Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu
U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.
Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Slava Ocu.
Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
II.
Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.
Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
III.
Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.
Iz Knjige o Jobu
32, 1-6; 33, 1-22
Elihu govori o misteriju Boga
Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja, jer nisu više našli ništa što bi odgovorili, te su tako Boga osudili. Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imali odgovora u ustima, planu od srdžbe.
I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. Iskreno će ti zborit srce moje, usne će čistu izreći istinu. Tȁ i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene: Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; zato ja strahom tebe morit neću, ruka te moja neće pritisnuti.
Dakle, na moje uši si rekao – posve sam jasno tvoje čuo riječi: »Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. Al On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.«
Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit se ne može. Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara? Bog zbori nama jednom i dva puta, al čovjek na to pažnju ne obraća, u snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, da dušu njegovu spasi od jame, i život mu od puta u Podzemlje.
Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele, kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.
OTPJEV Rim 11, 33-34
R. O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! * Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi!
O. Tko je upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik? * Kako su.
Iz Poučnih knjiga o Jobovoj knjizi svetoga Grgura Velikoga, pape
(Knj. 23, 23-24: PL 76, 265-266)
Prava nauka izbjegava nadutost
Čuj, Jobe, moje riječi, i slušaj sve moje govore. Vlastitost je bahatih ljudi da ne znaju ponizno iznijeti što naučavaju i ne mogu pravo prenijeti ono što pravilno znaju. Kad oni poučavaju, po njihovim se riječima čini kao da sjede na kakvom vrhuncu uzvisine i gledaju na one, koje poučavaju, kao da se nalaze daleko ispod njih u dolini, jedva se dostoje govoriti im ne savjetujući, nego zapovijedajući.
Njima s pravom Gospodin govori preko Proroka: Zapovijedate im sa strogošću i moću. Sa strogošću i moću zapovijedaju oni koji se žure ne da svoje podložnike mirno i s razumijevanjem poprave, nego da ih oštro svojom vlašću prisile.
Naprotiv, pravi nauk toliko odlučnije i s razmišljanjem izbjegava ovu manu nadutosti koliko jače strijelama svojih riječi pogađa samog učitelja nadutosti. Čuva se naime da nadutim ponašanjem ne propovijeda onoga, kojega svetim govorom u srcima slušalaca napada. Pokušava i riječima opisati i življenjem pokazati poniznost, učiteljicu i majku svih kreposti, da je kod učenika istine preporuči više ponašanjem nego govorom.
Zato Pavao pišući Solunjanima, kao da je zaboravio na uzvišenost svoje apostolske službe, kaže: Bili smo među vama kao malena djeca. Zato apostol Petar govori: Uvijek spremni na odgovor svakom tko od vas zatraži razlog nade koja je u vama. A pri tome tvrdi da se u samoj spoznaji nauka treba držati načina poučavanja, pa dodaje: Ali blago i s poštovanjem, jer imate dobru savjest.
Kad Pavao kaže učeniku: Ovo zapovijedaj i poučavaj sa svom vlašću, on time preporučuje ne gospodovanje moći, nego ugled života. S vlašću se, naime, poučava kad se prije radi nego govori. Jer nauku se uskraćuje povjerenje, kad savjest sputava jezik. Nije, dakle, Apostol preporučio učeniku moć naduta govorenja nego povjerenje dobra djelovanja. Zato je i o Gospodinu pisano: Poučavao je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci i farizeji. On je sam poglavito i posebno govorio s dobrom vlašću, jer nije počinio nikakvo zlo po slabosti. Moću božanske naravi imao je ono što je nama dao po nevinosti svoje ljudske naravi.
OTPJEV 1 Pt 5, 5; Mt 11, 29
R. Svi se jedni prema drugima odnosite ponizno, * jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost.
O. Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim. * Jer Bog.
Tvoj se promisao, Gospodine, u odlukama ne vara: ukloni što nam je štetno, udijeli što pomaže za vremeniti i vječni život. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.