Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Na veselje svemu svijetu!
Krv božanska danas opra
Grijehe svijeta čitavoga.
Pobjedniče, Kralju Kriste,
Dariva raj pokajniku,
Nevjernome vjeru vraća.
Milosrdnom Spasitelju:
Supatnika svoga s križa
U veselje vodi vječno.
Žrtveno, gle, Božje Janje
Na se uze grijehe svijeta,
Smrću svojom svijet da spasi.
Za lijek grijehu velikome
Ljubav Božja Sina daje,
I smrt, evo, život vraća.
Svima bude na spasenje.
Slavnim, Kriste, uskrsnućem
Daruj svoje krštenike.
Slava budi Duhu Svetom.
Darom vječnog uskrsnuća
Sveto Trojstvo nek nas kruni. Amen.
Nebo, zemlja, svemir cijeli
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Milosno se vrijeme vraća,
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Pobjedna smrt život vraća,
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Uskrsnim nam ovim danom
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti – svi mi znamo –
U sve dane sretni pojmo
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
Ps 78 (77), 1-39. Božja vjernost njegovu narodu krozVpovijest spasenja
Sve se to njima, kao pralik, događalo, a napisano je za upozorenje nama (1 Kor 10, 11). I.
Ant. 1. Oci nam naši kazivahu silu Gospodnju i djela čudesna što ih učini (V. V. Aleluja).
Poslušaj, narode moj, moju nauku, *
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku, *
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Ono što čusmo i saznasmo, *
što nam kazivahu oci,
nećemo kriti djeci njihovoj, *
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Gospodnju i silu njegovu, *
i djela čudesna što ih učini.
Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, *
Zakon postavi u Izraelu,
da ono što naredi ocima našim *
oni djeci svojoj objave,
da sazna budući naraštaj, †
i sinovi koji će se roditi *
da ustanu i djeci svojoj kazuju
da u Boga ufanje svoje stave †
i ne zaborave djela Božjih, *
već da vrše zapovijedi njegove,
kako ne bi bili, kao oci njihovi, *
naraštaj buntovan, prkosan –
naraštaj srcem nestalan *
i duhom Bogu nevjeran.
Sinovi Efrajimovi, ratnici s lûkom, *
u dan bitke okrenuše leđa.
Saveza s Bogom ne održaše *
i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
Zaboraviše na djela njegova, *
na čudesa koja im pokaza.
Pred njihovim ocima činio je čudesa *
u Egiptu, u Soanskom polju.
On more razdijeli i njih prevede, *
vode kao nasip uzdiže.
Danju ih vodio oblakom, *
a svu noć svjetlom ognjenim.
U pustinji hrid prolomi *
i napoji ih obilno kao iz bezdana.
Iz stijene izbi potoke *
te izvede vode kao velike rijeke.
Slava Ocu.
Ant. Oci nam naši kazivahu silu Gospodnju i djela čudesna što ih učini (V. V. Aleluja).
II.
Ant. 2. Sinovi su Izraelovi jeli manu i pili iz duhovne stijene koja ih je pratila (V. V. Aleluja).
A oni jednako griješiše, *
prkosiše Višnjem u pustinji.
Boga su kušali u srcima svojim *
ištuć jela svojoj pohlepnosti.
Prigovarali su Bogu i pitali: *
»Može li Gospodin
stol u pustinji prostrijeti?
Eno, udari u hrid, i voda poteče *
i provreše potoci:
a može li dati i kruha *
i mesa pružiti svome narodu?«
Kad to začu Gospodin, gnjevom usplamtje: †
oganj se raspali protiv Jakova, *
srdžba se razjari protiv Izraela,
jer ne vjerovaše Bogu, *
niti se u njegovu pomoć uzdaše.
Pa ozgo naredi oblacima *
i otvori brane nebeske,
ko kišu prosu na njih manu da jedu *
i nahrani ih kruhom nebeskim.
Čovjek blagovaše kruh Jakih; *
on im dade hrane do sitosti.
Probudi na nebu vjetar istočni *
i svojom silom južnjak dovede.
Prosu na njih mesa ko prašine, *
i ptice krilatice ko pijeska morskoga.
Padoše usred njihova tabora *
i oko šatora njihovih.
Jeli su i nasitili se veoma, *
želju njihovu on im ispuni.
Još nisu svoju utažili pohlepu *
i jelo im još bješe u ustima,
kad se srdžba Božja na njih raspali: †
pokosi smrću prvake njihove *
i mladiće pobi Izraelove.
Slava Ocu.
Ant. Sinovi su Izraelovi jeli manu i pili iz duhovne stijene koja ih je pratila (V. V. Aleluja).
III.
Ant. 3. Spominjahu se da je Bog hridina njihova i otkupitelj njihov (V. V. Aleluja).
Uza sve to griješiše dalje *
i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
I skonča im dane jednim dahom *
i njihova ljeta naglim svršetkom.
Kad ih ubijaše, tražiše ga, *
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova *
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ali ga opet ustima svojim varahu *
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce ne bijaše postojano s njime *
nit bijahu vjerni Savezu njegovu.
A on im milosrdno grijeh praštao *
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao *
da ne plane svom jarošću.
Spominjao se da su pȕt *
i dah koji odlazi i ne vraća se više.
Slava Ocu.
Ant. Spominjahu se da je Bog hridina njihova i otkupitelj njihov (V. V. Aleluja).
Bog koji je Gospodina uskrisio, aleluja.I nas će uskrisiti snagom njegovom, aleluja.
Treća poslanica blaženoga Ivana, apostola
Živimo po Istini
Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro, i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. Veoma se obradovah kada dođoše braća i posvjedočiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće radosti od toga.
Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što činiš za braću, i to za došljake. Oni posvjedočiše tvoju ljubav pred Crkvom, i dobro ćeš učiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. Jer poradi Imena iziđoše, i ne primaju ništa od pogana. Mi smo, dakle, dužni takve primati, da budemo suradnici Istine.
Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoće da bude prvi među njima, ne prima nas. Zato, ako dođem, spočitnut ću mu djela koja čini naklapajući zlobne riječi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braće, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.
Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro čini, od Boga je; tko zlo čini, nije vidio Boga. Za Demetrija svjedoče svi, i sama Istina, a i mi svjedočimo. A znaš da je naše svjedočanstvo istinito.
Mnogo bih ti imao pisati, ali neću da ti pišem crnilom i perom. Nadam se da ću te uskoro vidjeti pa ćemo iz usta u usta govoriti. Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.
OTPJEV 3 Iv 11; 1 Pt 2, 19
R. Ne nasljeduj zlo, nego dobro. * Tko dobro čini, od Boga je, aleluja.
O. To je, uistinu, milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje. * Tko dobro čini.
Iz Propovijedi nekoga afričkog pisca iz VI. stoljeća
(Propovijed 8, 1-3: PL 65, 743-744)
Jedinstvo Crkve govori svim jezicima
Govorili su svim jezicima. Bog je htio pokazati da je Duh Sveti prisutan na taj način da svaki koji ga primi govori svim jezicima. A treba znati da je to onaj Duh Sveti po kojemu je ljubav razlivena u našim srcima.
Budući da je ljubav trebala sabrati Crkvu Božju po cijelom krugu zemaljskom, onda je mogao i jedan čovjek primivši Duha Svetoga govoriti svim jezicima, a sada kad je Crkva u Duhu Svetome sabrana po cijelome svijetu, to jedinstvo Crkve govori svim jezicima.
Prema tome, ako netko zapita koga od nas: »Kad si primio Duha Svetoga, zašto ne govoriš svim jezicima?« ovaj mora odgovoriti: »Pa ja doista govorim svim jezicima, jer sam član Kristova tijela, to jest Crkve, koja govori svim jezicima. Što je onda drugo Bog htio pokazati prisutnošću Duha Svetoga ako ne to da će njegova Crkva govoriti svim jezicima?«
Tako se ispunilo što je obećao Gospodin: Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove, nego novo vino ulijeva u nove mjehove, pa će se oboje sačuvati. A kad su ih neki čuli da govore svim jezicima, s pravom su rekli: Napili su se slatkoga vina. Već su, naime, postali novi mjehovi, obnovljeni svetom milošću, da se opijeni novim vinom, to jest Duhom Svetim, i govoreći svim jezicima raspale u ljubavi i tim očitim čudom unaprijed navijeste katoličku Crkvu, koja će se proširiti među sve narode i jezike.
Zato ovaj dan slavite kao udovi jedinstva Kristova tijela, tj. Crkve. Nećete uzalud slaviti ako sami budete ono što slavite: ako budete prianjali uz onu Crkvu koju Gospodin napunja Duhom Svetim i raširenu po cijelom svijetu priznaje za svoju, a ona Gospodina priznaje za svoga utemeljitelja i zaručnika. On kao zaručnik nije izgubio svoje zaručnice i nitko mu ne daje drugu u zamjenu.
Apostol govori vama koji ste sabrani iz svih naroda, to jest Kristovoj Crkvi, Kristovim udovima, Kristovu tijelu, Kristovoj zaručnici: Podnosite jedan drugoga u ljubavi i nastojte međusobno sačuvati jedinstvo Duha povezani vezom mira. Pazite, kad je zapovjedio da podnosimo jedan drugoga, naglasio je da je tu potrebna ljubav. A kad je spomenuo nadu u jedinstvo, istakao je vezu mira. To je kuća Božja, sazidana od živog kamenja, u kojoj Domaćin rado boravi. I ne smije se dogoditi da ga uvrijedi rušenje te kuće, to jest narušavanje jedinstva Crkve.
OTPJEV Dj 15, 8-9; 11, 18
R. Bog, Poznavatelj srdaca, dade poganima Duha Svetoga kao i nama. * Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca, aleluja.
O. Dakle, i poganima Bog dade obraćenje na život. * Nikakve.
Gospodine, Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.