Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Na veselje svemu svijetu!
Krv božanska danas opra
Grijehe svijeta čitavoga.
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.
Žrtveno, gle, Božje Janje
Na se uze grijehe svijeta,
Smrću svojom svijet da spasi.
Za lijek grijehu velikome
Ljubav Božja Sina daje,
I smrt, evo, život vraća.
Svima bude na spasenje.
Slavnim, Kriste, uskrsnućem
Daruj svoje krštenike.
Slava budi Duhu Svetom.
Darom vječnog uskrsnuća
Sveto Trojstvo nek nas kruni. Amen.
Nebo, zemlja, svemir cijeli
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Milosno se vrijeme vraća,
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Pobjedna smrt život vraća,
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Uskrsnim nam ovim danom
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti – svi mi znamo –
U sve dane sretni pojmo
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
Ps 145 (144). Pohvala Gospodina Kralja
Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše (Otk 16, 5). I.
Ant. 1. Aleluja, kamen je odvaljen s vrata groba, aleluja.
Slavit ću te, o Bože, kralju moj, *
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti, *
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, *
nedokučiva je veličina njegova.
Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja *
i silu tvoju naviješta.
Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva, *
i čudesa tvoja objavljuju.
Kazuju strahovitu silu djela tvojih, *
veličinu tvoju pripovijedaju.
Razglašuju spomen velike dobrote tvoje *
i pravednosti tvojoj kliču.
Milostiv je i milosrdan Gospodin, *
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima, *
milosrdan svim djelima svojim.
Slava Ocu.
Ant. Aleluja, kamen je odvaljen s vrata groba, aleluja.
II.
Ant. 2. Aleluja, koga tražiš, ženo, živog među mrtvima, aleluja.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja *
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, *
neka o sili tvojoj govore,
da objave ljudskoj djeci silu tvoju *
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, *
tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Slava Ocu.
Ant. Aleluja, koga tražiš, ženo, živog među mrtvima, aleluja.
III.
Ant. 3. Aleluja, ne plači, Marijo, uskrsnuo je Gospodin, aleluja.
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću *
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte, *
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju, *
do mile volje sitiš sve živo.
Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, *
svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih, *
sluša njihove vapaje i spasava ih.
Gospodin štiti one koji njega ljube, *
a zlotvore sve će zatrti.
Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju, †
i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo – *
uvijek i dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. Aleluja, ne plači, Marijo, uskrsnuo je Gospodin, aleluja.
Bog koji je Gospodina uskrisio, aleluja.I nas će uskrisiti snagom njegovom, aleluja.
Iz Knjige Otkrivenja
6, 1-17
Jaganjac otvara Božju knjigu
I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: »Dođi!« Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika lûk. I dan mu je vijenac, te kao pobjednik pođe da pobijedi.
Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začujem drugo biće gdje govori: »Dođi!« I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik.
Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: »Dođi!« Pogledam, a ono konj vranac, i njegovu konjaniku u ruci tezulja. Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: »Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!«
Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: »Dođi!« Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je »Smrt« i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim.
Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. Vikahu iza glasa: »Tȁ dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?« I svakome je od njih dana bijela haljina, i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.
I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. I zvijezde padoše s neba na zemlju, kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak – svi se sakriše u spilje i pećine gorske govoreći gorama i pećinama: »Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!«
OTPJEV Otk 6, 9. 10. 11
R. Pod žrtvenikom Božjim čuh glas zaklanih: Zar nećeš osvetiti krv našu? I primiše Božji odgovor: * Strpite se još malo vremena dok se ne ispuni broj vaših sudrugova, aleluja.
O. I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je: * Strpite se još malo vremena dok se ne ispuni broj vaših sudrugova, aleluja.
Iz prve Apologije kršćana, svetog Justina, mučenika
(Pogl. 66-67: PG 6, 427-431)
Slavljenje euharistije
U euharistiji nitko nema pravo udjela osim onoga koji vjeruje da je istinito što učimo i koji se okupao kupelju otpuštenja grijeha i preporođenja i koji onako živi kako nam je Krist predao. Ne uzimamo to kao običan kruh ili obično piće, već kao što je po Riječi Božjoj utjelovljeni Isus Krist, naš Spasitelj, imao i tijelo i krv za naše spasenje, isto tako poučeni smo da po molitvi i zahvali koja potječe od njega ta euharistijska hrana, koja pretvorbom hrani našu krv i tijela, jest i tijelo i krv tog utjelovljenog Isusa.
Apostoli su u svojim spomen-zapisima, koji se zovu Evanđelja, ovako predali da im je Isus naredio kada je uzeo kruh i zahvalivši rekao: Ovo činite meni na spomen, ovo je moje tijelo, a isto tako uzeo čašu i zahvalivši rekao: Ovo je moja krv, i da je to predao samo njima. A mi odonda nadalje uvijek jedni druge na to podsjećamo. I koji imamo, pomažemo potrebnima i vazda se držimo zajedno. Za sve što prinosimo zahvaljujemo Tvorcu svega po njegovu Sinu Isusu Kristu i po Duhu Svetome.
A u dan zvan nedjelja drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko već ima vremena, čitaju se spomen-zapisi apostolâ i knjige proročke.
Nato, kad čitač prestane, predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere.
Zatim se dižemo svi zajedno i molimo molitve. A poslije molitava, kako već rekosmo, donese se kruh, vino i voda, a predstojnik upravi Bogu molitve i zahvale iz dna duše. A narod odobravajući klikne: Amen. Od euharistijske se hrane svakomu dijeli i svatko prima, a nenazočnima se šalje po đakonima.
Imućni i koji hoće, daju što hoće. A što se skupi, pohrani se u predstojnika, i on se stara za siročad i udovice i jadnike koji trpe s bolesti ili drugog uzroka, pa i za utamničenike i nadošle strance: uopće, svi su mu nevoljnici na brizi.
U nedjelju dolazimo svi na zajednički sastanak jer je to prvi dan, kad Bog preokrenu mrak i pràtvar te stvori svijet, a Isus Krist, naš Spasitelj, istoga dana ustade od mrtvih: razapeše ga uoči subote, a dan poslije subote, to jest u nedjelju, ukaza se svojim apostolima i učenicima i nauči ih ono što dajemo i vama na razmišljanje.
OTPJEV
R. Kad je Isus imao poći s ovoga svijeta Ocu, u spomen svoje smrti * ustanovi sakramenat svoga tijela i krvi, aleluja.
O. Davši svoje tijelo za hranu i svoju krv za piće: Ovo, reče, činite meni na spomen. * Ustanovi.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, nek se tvoj narod vazda raduje što si mu obnovio mladost duha. Vratio si mu dostojanstvo svojih sinova i kćeri: utvrdi ga u nadi da će uskrsnuti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.