Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Zasini do dna u dušu,
Dok sviće, i dan biva nam
Za crnom noći miliji.
Ti daj i suzâ potoke,
Da žrtvu srca peremo,
Što ljubav će je spaliti.
Led srca našeg razbije,
Tad s vrela, iz kog teko grijeh,
Potèć i dobre suze će.
I s nova svud će cvasti cvijet:
Daj smjernu radost i nama
Obrativši nas na put svoj.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi,
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 77 (76). Razmišljanje o Gospodnjim djelima
U svemu smo pritisnuti, ali ne pritiješnjeni (2 Kor 4, 8).
Ant. 1. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
Glasom svojim Bogu vapijem, *
glasom svojim Bogu, i on me čuje.
U dan nevolje tražim Gospodina, †
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, *
utjehu otklanja duša moja.
Spominjem se Boga i uzdišem; *
kad razmišljam, daha mi nestane.
Vjeđe moje budne držiš, *
potresen sam, ne mogu govoriti.
Mislim na drevne dane *
i sjećam se davnih godina;
razmišljam noću u srcu, *
mislim, i duh moj ispituje:
»Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek *
i hoće li ikad još biti milostiv?
Je li njegova dobrota minula zauvijek, *
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
Zar Bog je zaboravio da se smiluje, *
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«
I govorim: »Ovo je bol moja: *
promijenila se desnica Višnjega.«
Spominjem se djela Gospodnjih, *
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
Promatram sva djela tvoja, *
razmatram ono što si učinio.
Svet je tvoj put, o Bože: *
koji je bog tako velik kao Bog naš?
Ti si Bog koji čudesa stvaraš, *
na pucima si pokazao silu svoju.
Mišicom si izbavio narod svoj, *
sinove Jakovljeve i Josipove.
Vode te ugledaše, Bože, †
ugledaše te vode i ustuknuše, *
bezdani se uzburkaše.
Oblaci prosuše vode, †
oblaci zatutnjiše gromom, *
i tvoje strijele poletješe.
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, †
munje rasvijetliše krug zemaljski, *
zemlja se zatrese i zadrhta.
Kroz more put se otvori tebi †
i tvoja staza kroz vode goleme, *
a tragova tvojih nitko ne vidje.
Ti si svoj narod vodio kao stado *
rukama Mojsija i Arona.
Slava Ocu.
Ant. Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
Hvalospjev (1 Sam 2, 1-10). Gospodin podiže ponizne
Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima (Lk 1, 52-53).
Ant. 2. Kliče srce moje u Gospodinu; on obara čovjeka i uzvisuje.
Kliče srce moje u Gospodinu, *
raste snaga moja po Bogu mojemu.
Šire mi se usta na dušmane moje, *
jer se radujem pomoći tvojoj.
Nitko nije svet kao što je Gospodin †
jer nema nikog osim tebe, *
i nema hridi kao što je Bog naš.
Ne govorite mnogo hvastavih riječi, *
neka ne izlazi drskost iz usta vaših
jer Gospodin je sveznajući Bog, *
pravo on prosuđuje djela.
Lomi se lûk junacima, *
nemoćni se snagom opasuju.
Nekoć siti sad se za kruh muče, *
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta, *
majka brojne djece svježinu izgubi.
Gospodin daje smrt i život, *
ruši u Podzemlje i odande diže.
Gospodin čini uboga i bogata, *
obara čovjeka i uzvisuje.
Diže slabića iz prašine, *
iz bunjišta izvlači uboga,
da ih posadi s knezovima *
i da im odredi počasna mjesta.
Jer Gospodnji su stupovi zemlje, *
na njih je stavio ovaj svijet.
Korake čuva svojih vjernika, †
zlikovce stiže propast u mraku; *
svojom snagom čovjek ne stječe pobjede.
Koji se protive Gospodinu, padaju, *
Svevišnji grmi s nebesa.
Gospodin sudi međama zemlje, †
daje silu svojemu kralju, *
uzdiže snagu pomazanika svoga.
Slava Ocu.
Ant. Kliče srce moje u Gospodinu; on obara čovjeka i uzvisuje.
Ps 97 (96). Gospodin – slavan u svojim sudovima
Ovaj Psalam označuje spasenje svijeta i vjeru svih naroda u Krista (Sv. Atanazije).
Ant. 3. Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja. †
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, *
† nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.
Munje mu svijet osvjetljuju; *
zemlja to vidi i strepi.
Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.
Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!
Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji
– nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.
Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.
Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!
Slava Ocu.
Ant. Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja. †
Tvoj smo, Gospodine, narod i baština tvoja. Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela, da čuješ sve njegove molbe što će ih tebi uputiti. Jer ti si nas odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu.
On će me osloboditi * od zamke ptičarske. On će me.I od pogubna govora. * Od zamke ptičarske. Slava Ocu. On će me.
Ant. Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
Evanđeoski Hvalospjev (Lk 1, 68-79). Mesija i njegov Preteča
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka: †
spasiti nas od neprijatelja naših – *
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, *
da upravi noge naše na put mira.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
Hvalu iskažimo Kristu, dobrom pastiru, koji je za ovce svoje položio život i usrdno ga zamolimo:
Upravljaj, Gospodine, narod svoj.
Kriste, ti si u svetim svećenicima očitovao milosrđe i ljubav:
– ne prestani nikada po njima i na nama svoje milosrđe očitovati.
Ti službu pastira naših duša nastavljaš preko svojih zamjenika:
– daj nam uvijek predvodnika koji će nas tvojim putem voditi.
Ti si se u svetima svojim, vođama naroda, očitovao kao liječnik duše i tijela:
– ne prestani nam davati službenike života i svetosti.
Ti si ljubavlju i razboritošću svetaca svoj narod poučio:
– izgrađuj nas trajno u svetosti preko naših pastira.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Pošalji, molimo te, Gospodine, sjaj svoga svjetla u srca naša da trajno hodimo putem tvojih zapovijedi i nikad ne skrenemo s puta tvojih odredaba. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.