Srijeda, 5. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

Dobròstiv Stvorče svemira
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
Od štetnoga nas počinka.
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
Da slavimo te molitvom.
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Da noću valja činiti.
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Oprosti što sagriješismo.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I milošću ih njeguješ,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
A izgubljene tražiš svud
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
U stadu svome čuvaj nas
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Već sebi zdesna stavi nas,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
Ti slavno nad svim kraljuješ
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Psalmodija

Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu

U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.

Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.

Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:

u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.

Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Slava Ocu.

Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

II.

Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.

Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.

On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.

Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.

Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,

od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.

Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.

Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.

Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli

od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.

On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.

Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.

Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,

na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

III.

Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,

jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.

Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,

besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.

Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.

S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.

S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,

jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.

Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:

s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.

Prvo čitanje

Iz Poslanice Galaćanima

3, 15 – 4, 7

Uloga zakona

Braćo, po ljudsku govorim: već i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje. A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: »i potomcima« kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu.

Ovo hoću kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao četiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obećanjâ. Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obećanju. A Abrahama je Bog po obećanju obdario.

Čemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne dođe potomstvo komu je namijenjeno obećanje; sastavljen je po anđelima preko posrednika. Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan. Zar je dakle Zakon protiv obećanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona.

Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju.

Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo čuvani za vjeru koja se imala objaviti. Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem.

Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri, u Kristu Isusu.

Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.

Hoću reći: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac. Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta.

A kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: »Abba! Oče!« Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

OTPJEV Gal 3, 27. 28; Ef 4, 24

R. Koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! * Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu.

O. Obucite novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. * Svi ste.

Drugo čitanje

Iz Poslanica sv. Ambrozija, biskupa

(Ep. 35, 4-6, 13: PL 16 [izd. 1845], 1078-1079. 1081)

Baštinici smo Božji i subaštinici Kristovi

Apostol veli da će onaj živjeti koji duhom umrtvljuje tjelesna djela. Nije čudno da će živjeti, jer postaje dijete Božje tko prima Duha Božjega. Tako je dijete Božje da ne prima duha ropstva, nego Duha posinjenja, i to do te mjere da Duh Sveti svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja. To je svjedočanstvo Duha Svetoga, jer baš on u našim srcima viče: Abba, Oče! – kako piše u poslanici Galaćanima. Veliko je i ovo svjedočanstvo da smo djeca Božja: ako smo baštinici Božji, onda smo i subaštinici Kristovi. Njegov je subaštinik tko je s njim proslavljen, a s njim je proslavljen tko za njega i s njim trpi.

A da nas potakne na trpljenje, nadodaje da je ono što trpimo maleno i neznatno u usporedbi s tolikom plaćom budućih dobara kojima ćemo biti obdareni. Budući da smo obnovljeni prema slici Božjoj, zaslužili smo da ga gledamo licem u lice.

Da bi istakao veličinu budućeg objavljivanja, nadodaje da i cjelokupno stvorenje iščekuje to objavljivanje sinova Božjih. Cjelokupno stvorenje sada je podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, već u nadi, jer se nada primiti od Krista milost da mu služi, ili jer će se i ono osloboditi ropstva raspadljivosti da bude uzdignuto u slobodu slave djece Božje, kako bi bila jedna sloboda i cjelokupnog stvorenja i djece Božje, kad se objavi njihova slava. Međutim sada, dok se objavljivanje odgađa, cjelokupno stvorenje uzdiše iščekujući slavu našega posinjenja i otkupljenja, stvarajući već sada onaj pravi duh spasenja i želeći se osloboditi robovanja ispraznosti.

Smisao je jasan, jer uzdišu i očekuju posinjenje oni koji imaju prve plodove Duha. To posinjenje zapravo je otkupljenje cijelog tijela, kad će kao Božji posinjenik gledati licem u lice ono božansko i vječno dobro. Posinjenje postoji u Crkvi Božjoj, kad Duh kliče: Abba, Oče! – kako piše u poslanici Galaćanima. Posinjenje će biti savršeno kad svi koji zaslužuju da vide Božje lice ustanu u neraspadljivosti, časti i slavi. Tada će naime ljudska narav shvatiti da je zaista otkupljena. Zato se Apostol hvali: Nadom smo naime spašeni. Nada spašava kao i vjera o kojoj je zapisano: Vjera te je tvoja spasila.

OTPJEV Rim 8, 17; 5, 9

R. Baštinici smo Božji, a subaštinici Kristovi, * kada s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

O. Kad smo opravdani krvlju njegovom, spasit ćemo se po njemu od srdžbe. * Kada s njime.

Molitva

Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.