Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Razbudi naše ufanje,
Proštenja svakog Izvore,
Operi ruke kaljave.
Ko tuđi svijetom lutamo,
Ko prognanici stupamo,
O Vođo naš i Pastiru!
O Istino, o Ljubavi,
O Vrelo svake radosti!
Što tebe motri u nebu!
U poslu našem dnevnome
Ti srca k sebi uzdigni,
Za dobro spremni budemo.
Gospodstvo, slava, hvala, čast
Sa Ocem Sinu višnjemu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Slava Ocu.
Ant. Mišica im njihova ne donese pobjedu, već desnica tvoja i tvoja mišica.
II.
Ant. 2. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin neće odvratiti lice od vas ako se vi obratite njemu.
III.
Ant. 3. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Probudi se, Gospodine, ne odbacuj nas dovijeka!
Iz Knjige proroka Zaharije
8, 1-17. 20-23
Obećanje spasenja na Sionu
Dođe mi riječ Gospodnja: »Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom za Sion izgaram, i gnjevom velikim plamtim za nj! Vraćam se u Sion, prebivati hoću sred Jeruzalema.
Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Jeruzalem će se zvati Gradom vjernosti i Gorom Gospodina nad Vojskama, Gorom svetosti.
Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Starci i starice opet će posjedati po trgovima jeruzalemskim, svatko sa štapom u ruci zbog starosti prevelike. A gradski će se trgovi ispuniti dječacima i djevojčicama koji će se igrati na njegovim trgovima.
Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Ako to bude čudo u očima Ostatka u dane one, zar će to biti čudo i u mojim očima – riječ je Gospodina nad Vojskama. Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Evo spasit ću svoj narod iz zemlje istočne i iz zemlje sunčanog zapada. Ja ću ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit će mi narod a ja ću im biti Bog u vjernosti i pravdi.
Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Neka ojačaju ruke vama koji ovih dana slušate riječi ove iz usta proroka koji prorokuje od dana kada bjehu položeni temelji domu Gospodina nad Vojskama da bi se opet sagradilo Svetište. Jer, prije ovih dana ne bijaše nadnice za čovjeka niti nadnice za živinče; niti bijaše mira od neprijatelja onome koji je izlazio ni onome koji je dolazio; puštao sam ljude jedne protiv drugih. Ali sada neću biti prema Ostatku ovog naroda kao minulih dana – riječ je Gospodina nad Vojskama – nego ću posijati mir: loza će roditi grožđem, zemlja će davati usjeve, a nebo će davati rosu svoju. Sve ću to dati Ostatku ovoga naroda. I kao što bijaste prokletstvo među narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako ću vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se, nek vam jake budu ruke!
Jer ovako govori Gospodin nad Vojskama: Kao što bijah namislio unesrećiti vas kada su me razgnjevili oci vaši – govori Gospodin nad Vojskama – i nisam se pokajao, tako, promijenivši naum, u ove dane mislim usrećiti Jeruzalem i dom Judin. Ne bojte se! A ovo vam je činiti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim! Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite lažnu kletvu. Jer sve to ja mrzim – riječ je Gospodnja!
Ovako govori Gospodin nad Vojskama! Još će dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. Stanovnici jednoga grada ići će u drugi govoreći: Hajde da idemo moliti lice Gospodnje i tražiti Gospodina nad Vojskama! Ići ću i ja! I doći će mnogi puk i moćni će narodi tražiti Gospodina nad Vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Gospodnje.
Ovako govori Gospodin nad Vojskama! U one će dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreći: ‘Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.’«
OTPJEV Zah 8, 7. 9; Dj 3, 25
R. Ovako govori Gospodin: Evo spasit ću svoj narod iz zemlje istočne i iz zemlje sunčanog zapada. * Neka ojačaju ruke vama koji ovih dana slušate riječi ove iz usta proroka.
O. Vi ste sinovi prorokâ i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim. * Neka.
Iz Rasprava o Ivanovu Evanđelju, svetog Augustina, biskupa
(Rasprava 26, 4-6: CCL 36, 261-263)
Evo ja ću spasiti svoj narod
Nitko ne dolazi k meni nego onaj koga Otac privuče. Nemoj misliti da ćeš biti prisilno privučen. Duh se privlači i ljubavlju. Ne trebamo se bojati da će nam možda ljudi koji odviše mjere svaku riječ i koji su jako daleko od shvaćanja božanskih stvari, prigovoriti radi te evanđeoske riječi iz Pisama i zapitati: »Kako mogu svojevoljno vjerovati ako sam privučen?« A ja odgovaram: »Malo je da si privučen voljom, treba još i naslada.«
Što znači biti privučen nasladom? Naslađuj se u Gospodinu i on će ispuniti želje tvoga srca. Postoji neka naslada srca koja se hrani slatkim kruhom nebeskim. Pa ako je i pjesnik smio reći: »Svakoga vuče njegova naslada«, ne neka potreba, nego naslada, ne obaveza, nego uživanje, koliko više mi moramo reći da Krist privlači k sebi čovjeka. Zato čovjek uživa u istini, blaženstvu, pravdi i vječnom životu, a sve je to zapravo Krist.
Zar samo tjelesna osjetila imaju svoje naslade, a zar duh nema svojih? Ako duh nema svojih naslada, zašto onda Pismo kaže: Sinovi ljudski sklanjaju se pod sjenu krila tvojih, site se pretilinom doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš. U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo?
Daj mi onoga koji ljubi i shvatit će što govorim. Daj onoga koji želi, koji žudi, daj onoga koji putuje kroz ovu zemaljsku pustinju i onoga koji je žedan i uzdiše za nebom vječne domovine, daj mi takvoga i znat će što hoću reći. Ako govorim hladnome i mlakome, neće znati što hoću.
Pokaži zelenu granu ovci i privući ćeš je. Dječaku pokaži orahe i privući ćeš ga, i što tko želi, to ga i vuče. Ljubav privlači, bez povrede tijela srce puno ljubavi privlači. Ako, dakle, privlače te stvari koje otkrivaju oni koji vole zemaljska uživanja i naslade, jer je istinita riječ: »Svakoga privlači njegova naslada«, kako neće sve privući Krist, koga Otac objavljuje? Što duša više želi nego istinu? Radi čega mora imati kao pohlepna usta i željeti da ima zdravo nepce za prosuđivanje istine, ako ne da jede i pije mudrost, pravdu, istinu i vječnost?
Zato Gospodin veli: Blaženi koji gladuju i žeđaju pravednosti, ali ovdje na zemlji, jer će se nasititi, ali ondje, to jest na nebu. Odužujem se onomu koji ljubi i onomu koji se nada. Vidjet će ono u što je vjerovao a da još nije vidio. Jest će hranu koju gladuje, nasitit će se onoga za čim žudi. A gdje i kada? Kad nastupi uskrsnuće mrtvih, jer Gospodin veli: Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
OTPJEV Iv 6, 44-45
R. Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla. * Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.
O. Pisano je u prorocima: Svi će biti učenici Božji. * Tko god.
Gospodine, Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.