2. nedjelja po Božiću – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Odsjeve pravi vječnoga Božanstva,
Isuse Kriste, živote i nado,
Bolima našim postade ti lijekom,
Spasenja vrata.
Sva zemlja, evo, s anđelima pjeva
Radosnu pjesmu blaženih vremena:
Vijek slava Bogu, dani mira, sreće
Ljudskome rodu.
Djetešce malo, ti si vladar svijeta,
Prečisti plode djevičanskog krila,
Osvajaš srca, svijetom cijelim vladaš
Svojom dobrotom.
Rođenjem svojim brat si nama postô
Nebo da bude domovina naša:
Srca obnovi, duše nam privuci
Ljubavlju svojom.
Naš zbor ti pjeva s anđeoskim glasom
Zahvalnu pjesmu o rođenju tvome,
I s tobom Ocu, Presvetome Duhu
Uzdaje hvale. Amen.
Psalmodija

Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju

Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5, 17).

I.

Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina! *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!

Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.

Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.

Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.

Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,

pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;

na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.

Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.

Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.

Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.

Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.

Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvom i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.

II.

Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.

Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku,

da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;

da od ulja lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.

Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.

Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.

Visoki bregovi daju kozorogu, *
a pećine jazavcu sklonište.

Ti si stvorio mjesec da označuje vremena, *
i sunce znade kada ima zaći.

Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.

Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.

Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.

III.

Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine! †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.

Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.

Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.

Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

Sakriješ li lice svoje, od straha umiru; †
ako dah im oduzmeš, ugibaju, *
i opet se u prah vraćaju.

Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!

On pogleda zemlju, i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.

Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati u Gospodinu.

Nek zločinci sa zemlje nestanu, †
i bezbožnika nek više ne bude!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

Slava Ocu.

Ant. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.

U njemu bijaše život.I život bijaše svjetlo ljudima.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Izaije

60, 1-22

Slava se Gospodnja objavljuje nad Jeruzalemom

Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja, i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer, gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode.

A tebe Gospodin obasjava, i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k sjaju zore tvoje.

Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju.

Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se, jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodā k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan, i hvale navješćivati Gospodnje.

Sva stada kedarska u tebi će se sabrati, ovnovi nebajotski bit će ti na službu. Penjat će se, ko ugodna žrtva, na moj žrtvenik, proslavit ću Dom Slave svoje!

Tko su oni što lebde poput oblaka, ko golubovi prema golubinjacima svojim? Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lađe su taršiške pred njima, da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Gospodina, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi.

Zidine će tvoje obnoviti stranci, i kraljevi njihovi služit će ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al’ u svojoj naklonosti opet ti se smilovah.

Vrata će tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noću neće se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode. Jer propast će narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo služiti, i ti će se narodi sasvim zatrti.

K tebi će doći slava Libanona, čempresi, jele i brestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje će moje proslaviti!

K tebi će, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlačitelja, pred noge ti padat koji te prezirahu. Nazivat će te Gradom Gospodnjim, Sionom Sveca Izraelova.

Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, učinit ću te vječnim ponosom, radošću od koljena do koljena. Ti ćeš sisati mlijeko narodā, sisat ćeš grudi kraljeva. I znat ćeš da sam ja, Gospodin Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj.

Mjesto mjedi, donijet ću zlato; mjesto željeza, donijet ću srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, željezo. Za glavara tvoga postavit ću Mir, Pravdu za vladara.

Više se neće slušat o nasilju u tvojoj zemlji, ni o pustošenju i razaranju na tvojem području. Zidine ćeš svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata.

Neće ti više sunce biti svjetlost danju, nit će ti svijetliti mjesečina, nego će Gospodin biti tvoje vječno svjetlo, i tvoj će Bog biti tvoj sjaj.

Sunce tvoje neće više zalaziti, nit će ti mjesec pomrčati, jer će Gospodin biti tvoje vječno svjetlo, i okončat će se dani tvoje žalosti.

Svi u tvom narodu bit će pravednici, i posjedovat će zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio.

Od najmanjega postat će tisuća, od neznatnog moćan narod. Ja, Gospodin, govorio sam; u pravo ću vrijeme izvršiti.

OTPJEV Iz 60, 1. 3

R. Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer svjetlost tvoja dolazi. * Nad tobom blista Slava Gospodnja.
O. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. * Nad tobom.

Drugo čitanje

Iz Govorā svetoga Lava Velikog, pape

(Govor 3. na Bogojavljenje, 1-3. 5: PL 54, 240-244)

Po cijelom je svijetu objavio Gospodin spasenje

Milosrdna Božja providnost, pošto je odlučila u punini vremena priteći u pomoć propalom svijetu, izvršila je spasenje svih naroda u Kristu.

U tom je smislu nekoć preblaženom Abrahamu dano obećanje nebrojenog potomstva koje će se roditi ne tjelesnim rađanjem, nego plodnošću vjere. To je potomstvo uspoređeno s mnoštvom zvijezda, tako da se Otac svih naroda mogao nadati ne zemaljskom nego nebeskom naraštaju.

Neka uđu u obitelj patrijarha svi poganski narodi, a blagoslov Abrahamova potomstva koga se odriču tjelesni sinovi neka prime sinovi obećanja. Neka se u trojici Mudraca svi narodi poklone Tvorcu svemira, da ne bude Bog poznat samo u Judeji nego i na cijelom svijetu, da svagdje u Izraelu bude veliko ime njegovo.

Poučeni, dakle, ovim otajstvom božanske milosti slavimo, predragi, u razumnoj radosti dan naših prvina: početak poziva poganskih naroda. Zahvaljujmo milosrdnom Bogu koji nas je, kako kaže Apostol, učinio dostojnima da budemo dionici svetih u svjetlosti. On nas je izbavio od vlasti tmina i premjestio u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina. Izaija je prorokovao da je narod koji je živio u tami ugledao veliku svjetlost, a stanovnicima smrtne sjene ogranulo svjetlo. O tim istim neznabošcima govori isti prorok Gospodinu: Zazivat će te narodi koji te nisu poznavali i hrlit će k tebi puci koji nisu čuli za tebe.

Ovaj je dan Abraham vidio i razveselio se spoznavši da će djeca njegove vjere biti blagoslovljena u njegovu potomku Kristu i predvidjevši u vjeri da će biti otac svih naroda, uzveličao je Boga znajući jasno da može izvršiti ono što je obećao.

O ovom je danu David pjevao u psalmima: Svi će narodi koje si stvorio doći i pokloniti se pred tobom, Gospodine, i veličat će ime tvoje. I opet: Objavio je Gospodin spasenje svoje, pred narodima je otkrio istinu svoju.

Kako se to ostvarilo, spoznali smo kad je zvijezda potakla trojicu Mudraca u njihovu dalekom kraju i dovela ih da upoznaju i da se poklone Kralju neba i zemlje. Posrednička služba zvijezde vodilje potiče nas da se ugledamo u njezinu ulogu i da, koliko više možemo, služimo ovoj milosti koja sve pozivlje Kristu.

Predragi, u tom nastojanju morate svi jedni drugima pomoći na taj način da u Božjem kraljevstvu, u koje se dolazi pravom vjerom i dobrim djelima, svijetlite kao djeca svjetlosti.

Po Gospodinu našemu Isusu Kristu koji s Bogom Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u sve vijeke vjekova.

Amen.

OTPJEV

R. Preslavan je ovo dan. U njemu se očitovao Spasitelj svijeta, proroci ga prorekoše, anđeli mu se pokloniše. * Mudraci vidješe zvijezdu njegovu i puni radosti priniješe mu dare.
O. Svečani nam dan osvanu: dođite, narodi, poklonite se Gospodinu! * Mudraci.

Himan Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Molitva

Svemogući vječni Bože, ti prosvjetljuješ sve koji u te vjeruju. Ispuni čitav svijet svojom slavom i jasno se očituj svim narodima! Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.