Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
Obdari duše skrušene.
Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Sve grijehe i sve propuste.
Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Jer mi se tvoji zovemo.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 69 (68), 2-22. 30-37. Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34). I.
Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!
U duboko blato zapadoh, *
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.
Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?
Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.
Nek se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospodine, Bože nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.
Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.
Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.
Slava Ocu.
Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.
II.
Ant. 2. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!
Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me – *
iz voda dubokih.
Nek me ne pokriju valovi, †
nek me ne proguta dubina, *
nek bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu obazri se na me!
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!
Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.
Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,
ali ga ne bî; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.
Slava Ocu.
Ant. U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.
III.
Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
A ja sam jadnik i bolnik – *
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.
Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.
Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.
Jer Bog će spasiti Sion, †
– on će sagradit gradove Judine – *
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
Slava Ocu.
Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.
Iz Knjige proroka Miheja
6, 1-15
Gospodin sudi svome narodu
Čujte riječ koju govori Gospodin: »Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi čuju tvoj glas!« Slušajte, gore, parnicu Gospodnju, čujte, temelji zemaljski, jer Gospodin se parbi s narodom svojim, on se parniči s Izraelom:
»Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te zamorio? Odgovori mi. Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuće ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu. Narode moj, sjeti se sada: Što je bio naumio Balak, kralj moapski? Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? … od Šitima do Gilgala, da poznaš pravedna djela Gospodnja.«
»S čime ću doći pred Gospodina, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potokā ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?«
»Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.«
Gospodnji glas viče gradu: »Slušajte, vi plemenjaci i sabore gradski! Zar mogu podnositi krivo stečeno blago i patvorenu efu prokletu? Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vrećom krivotvorenih utega? Bogataši vaši puni su okrutnosti, stanovnici vaši laž govore, varljiv je jezik u njihovim ustima!
Zato sam te i ja počeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih. Jest ćeš, a nećeš se nasititi, gladan ćeš ostati; stavljat ćeš na stranu, a ništa nećeš sačuvati; ako što i sačuvaš, ja ću maču predati. Sijat ćeš, ali nećeš žeti; tijestit ćeš maslinu, a ulja neće biti; gazit ćeš mošt, a vina nećeš piti.«
OTPJEV Usp. Mih 6, 8; Ps 37, 3
R. Tebi ću, čovječe, objaviti što je dobro i što Gospodin od tebe traži: * čini pravicu, ljubi milosrđe i smjerno hodi sa svojim Bogom.
O. Uzdaj se u Gospodina i čini dobro da smiješ stanovati u zemlji. * Čini pravicu.
Iz Govora O krštenju, svetoga Pacijana, biskupa
(Br. 5-6: PL 13, 1092-1093)
Po Duhu u Kristu živimo novim životom
Adamov je grijeh prešao na sav rod: Po jednome je čovjeku, kaže Apostol, ušao grijeh, a po grijehu smrt: i time na sve ljude prijeđe. Potrebno je, dakle, da i Kristova pravednost prijeđe na ljude. Kao što je onaj grijehom svoj rod upropastio, tako Krist po pravednosti sav svoj rod oživljuje. To naglašava Apostol kad kaže: Doista, kao što neposluhom jednoga čovjeka mnogi postadoše grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni.
Netko će mi reći: »Adamov grijeh s pravom prelazi na potomke jer su od njega rođeni; ali zar je nas Krist rodio, da bismo zbog njega bili spašeni?« Nemojte misliti na tjelesno; shvatit ćete kako smo od Krista rođeni i kako nas je on rodio. U posljednja vremena Krist je iz Marije primio dušu zajedno s tijelom, nju je došao spasiti i nije ju pustio u Podzemlje, nju je svome duhu pridružio i svojom ju učinio. I to je svadba Gospodinova, svadba ujedinjenja s jednim tijelom, da po onom velikom otajstvu dvoje postane jedno samo tijelo, Krist naime i Crkva. Iz te svadbe rađa se kršćanski narod osjenjenjem Duha Svetoga. Kad se u naše duše izlije i u njihovoj dubini s njima pomiješa božansko sjeme, rastemo u utrobi majke, a kad iz njezina krila izađemo, u Kristu oživljujemo. Zato Apostol kaže: Prvi čovjek, Adam, živa duša; posljednji Adam – duh životvorni. Tako Krist u Crkvi rađa po svojim svećenicima, kao što veli isti Apostol: U Kristu sam vas rodio.
I tako Kristovo sjeme, to jest Duh Božji daje na svijet novoga čovjeka oblikovana u majčinu krilu, koga prihvaćaju svećeničke ruke iz krsnog studenca a sve što je toj svadbi potrebno priprema vjera.
Ali da bi Krist porodio, valja ga prihvatiti, jer ovako kaže Ivan apostol: A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. To pak ne mogu drukčije ostvariti nego otajstvom kupelji, pomazanja i predstojnika. Kupelju se naime grijesi peru; pomazanjem se izlijeva Duh Sveti, a jedno i drugo molimo rukom i ustima predstojnika. Tako se sav čovjek preporađa i obnavlja u Kristu, da, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih, tako i mi živimo novim životom, to jest da odložimo zablude staroga života i slijedimo i hodimo po Duhu novim putem u Kristu.
OTPJEV Rim 5, 19. 21 ; 1 Iv 4, 10
R. Kao što neposluhom jednoga čovjeka mnogi postadoše grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici; * kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni.
O. Bog je poslao svoga Sina kao pomirnicu za naše grijehe. * Kao što.
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.