Ponedjeljak, 3. tjedan korizme – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini

Nisam došao dokinuti Zakon, nego dopuniti (usp. Mt 5, 17). I.

Ant. 1. Bog naš dolazi i ne šuti.

Bog nad bogovima, Gospodin,

govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.

Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.

Pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.

On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:

»Saberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!«

Nebesa objavljuju pravednost njegovu: *
on je Bog sudac!

Slava Ocu.

Ant. Bog naš dolazi i ne šuti.

II.

Ant. 2. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.

»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog – Bog tvoj!

Ne korim te zbog žrtava tvojih – *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.

Neću od doma tvog uzet junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:

tȁ moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.

Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.

Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.

Zar da ja jedem meso bikova *
ili da pijem krv jaraca?

Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!

I zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

Slava Ocu.

Ant. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.

III.

Ant. 3. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.

A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?

Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?

Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.

Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.

U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.

Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«

Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste, *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.

Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim – *
njemu ću pokazati spasenje svoje.

Slava Ocu.

Ant. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.

Vratite se Gospodinu, Bogu svome.Jer on je nježnost sama i milosrđe.

Iz Knjige Izlaska

24, 1-18

Sklapanje Saveza na brdu Sinaju

U one dane reče Gospodin Mojsiju: »Uzađi ka Gospodinu – ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega! Neka se sam Mojsije primakne Gospodinu! Oni neka se ne primiču, a puk neka se s njim ne penje.«

Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Sve riječi što ih Gospodin reče, vršit ćemo.« Tada Mojsije popiše sve riječi Gospodnje. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih.

Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pričesnice. Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve što je Gospod rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.« Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: »Ovo je krv Saveza koji je Gospodin s vama uspostavio na temelju svih ovih riječi.«

Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset starješina Izraelovih. Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. Ni ruke svoje nije pružio na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga motrili i jeli i pili.

Onda Gospodin reče Mojsiju: »Popni se k meni na brdo i pričekaj ondje. Dat ću ti kamene ploče sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao.« Ustane Mojsije i njegov pomoćnik Jošua, te se Mojsije popne na brdo Božje. A starješinama reče: »Čekajte nas ovdje dok se vratimo. Eto je s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih.«

Zatim Mojsije uzađe na brdo, a onda oblak prekri brdo. Slava se Gospodnja nastani na Sinajskom brdu, i oblak ga obavijaše šest dana. Sedmoga dana zovne Gospodin Mojsija iz oblaka. Slava Gospodnja na vrhuncu brda bijaše očima Izraelaca kao vatra koja sažiže. Mojsije zađe u oblak i uspne se na brdo. Četrdeset dana i četrdeset noći boravio je Mojsije na brdu.

OTPJEV Sir 45, 5. 6; Dj 7, 38

R. Gospodin je čuo Mojsija i glas njegov i uvede ga u tamu. * Dade mu zapovijed licem u lice, Zakon života i spoznaje, da Jakova uči Savezu i Izraela naredbama njegovim.

O. To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše s anđelom koji mu govoraše na brdu Sinaju. * Dade.

Iz Homilija svetog Bazilija Velikog, biskupa

(Hom. 20, O poniznosti, 3: PG 31, 530-531)

Tko se hvali, neka se u Gospodinu hvali

Neka se mudar čovjek ne hvali zbog svoje mudrosti, i neka se snažni ne uznose zbog svoje snage, i bogataš neka se ne diči u svome bogatstvu.

Ali koje je onda pravo hvaljenje, i u čemu je čovjek velik? U tome, reče, da se hvali tko se hvali, ako zna i razumije da sam ja Gospodin.

Ovo je uzvišenost čovjeka, ovo je slava i veličina – doista upoznati što je veliko, uza nj prionuti, i od Gospodina slave postići slavu. Veli naime Apostol: Tko se hvali, neka se u Gospodinu hvali gdje kaže: Krist je za nas postao od Boga mudrost i pravednost i posvećenje i otkupljenje, da bi, kako je pisano, tko se hvali, u Gospodinu se hvalio.

Evo što je savršeno i neporočno hvaljenje u Gospodinu: kad se netko ne uzvisuje poradi svoje pravednosti već je saznao da je doista bio lišen prave pravednosti, ali je zato bio opravdan samom vjerom u Krista.

I Pavao se time diči što osuđuje svoju pravednost i onu traži koja je po Kristu i koja je od Boga, to jest pravednost iz vjere. Sve to da bi njega upoznao i snagu njegova uskrsnuća i zajedništvo njegovih patnja; upriličen smrti njegovoj kako bi nekako dospio do uskrsnuća mrtvih.

Tu prestaje svako oholo uznošenje. Ništa ti nije preostalo, čovječe, čime bi se hvalio. Tvoje je hvaljenje i nada u tome da se posvema mrtviš i težiš za budućim životom u Kristu. Mi već imamo njegove prvine, već smo u tome jer potpuno živimo u Božjoj milosti i daru.

Bog je taj koji ostvaruje u nama i htjeti i izvršiti, prema svojoj dobroj volji. Isto tako Bog po svome Duhu objavljuje svoju mudrost koju je predodredio za našu slavu.

Bog pruža u naporima i moć i snagu. Obilnije sam od svih radio, kaže Pavao; ali ipak ne ja već milost Božja koja je sa mnom.

Iz opasnosti Bog oslobađa mimo svake ljudske nade. Sami smo, reče, u sebi imali odgovor smrti da se ne bismo u se pouzdavali već u Boga koji je uskrisitelj mrtvih. On nas je izvukao i izvlači iz tolike smrti, u njega se nadamo jer će nas i unaprijed izvlačiti.

OTPJEV Mudr 15, 3; Iv 17, 3

R. Tebe, Bože, znati – savršena je pravednost, * i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.

O. A ovo je život da upoznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. * I poznavati.

Svemogući, vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.