Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Početniče vječnog spasa,
Budi uz nas, svoje vjerne:
Sedam dara Duha svoga.
Bolest tijela od nas tjeraj,
Sablazan odasvud spriječi,
Boli srca ti ublaži.
Duše naše ti razvedri,
Ti dovršuj svako dobro,
Vječnom žiću ti nas vodi.
Evo, sve nam vrijeme teče
S nizom ovih sedam dana:
Sudnji dan Otkupiteljev.
Tada, Spase, molimo te,
Lik svoj blagi nam pokaži,
Zdesna sebi sve nas smjesti.
Kada, dobar, podaš svima
Molitvama uslišanje:
U sve vijeke vijeka. Amen.
Ps 107 (106). Zahvala: Bog spasava čovjeka iz svake nevolje
Riječ posla sinovima Izraelovim, navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu (Dj 10, 36). I.
Ant. 1. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
Hvalite Gospodina, jer je dobar, *
jer dovijeka je ljubav njegova!
Tako nek reknu svi otkupljenici *
koje Gospodin otkupi iz ruke dušmanske
i koje skupi iz svih zemalja, *
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, *
puta ne nalazeć do naseljena grada.
Gladni su bili, žeđu izmoreni, *
duša je klonula u njima.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Pravim ih putem pȍvede *
da stignu ka gradu naseljenu.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer gladnu dušu on nasiti, *
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
U mraku sjeđahu i u tmini, *
sputani bijedom i gvožđima,
jer su prkosili besjedama Božjim *
i prezreli naum Svevišnjega.
Srce im stoga skrši patnjama: *
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Izvede ih iz tmina i mraka, *
raskide okove njihove.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Jer razbi vrata mjedena *
i gvozdene polomi zasune.
Slava Ocu.
Ant. Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim.
II.
Ant. 2. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
Zbog puta svoga zločinačkog bolovahu oni, *
ispaštahu svoje opačine:
svako se jelo gadilo duši njihovoj, *
do vrata smrti oni dođoše.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz svih nevolja.
Riječ svoju posla da ih ozdravi *
i život im spasi od jame grobne.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Nek prinose žrtve zahvalnice *
i kličući nek djela njegova kazuju!
Oni koji lađama zaploviše morem *
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja, *
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla *
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, *
u nevolji duša im ginula.
Teturahu i posrtahu kao pijani, *
sva ih je mudrost izdala.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi, *
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac, *
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini, *
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospodina za dobrotu njegovu, *
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, *
neka ga hvale u vijeću staraca!
Slava Ocu.
Ant. Oni vidješe djela Gospodnja i čudesa njegova.
III.
Ant. 3. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
On pretvori rijeke u pustinju, *
a izvore vodene u žednu zemlju;
plodonosnu zemlju u slanu pustaru, *
zbog zloće žitelja njezinih.
On obrati pustinju u jezero, *
a zemlju suhu u vodene izvore.
I naseli ondje izgladnjele, *
te podigoše grad gdje će živjeti.
Zasijaše njive, posadiše vinograde*
što im doniješe obilnu ljetinu.
I on ih blagoslovi te se namnožiše silno, *
i stada im se ne smanjiše.
Prorijeđeni bjehu i savijeni *
pod teretom zla i nevolje.
Onaj što izlijeva prezir na knezove *
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
Iz nevolje pȍdiže ubogog *
i obitelji ko stada ȕmnožī.
Videć to, čestiti neka se raduju, *
a zloća svaka nek sebi usta začepi!
Tko je mudar, nek o svemu tom razmišlja *
i nek uvidi dobrotu Gospodnju!
Slava Ocu.
Ant. Videći to, čestiti neka se raduju i nek uvide dobrotu Gospodnju.
Iz Knjige o sucima
16, 4-6, 16-31
Lukavstvo Delile i Samsonova smrt
U one dane Samson zamilova neku ženu iz doline Soreka, po imenu Delilu. Filistejski knezovi dođoše k njoj i rekoše joj: »Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i učinimo nemoćnim. A dat će ti svaki od nas po tisuću i sto srebrnih šekela.« Delila upita Samsona: »Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i čime bi se mogao svezati i svladati.«
Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje. I otvori joj cijelo svoje srce: »Nikada britva nije prešla po mojoj glavi, jer sam od majčine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek.« Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reče im: »Dođite sada, jer mi je otvorio cijelo svoje srce.«
I filistejski knezovi dođoše k njoj i donesoše sa sobom novac. Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva čovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poče slabiti, i ostavi ga snaga. Kad ona povika: »Samsone, eto Filistejaca na te!« on se probudi i pomisli: »Izvući ću se kao i uvijek i oslobodit ću se.« Ali nije znao da se Gospodin od njega okrenuo. Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem, te je okretao mlin u tamnici.
Ali kosa gdje mu je obrijaše počne opet rasti. A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: »Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja.« A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu čast govoreći: »Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio.« Kad im se srce razigralo, povikaše: »Dovedite Samsona da nas zabavlja!« I dovedoše iz tamnice Samsona, i on igraše pred njima; a onda ga postaviše među stupove. Samson tada reče dječaku koji ga je vodio za ruku: »Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima počiva zdanje, da se naslonim na njih.« A kuća bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuće ljudi koji su gledali kako Samson igra.
Samson zavapi Gospodinu: »Gospodine Bože, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka.« I Samson napipa dva srednja stupa na kojima počivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, i viknu: »Neka poginem s Filistejcima!« Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umirući nego što ih pobi za života.
Poslije dođoše njegova braća i sva kuća njegova oca, uzeše ga i odnesoše, i pokopaše ga između Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.
OTPJEV Ps 43, 1; 31, 4; Suci 16, 28
R. Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, * jer ti si hrid moja i tvrđava moja.
O. Spomeni se mene i samo mi još sada podaj snagu. * Jer ti si.
Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi, svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Br. 28-30: CSEL 3, 287-289)
Moramo moliti ne samo riječima, nego i djelima
Kakvo čudo, premila braćo, što je upravo takva molitva kojoj nas je naučio Bog, on koji je kao učitelj sažeo bit naše molitve u spasonosnom obrascu. To je već unaprijed bilo prorečeno po proroku Izaiji kad je pun Duha Svetoga govorio o Božjem veličanstvu i njegovoj dobroti: Riječ koju dokončava – veli – i skraćuje u pravednosti, jer će Gospodin dati sažetu odredbu po svem krugu zemaljskom. Zaista, kad je Božja Riječ, Gospodin naš Isus Krist, došao svima te skupljao mudre i neuke, on je dao zapovijedi spasenja svakoj dobi i svakome spolu, a sve svoje zapovijedi sažeo je da se pamćenje ne bi opteretilo pri učenju nebeske nauke, već da se brzo nauči sve što je nužno za priprostu vjeru.
Tako kad je poučavao što je život vječni, čudesno je i sažeto božanski protumačio otajstvo tog života riječima: A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Jednako tako kad je iz zakona i prorokâ uzeo glavne i najveće zapovijedi veli: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini; i: Zato ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. To je prva zapovijed, a druga je ovoj jednaka: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. A na drugom mjestu: Sve što želite da vama ljudi dobro čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.
I učio nas je da se ne molimo Bogu samo riječima, već i djelima. Sam je često molio i uznosio prošnje, a što moramo činiti, to je pokazao sam svojim primjerom, kao što je pisano: A on se sklanjao na samotna mjesta na molitvu. I opet: Iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu.
Gospodin je molio i vapio, ali ne za sebe – što da on nevin moli za sebe? – već za opačine naše, kao što je i sam izjavio kad govori Petru: Evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. I konačno, molio je Oca za sve govoreći: Ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu.
Velika je Božja dobrota i milosrđe radi našega spasenja, jer se nije zadovoljio da nas krvlju otkupi, već je usrdno i molio za nas. Pogledajte kakva je bila njegova želja, želja onoga koji se za nas molio: kao što su Otac i Sin jedno, tako da i mi ostanemo u tom jedinstvu.
OTPJEV Ps 25, 1-2. 5
R. K tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju. * U tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim.
O. Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: u tebe se pouzdajem svagda. * U tebe se uzdam.
Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.