Srijeda, 4. tjedan korizme – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu

Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78). I.

Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:

on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;

život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.

Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,

Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.

Slava Ocu.

Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.

II.

Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.

Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.

Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.

Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;

jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

Slava Ocu.

Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

III.

Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.

Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima

što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,

nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.

Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!

Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!

Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

Slava Ocu.

Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.

Vratite se Gospodinu, Bogu svome.Jer on je nježnost sama i milosrđe.

Iz Knjige Brojeva

11, 4-6. 10-30

Duh nad starješinama i Jošuom

U one dane svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje, govoreći: »Tko će nas nasititi mesom? Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prȁse, luka i češnjaka. Sad nam život vene; nema ničega, osim mȁne pred našim očima.«

Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Gospodnji žestoko planu, i Mojsije se ražalosti. »Zašto zlostavljaš slugu svoga? – upravi Mojsije riječ Gospodinu. – Zašto nisam stekao milost u tvojim očima, kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju što sam je pod zakletvom obećao njihovim očevima! Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plače oko mene govoreći: Daj nam mesa da jedemo! Ja sâm ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me. Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim očima, da više ne gledam svoga jada.«

Onda Gospodin reče Mojsiju: »Skupi mi sedamdeset muževa između starješina izraelskih, za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka, pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. Ja ću sići i ondje s tobom govoriti; uzet ću nešto duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teret naroda, da ga ne nosiš sâm.

Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite, i jest ćete mesa, jer ste mrmljali u uši Gospodinu govoreći: ‘Tko će nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.’ Gospodin će vam, dakle, dati mesa da jedete. Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Gospodina koji je među vama, mrmljajući pred njim riječima: ‘Zašto smo uopće odlazili iz Egipta!’«

»Naroda u kojemu se nalazim – odgovori Mojsije – ima šest stotina tisuća pješaka, i ti kažeš: Mesa ću im dati da jedu mjesec dana. Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?«

Gospodin odgovori Mojsiju: »Zar je ruka Gospodnja tako kratka? Sad ćeš vidjeti hoće li se obistiniti moja riječ ili neće.«

Mojsije izađe i kaza narodu Gospodnje riječi. Onda skupi sedamdeset muževa između narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. Gospodin siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.

Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo – bili su i oni među upisanima premda nisu došli u tabor – te počeše u taboru prorokovati. Neki mladić otrča te javi Mojsiju: »Eldad i Medad – reče – prorokuju u taboru!« Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: »Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!« Mojsije mu odgovori: »Zar si zavidan zbog mene! Oh kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga Duha!« Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor.

OTPJEV Jl 2, 28-29; Dj 1, 8

R. Izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i prorokovat će vaši sinovi i kćeri. * U one dane izlit ću Duha svoga.

O. Primit ćete snagu Duha Svetoga, i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i sve do kraja zemlje. * U one dane.

Iz Pisamâ svetoga Maksima Ispovjedaoca, opata

(Pismo 11: PG 91, 454-455)

Gospodnje milosrđe prema pokornicima

Vjesnici istine i službenici božanske milosti, koliko god ih je od početka pa do naših dana, svaki u svoje vrijeme, tumačilo spasiteljsku Božju volju prema nama, vele da Bogu nije ništa tako drago i da on ništa tako ne voli koliko da se ljudi iz prave pokore obrate k njemu.

Kako bi to božanskije od svega ostalog pokazala, Riječ se Boga i Oca (taj prvi i jedini znak beskrajne dobrote) udostojala u tijelu boraviti s nama. Nema tako snažne riječi da istakne način njenoga sniženja i naklonosti prema nama. Ta je Riječ ono i ostvarila i pretrpjela i rekla što je dolikovalo da mi budemo izmireni s Bogom i Ocem, jer smo bili neprijatelji i tuđinci. Mi koji smo bili daleko od blaženog života k njemu smo iznova pozvani. Snagom je čudesa Riječ ozdravila naše bolesti. Uzevši na se slabosti naših patnja i smrtnu kaznu kao da je sam bio kriv, a bî slobodan od svakoga grijeha, isplativši za nas dug, Sin nas je Božji oslobodio od mnogih i strašnih opačina. Ali je isto tako uz svakovrsnu nauku, kako bismo mu postali jednaki stavom čovječnosti i savršenom uzajamnom ljubavi, bio savjetnik.

To je razlog zbog kojeg govoraše: Nisam došao zvati pravedne već grešnike da čine pokoru. Također: Zdravima nije potreban liječnik već bolesnima. Isto tako kaza da je došao potražiti izgubljenu ovcu, odnosno da je poslan izgubljenim ovcama Izraelove kuće. Nešto je skrovitije naznačio usporedbom o drahmi da je došao pronaći sliku koja je bila zastrta najgušćim blatom mana. Također uči: Zaista vam velim, u nebu je radost nad jednim grešnikom koji obavlja pokoru.

K tome je onoga koji, upavši među razbojnike, ostade bez ikakve odjeće, napola živ od rana, osnažio vinom, uljem i zavojima. Stavio ga je na svoju životinju i doveo u gostionicu da se o njemu brinu. Uplatio je toliko da bude dovoljno za njegovu njegu obećavši da će dati na povratku bude li trebalo još štogod isplatiti.

Zbog toga veli da je otac koji je naklon rasipnom sinu koji se vraća najbolji otac. Zagrlio je povratnika poradi pokajanja, iznova ga okitio ukrasom očinske slave niti mu je tko predbacivao što od onoga što je ranije bio počinio.

Iz istoga razloga ovčicu koja je ispala iz božanske stotine i lutala po brdima i brežuljcima, u tor je doveo kad ju je pronašao ne sileći i grozeći se niti zadajući joj trud, već ju je sam stavio na svoja ramena i neozlijeđenu milosrdno priveo stadu.

Eto zbog čega govoraše: Dođite k meni svi koji ste umorni i u srcu ste opterećeni i ja ću vas osnažiti. Također: Nosite moj jaram na sebi. Jarmom je nazvao zapovijedi ili život određen evanđeoskim mišljenjima, a bremenom, dakle nešto tegotnije, pokoru jer se čini teškom. Kaza: Jaram je moj sladak i breme je moje lako.

I opet naučavajući božansku pravednost i dobrotu zapovijeda govoreći: Budite sveti, budite savršeni, budite milosrdni poput svoga nebeskog Oca. Uz to: Oprostite i bit će vam oprošteno. Također: Što god želite da vam čine ljudi, upravo tako i vi činite njima.

OTPJEV Usp. Ez 33, 11; Ps 94, 19

R. Tjeskoba bi me uhvatila kad ne bih znao za dobrotu tvoju, Gospodine. Ti si rekao: Nije meni do smrti grešnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi. * Ti si Kananejku i carinika pozvao na obraćenje.

O. Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele. * Ti si.

Gospodine, Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.