Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I vrijeme ovo obnovno
Da ozdravi svijet mlitavi
Odricanjem darežljivim.
Krist svojim svjetlom obasja
I korizmenom pokorom
On liječi srca ranjena.
Prionuti uz pokoru,
Da Prijelaz sretni slavimo
U vječnom Vazmu pobjedom.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 6. Vapaj u nevolji
Duša mi je sada potresena … Oče, izbavi me iz ovog časa (Iv 12, 27).
Ant. 1. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Gospodine, nemoj me karati u srdžbi svojoj, *
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao, *
Gospodine, ozdravi me, jer dršću kosti moje.
Duboko mi je duša potresena, *
a ti, Gospodine – dokle ćeš?
Vrati se, Gospodine, dušu mi izbavi, *
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća, *
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Iznemogoh od pusta jecanja, †
noć na noć postelju plačem zalijevam, *
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi, *
jer su mnogi neprijatelji moji.
Odstupite od mene, svi zlotvori, *
jer je Gospodin plač moj čuo.
Čuo je Gospodin molbu moju, *
Gospodin je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, *
i puni srama neka smjesta odstupe.
Slava Ocu.
Ant. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Ps 9 (9 A). Zahvala nakon pobjede
I opet će doći suditi žive i mrtve. I.
Ant. 2. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim, *
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi, *
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Dušmani moji natrag krenuše, *
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, *
ti sjede na prijesto – sudac pravedan:
ti pokara pogane, pogubi bezbošca, *
ime im izbrisa dovijeka.
Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, *
ti im gradove razori – nesta im spomena.
Ali Gospodin dovijeka stoluje, *
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski, *
izriče pucima osudu pravednu.
Gospodin je tvrđava tlačenom, *
tvrđava spasa u danima tjeskobe.
Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, *
jer ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
II.
Ant. 3. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu, *
razglašujte među pucima djela njegova,
jer ih se spomenu kao osvetnik krvi *
i siromaškog jauka ne zaboravi.
Smiluj mi se, Gospodine: †
pogledaj nevolju u koju me vrgoše
neprijatelji moji, *
od vrata smrti izbavi me,
da naviještam sve hvale tvoje
na vratima kćeri sionske, *
da radostan kličem zbog spasenja tvoga.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, *
zamka koju potajno staviše
uhvati nogu njihovu.
Gospodin se iskaza i sud održa; *
grešnik se spleo u djela svoja.
Nek grešnici odu u Podzemlje, *
svi pogani što zaboraviše Boga.
Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, *
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
Ustani, Gospodine, da se ne osili čovjek, *
nek pogani budu osuđeni pred tobom!
Strah im, Gospodine, utjeraj, *
nek spoznaju pogani da su smrtnici!
Slava Ocu.
Ant. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Obratite se i vjerujte evanđelju!Jer se približilo Kraljevstvo Božje!
Iz Poslanice Hebrejima
8, 1-13
Kristovo svećeništvo u Novom savezu
Braćo, glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.
Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik, jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.
Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima. Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugomu tražilo mjesto.
Doista, kudeći ih veli: Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih – govori Gospodin. Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana – govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: »Spoznaj Gospodina«, tȁ svi će me poznavati, malo i veliko, jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati.
Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stȁri i dotrajava, blizu je nestanku.
OTPJEV Heb 8, 1. 2; 9, 24
R. Imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinitoga: * da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.
O. Isus ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinite, nego u samo nebo: * Da se sada.
Iz Govorâ svetoga Grgura Nazijanskoga, biskupa
(Govor 45, 23-24: PG 36, 654-655)
Bit ćemo dionici Vazma
Bit ćemo dionici Vazma, sada doduše slikovito iako jasnije nego u starom zakonu (jer je zakonski Vazam, ne bojim se reći, bio tamnija slika od one slike koju je predstavljao). A poslije ćemo biti dionici nešto savršenije i čistije, to jest kad novu čašu Gospodin Isus s nama bude pio, u Očevu kraljevstvu, kad se očituje i nauči nas ono što nam sada nije potpuno pokazao. Sad uvijek mislimo na novi Vazam.
Mi moramo reći, koje je ono piće i spoznanje, a on mora naučavati i predavati onaj nauk svojim učenicima. Svaki nauk koji hrani prava je hrana, pa je tako i njegov nauk prava hrana. Dajmo postanimo i mi dionici zakona u duhu evanđelja, a ne samo na riječima, postanimo savršeno, a ne nesavršeno, zauvijek, a ne privremeno. Neka nam glavom postane ne zemaljski Jeruzalem, nego nebeski grad, a to znači ne onaj koji sada tuđa vojska gazi, nego onaj koji anđeli uznose hvalom i slavom.
Nemojmo žrtvovati male teoce ni jaganjce, a dobrim su dijelom mrtvi i bez osjećaja, nego na nebeskom žrtveniku s nebeskim zborovima prikazujmo Bogu žrtvu hvale. Pogledajmo iza prve hramske zavjese, pristupimo drugoj i zagledajmo se u svetinju nad svetinjama.
I da još više reknem: žrtvujmo sebe Bogu. Pače, svaki dan žrtvujmo sebe i sva svoja djela. Prihvatimo sve doslovce: svojim trpljenjem nasljedujmo Kristovo trpljenje, svojom krvlju častimo Kristovu krv i veselo se popnimo na križ.
Ako si kao Šimun Cirenac, uzmi križ i slijedi Krista. Ako si pribijen na križ poput onoga razbojnika, kao čestit čovjek priznaj Boga. Ako je on zbog tebe i tvojih grijeha bio ubrojen među razbojnike, ti radi njega postani pravedan i svet. Klanjaj se onome koji je zbog tebe raspet. Ako si i sam raspet, poberi i ti nešto ploda i iz nepravednog postupka prema tebi. Smrću kupi spasenje i s Isusom uđi u raj, da shvatiš koliko si dobra zadobio.
Promatraj onu rajsku ljepotu i pusti da vani umre zli razbojnik sa psovkom na usnama. Ako si kao Josip Arimatejac, traži Kristovo tijelo od onoga koji ga je raspeo. Neka tvoja bude pomirna žrtva svijeta. Ako si kao Nikodem, onaj noćni štovalac Božji, pomašću za ukop pomaži Gospodina. Ako si koja od Marija, ili Saloma, ili Ivana, rano jutrom prolijevaj suze. Nastoj najprije otkloniti kamen, pa ćeš možda vidjeti anđele, pače i samoga Gospodina Isusa.
OTPJEV Heb 13, 12-13; 12, 4
R. Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vratâ. * Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku.
O. Još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. * Stoga.
Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.