Subota, 18. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

O Oče skrajne blagosti,
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
U osobama trima Bog:
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Da više tebe uživa.
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
A tijelo budno ostane.
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Dobara doma blaženog.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:
Ti, Očev Sine, odvijeka
Ko od Boga Bog ishodiš
I kao svijeta Spasitelj
U povijest našu ulaziš.
Ti željo naša najviša,
Ti srećo naša, radosti,
Za tobom čeznu srca sva,
Milina sva nam u tebi!
O Gospodaru, Oče svet,
Sa Rođenim od Djevice
Po Duhu svom nas okupljaj
I primi sve nas u svoj dom.
Spomeni se, o Trojice,
Dobrote svoje sjeti se:
Da svaki čovjek stvor je tvoj
U krvi opran Kristovoj.
Jedinstvo, Trojstvo stvori nas,
A spasi ljubav Kristova:
Ta ljubav što nas otkupi
Nek spasenju privede nas.
Udijeli, Trojstvo blaženo.
Podari, Bože jedini,
Da život tvojim vjernima
Donese plod obilati. Amen.
Psalmodija

Ps 136 (135). Vazmeni hvalospjev

Naviještati Gospodnja djela znači slaviti njega (Kasiodor).

Ant. 1. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.

I.
Ant 1. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.

Hvalite Gospodina, jer je dobar: *
vječna je ljubav njegova!

Hvalite Boga nad bogovima: *
vječna je ljubav njegova!

Hvalite Gospodara nad gospodarima: *
vječna je ljubav njegova!

Jedini on učini čuda velika: *
vječna je ljubav njegova!

Mudro sazda on nebesa: *
vječna je ljubav njegova!

On utvrdi zemlju nad vodama: *
vječna je ljubav njegova!

On načini svjetlila velika: *
vječna je ljubav njegova!

Sunce da vlada danom: *
vječna je ljubav njegova!

Mjesec i zvijezde da vladaju noću: *
vječna je ljubav njegova!
Ant. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.
II.

On pobi prvorođence Egiptu: *
vječna je ljubav njegova!

Izvede Izraela iz njega: *
vječna je ljubav njegova!

Mišicom jakom, rukom ispruženom: *
vječna je ljubav njegova!

On Crveno more razdvoji: *
vječna je ljubav njegova!

Provede Izraela posred vodâ: *
vječna je ljubav njegova!

I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more: *
vječna je ljubav njegova!
Ant. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
III.
Ant. 3. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.

On narod svoj vođaše pustinjom: *
vječna je ljubav njegova!

On udari kraljeve velike: *
vječna je ljubav njegova!

I pogubi kraljeve moćne: *
vječna je ljubav njegova!

Sihona, kralja amorejskog: *
vječna je ljubav njegova!

Oga, kralja bašanskog: *
vječna je ljubav njegova!

I njihovu zemlju dade u baštinu: *
vječna je ljubav njegova!

U baštinu Izraelu, sluzi svome: *
vječna je ljubav njegova!

On se spomenu nas u poniženju našem: *
vječna je ljubav njegova!

Od dušmana nas naših oslobodi: *
vječna je ljubav njegova!

On daje hrane svakom tijelu: *
vječna je ljubav njegova!

Hvalite Boga nebeskog: *
vječna je ljubav njegova!

Slava Ocu.

Ant. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.

Ant. 2. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.

II.

On pobi prvorođence Egiptu: *
vječna je ljubav njegova!

Izvede Izraela iz njega: *
vječna je ljubav njegova!

Mišicom jakom, rukom ispruženom: *
vječna je ljubav njegova!

On Crveno more razdvoji: *
vječna je ljubav njegova!

Provede Izraela posred vodâ: *
vječna je ljubav njegova!

I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more: *
vječna je ljubav njegova!

Slava Ocu.

Ant. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.

Ant. 3. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.

III.

On narod svoj vođaše pustinjom: *
vječna je ljubav njegova!

On udari kraljeve velike: *
vječna je ljubav njegova!

I pogubi kraljeve moćne: *
vječna je ljubav njegova!

Sihona, kralja amorejskog: *
vječna je ljubav njegova!

Oga, kralja bašanskog: *
vječna je ljubav njegova!

I njihovu zemlju dade u baštinu: *
vječna je ljubav njegova!

U baštinu Izraelu, sluzi svome: *
vječna je ljubav njegova!

On se spomenu nas u poniženju našem: *
vječna je ljubav njegova!

Od dušmana nas naših oslobodi: *
vječna je ljubav njegova!

On daje hrane svakom tijelu: *
vječna je ljubav njegova!

Hvalite Boga nebeskog: *
vječna je ljubav njegova!

Slava Ocu.

Ant. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje.Nauči me svojim stazama.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Hošee

6, 1 – 7, 2

Ispraznost neiskrenog obraćenja

Ovako govori Gospodin: »Kad u nevolji budu, iskat će me: ‘Hajde, vratimo se Gospodinu! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti, i mi ćemo živjeti pred njim. Težimo da upoznamo Gospodina: ko zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.’

Što za tebe mogu učiniti, Efrajime? Što za tebe mogu učiniti, Judo? Ko oblak jutarnji ljubav je vaša, ko rana rosa koje nestaje. Zato sam ih preko prorokâ sjekao i ubijao riječima usta svojih; al’ sud će tvoj izaći ko svjetlost. Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.

Al’ oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili. Gilead je grad zlikovački, pun krvavih tragova. Družba je svećenička kao zasjeda razbojnička: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu počinjaju! Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael. I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga.

Kad hoću Izraela liječiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloća Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuću provaljuje, a vani napadaju razbojnici. I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.«

OTPJEV Mt 9, 13; Hoš 6, 6. 4

R. Hajdete i proučite što znači: * Ljubav mi je mila, a ne žrtve, poznavanje Boga, a ne paljenice.

O. Ko oblak jutarnji ljubav je vaša, ko rana rosa koje nestaje. * Ljubav.

Drugo čitanje

Iz Rasprave Protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa

(Knj. 4, 17, 4-6: SC 100, 590-594)

Ljubav mi je mila, a ne žrtve

Bog nije od njih tražio žrtve i paljenice, nego vjeru, poslušnost i pravednost, i to radi njihova spasenja. Tako, da bi ih poučio o svojoj volji, govoraše preko Hošee: Ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice. Na isto ih je podsjećao naš Gospodin kad je govorio: Kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nevine. Time je on davao svjedočanstvo prorocima da su propovijedali istinu, a one nerazumne je korio zbog njihova grijeha.

I svojim je učenicima svjetovao da prinose Bogu prvine njegovih stvorova, ne kao da bi to njemu bilo potrebno, nego da oni sami ne bi bili besplodni i nezahvalni. On uze i kruh, koji je od stvorenjâ, te zahvali i reče: Ovo je moje tijelo. Isto tako i čašu, koja je stvorenje kao što smo i mi stvorenja, te izjavi kako je to njegova krv i pouči da je ona novi prinos novoga saveza. Upravo je taj prinos Crkva primila od apostolâ, te ga po svem svijetu prikazuje Bogu, darovatelju hrane, poput prvina njegovih darova u novom savezu. O tom je prinosu, među dvanaest proroka, ovako unaprijed govorio Malahija: Niste mi mili – govori Gospodin nad Vojskama – i ne primam žrtve iz ruke vaše. Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kâd i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima – govori Gospodin nad Vojskama. Time je jasno označio kako će prvi narod prestati prinositi Bogu, a ipak će se na svakome mjestu prinositi njemu žrtva, i to čista žrtva, i ime će mu biti proslavljeno među narodima.

A koje je drugo ime proslavljeno među narodima negoli ime našega Gospodina, po kojem se slavi Otac i po kojem se proslavljuje čovjek? No, kako je to ime njegova vlastita Sina, a on, Otac, stvoritelj je čovjeka, on to ime naziva svojim. Isto tako kao kad bi neki kralj nacrtao sliku svoga sina, s pravom bi rekao da je ta slika njegova, i to s dvostruka razloga: zato što je to slika njegova sina i zato što ju je sam napravio. Isto vrijedi i za ime Isusa Krista koji se po čitavu svijetu slavi u Crkvi: Otac izjavljuje da je to njegovo ime, jer je to ime njegova Sina i jer ga je On sam ispisao davši ga za spasenje ljudima.

Kako dakle Sinovljevo ime pripada Ocu, i budući da Crkva na svakome mjestu prinosi svemoćnomu Bogu po Isusu Kristu, s pravom kaže prorok zbog obaju ovih razloga: I na svakom mjestu prinosi se kâd i žrtva čista Imenu mojemu. Ivan pak u Otkrivenju kaže kako su taj kâd molitve svetih.

OTPJEV Usp. Lk 22, 19. 20; Izr 9, 5

R. Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje; ovo je krv novoga saveza koja će se za vas proliti, govori Gospodin. * Kad god uzimate, činite to meni na spomen.

O. Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje vam pomiješah. * Kad god.

Molitva

Gospodine, vođo i stvoritelju naš, mi se tobom ponosimo. Nek nad nama bude tvoja dobrota. Obnovi u nama što je tebi drago i sačuvaj što si obnovio. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.