Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Osluhni, Bože preblagi,
Glas smjerne naše molitve.
U ljubavi nas složi ti!
Osvrni se na narod svoj
S nebeskog svoga prijestolja
Ti uljem revne ljubavi.
Po blagosti milostivoj
Ti čisti ljage srdaca,
I pale duše pridigni.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 102 (101). Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4). I.
Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lica od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se, udareno, suši kao trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.
Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.
Svagda me grde dušmani moji; *
proklinju me oni što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani ko oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
II.
Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
A ti, Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu; †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.
Slava Ocu.
Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
III.
Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Putem si istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine, i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Iz Prve poslanice Solunjanima
4, 1-18
Svet život i nada uskrsnuća
Braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujte! Tȁ znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.
Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se suzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka, nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.
A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Tȁ i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge, a to doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete pa da se trsite mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovjedili, te tako časno živite prema onima vani i nikoga ne trebate.
Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.
Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!
OTPJEV 1 Sol 4, 16; Mk 13, 27; usp. Mt 24, 31
R. Sâm će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. * I skupit će svoje izabranike od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.
O. Kad dođe Sin Čovječji, poslat će anđele s velikom trubljom. * I skupit će.
Iz Rasprave Protiv krivovjerja, svetoga Ireneja, biskupa
(Knj. 3, 19, 1. 3-20, 1; SC 34, 332. 336-338)
Prvine uskrsnuća u Kristu
Riječ Božja je postala čovjek i Sin Božji sin čovječji zato da bi čovjek, pridružen Božjoj Riječi i primivši posinstvo, postao dijete Božje.
Naime, neraspadljivost i neumrlost smo mogli primiti samo po ujedinjenju s Neraspadljivosti i Neumrlosti. A kako bismo mogli biti ujedinjeni s Neraspadljivosti i Neumrlosti da nije Neraspadljivost i Neumrlost prije postala ono što smo mi, da na taj način Neraspadljivost nadvlada raspadljivost a Neumrlost ono što je podložno smrtnosti te tako primimo posinstvo?
Dakle, taj Sin Božji, naš Gospodin i Očeva Riječ, koji je i Sin čovječji, jer potječe od Marije koja je i sama čovjek, rodio se kao čovjek i postao Sin čovječji.
Radi toga sâm nam je Gospodin dao znak u dubini podzemlja i gore u visini; to čovjek nije zahtijevao jer se nije mogao ni nadati da ona koja je bila djevica može postati trudna djevica i roditi sina i da je taj koji se rodio Bog-s-nama i da silazi dolje na zemlju potražiti izgubljenu ovcu (a ona je njegovo vlastito tkivo) i uzlazi gore u visine prinoseći i predajući Ocu onog nađenog čovjeka; a to je učinio ostvarivši u sebi prvine čovjekova uskrsnuća, da kao što je glava uskrsla od mrtvih, uskrsne i ostalo tijelo (tj. svaki živi čovjek nakon vremena osude koja je postojala zbog neposlušnosti) združeno zglobovima i svezama i utvrđeno Božjom snagom tako da svaki ud ima u tijelu vlastito i primjereno mjesto. U Oca ima mnogo stanova jer ima u tijelu mnogo udova.
Velikodušan je, dakle, bio Bog kada je predvidio dati nemoćnom čovjeku onu pobjedu koja će se po Riječi dogoditi. Budući da se jakost očitovala u slabosti, pokazala se Božja dobrota i veličanstvena snaga.
OTPJEV 1 Kor 15, 20. 22. 21
R. Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih. * Kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.
O. Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih. * Kao što.
Gospodine, Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.