Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Ti slikaš svjetlom ognjenim,
Ti kitiš sjajem divotnim
Visinâ jasnih prostorja.
Sunčani kolut plameni,
Put mjesecu određuješ
I crtaš staze zvijezdama.
Tom svjetlošću razmeđuješ,
Mjesecima označuješ
Kad počinju i svršuju.
Operi ljage dušama,
Odriješi grijeha vezove,
Odvali teret krivde s nas.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 139 (138), 1-18. 23-24. Pohvala Sveznajućega
Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bî savjetnikom? (Rim 11, 34). I.
Ant. 1. Znanje tvoje, Gospodine, odveć mi je čudesno.
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ, †
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, *
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, *
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla, *
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, *
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno, *
previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega, *
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si, *
ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina *
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila, *
desnica bi me tvoja držala.
Reknem li: »Nek me barem tmine zakriju, *
i nek me noć umjesto svjetla okruži!«
ni tmina tebi neće biti tamna: †
noć sjaji kao dan *
i tama kao svjetlost.
Slava Ocu.
Ant. Znanje tvoje, Gospodine, odveć mi je čudesno.
II.
Ant. 2. Ja, Gospodin, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju.
Jer ti si moje stvorio bubrege, *
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, *
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao, *
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti, *
otkan u dubini zemlje.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja, †
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: *
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, *
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! *
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, *
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj ne idem li putem pogubnim, *
i povedi me putem vječnim!
Slava Ocu.
Ant. Ja, Gospodin, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju.
Hvalospjev (Kol 1, 12-20). Krist Prvorođenac, prije svakog stvorenja, i Prvorođenac od mrtvih
Ant. 3. U njemu je sve stvoreno i sve stoji u njemu.
S radošću zahvaljujmo Ocu †
koji nas osposobi *
za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
On nas izbavi iz vlasti tame *
i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje,
u kome imamo otkupljenje, *
otpuštenje grijeha.
Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, *
Prvorođenac, prije svakog stvorenja.
Tȁ u njemu je sve stvoreno †
na nebesima i na zemlji, *
vidljivo i nevidljivo,
bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, *
bilo Vrhovništva, bilo Vlasti –
sve je po njemu i za njega stvoreno: †
on je prije svega, *
i sve stoji u njemu.
On je Glava Tijela, Crkve; †
on je Početak, *
Prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.
Jer svidjelo se Bogu *
u njemu nastaniti svu Puninu
i po njemu †
– uspostavivši mir krvlju križa njegova – *
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Slava Ocu.
Ant. U njemu je sve stvoreno i sve stoji u njemu.
Po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putem kojim je on hodio.
Čuvaj me, Gospodine, * kao zjenicu oka. Čuvaj me.Sakrij me u sjenu krila svojih. * Kao zjenicu oka. Slava Ocu. Čuvaj me.
Ant. Iskaži, Gospodine, snagu desnice svoje, rasprši oholice, a uzvisi neznatne.
Evanđeoski hvalospjev (Lk 1, 46-55). Kliktaj duše u Gospodinu
Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Iskaži, Gospodine, snagu desnice svoje, rasprši oholice, a uzvisi neznatne.
Radosno se pomolimo vječnome Ocu. Njegova je dobrota neizmjerna prema njegovu narodu. Stoga uskliknimo:
Nek se raduju svi koji se u tebe uzdaju, Gospodine.
Gospodine, ti si poslao svoga Sina ne da sudi svijet, već da se svijet po njem spasi:
– daj da njegova slavna smrt u nama donese obilan plod.
Ti si svoje svećenike učinio službenicima Kristovim i djeliteljima svojih otajstava:
– daj im vjerno srce, znanje i ljubav.
Onima koje si pozvao na djevičanstvo radi kraljevstva nebeskoga
– daj da u nepokolebljivoj vjernosti idu za Sinom tvojim.
Ti si u početku stvorio muškarca i ženu:
– sve obitelji čuvaj u iskrenoj i vjernoj ljubavi.
Ti si čovjeka oslobodio od grijeha po Kristovu žrtvenom prinosu:
– daj svim pokojnicima otpuštenje grijeha.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Spomeni se, Gospodine, dobrote svoje. Ti si gladne nasitio dobrima nebeskim, daj izobiljem svojim obaspi nas koji smo potrebni tvoje pomoći i tvog bogatstva. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.