Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I na zemlju se spušta dan,
Sunčàna zraka probija:
Nek bježi mrak zavodljivi.
Raspršite se, misli zle,
Umini, grešna rugobo,
Što s tamom noć te donijela!
U svojoj pjesmi jutarnjoj
Da jutro nama posljednje
U vječnoj svane svjetlosti.
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.
Ps 119 (118), 145-152. XIX. (Kof)
Ant. 1. Oči moje zoru pretječu.
Iz svega srca vapijem, Gospodine, usliši me: *
tvoja ću pravila čuvati.
K tebi vapijem, spasi me, *
tvojeg ću se držat svjedočanstva.
Pretječem zoru i molim za pomoć, *
u tvoje se riječi uzdam.
Oči moje straže noćne pretječu *
da razmišljam o besjedi tvojoj.
Po svojoj dobroti, Gospodine, glas mi poslušaj, *
i po svojoj odluci poživi me.
Primiču se koji me podlo progone, *
daleko su oni od Zakona tvojega.
A ti si blizu, Gospodine, *
i vjerne su sve zapovijedi tvoje.
Odavno znam za tvoje propise, *
da si ih sazdao zasvagda.
Slava Ocu.
Ant. Oči moje zoru pretječu.
Hvalospjev (Izl 15, 1-4a. 8-13. 17-18). Pobjednička pjesma nakon prelaska preko Crvenog mora
Oni koji pobijediše Zvijer pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega (usp. Otk 15, 23).
Ant. 2. Gospodin je moja snaga, moja pjesma, jer je mojim postao izbaviteljem.
U čast Gospodinu zapjevat ću, *
jer se slavom proslavio!
Konja s konjanikom *
u more je survao.
Moja je snaga, moja pjesma – Gospodin *
jer je mojim postao izbaviteljem.
On je Bog moj, njega ja ću slaviti, †
on je Bog oca moga, *
njega ću veličati.
Gospodin je ratnik hrabar, †
Gospodin je ime njegovo. *
Kola faraonova i vojsku mu u more baci.
Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, †
valovi se u bedem uzdigoše, *
u srcu mora dubine se stvrdnuše.
Mislio je neprijatelj: »Gonit ću ih, stići, *
plijen ću podijelit,
duša će moja sita ga biti; *
trgnut ću mač, uništit ih rukom svojom.«
A ti dahom svojim dahnu, †
more se nad njima sklopi, *
ko olovo potonuše silnoj vodi u bezdane.
Tko je kao ti, Gospodine, među bogovima, †
tko kao ti sija u svetosti, *
u djelima strašan, divan u čudima?
Desnicu si pružio *
i zemlja ih proguta!
Milošću svojom vodio si ovaj narod,
tobom otkupljen, *
k svetom tvom Stanu
snagom si ga svojom upravio.
Dovest ćeš ih i posaditi na gori svoje baštine, *
na mjestu koje ti, Gospodine,
svojim učini Boravištem,
Svetištem, Gospodine, tvojom rukom sazidanim. *
Vazda i dovijeka Gospodin će kraljevati.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin je moja snaga, moja pjesma, jer je mojim postao izbaviteljem.
Ps 117 (116). Poziv na hvalu
Velim … da pogani za milosrđe proslave Boga (Rim 15, 8. 9).
Ant. 3. Hvalite Gospodina, svi puci! †
Hvalite Gospodina, svi puci, *
† slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova, *
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Slava Ocu.
Ant. Hvalite Gospodina, svi puci! †
Braćo, sve revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći – ne, nećete posrnuti nikada! Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista.
K tebi, Gospodine, vapijem: * Ti si mi utočište. K tebi.Ti si dio moj u zemlji živih. * Ti si mi utočište. Slava Ocu. K tebi.
Ant. Obasjaj, Gospodine, one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj.
Evanđeoski Hvalospjev (Lk 1, 68-79). Mesija i njegov Preteča
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka: †
spasiti nas od neprijatelja naših – *
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, *
da upravi noge naše na put mira.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Obasjaj, Gospodine, one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj.
Blagoslivljajmo Krista, koji je htio u svemu biti sličan braći, da nam kod Boga bude milosrdan i vjeran svećenik. Upravimo njemu svoju molitvu riječima:
Otvori nam, Gospodine, riznice ljubavi svoje.
Sunce pravde, Kriste, u krstu si nas prosvijetlio:
– tebi nek bude posvećen ovaj dan.
Blagoslivljat ćemo te danas
– i tvoje ćemo ime u svemu veličati.
Marija, tvoja majka, pozorno je tvoju riječ slušala i opsluživala:
– upravljaj danas i naše korake po riječi svojoj.
Daj da u raspadljivostima ovoga svijeta iščekujemo nebesku neraspadljivost:
– da vjerom, nadom i ljubavlju već sada iskusimo radost tvoga blaženstva.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Neka, Gospodine, srca naša prosvijetli sjaj tvoga uskrsnuća. Daj nam umaći sjeni smrti i postići vječni sjaj tvoga blaženstva. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.