Četvrtak, 5. tjedan korizme – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Bog oprosnik nam dàrova
I vrijeme ovo obnovno
Da ozdravi svijet mlitavi
Odricanjem darežljivim.
Te dane blagog spasenja
Krist svojim svjetlom obasja
I korizmenom pokorom
On liječi srca ranjena.
Daj svima, Bože milostiv,
Prionuti uz pokoru,
Da Prijelaz sretni slavimo
U vječnom Vazmu pobjedom.
Nek cio ti se klanja svijet,
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Psalmodija

Ps 18 (17), 31-51. Zahvalnica

Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31). IV.

Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.

Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.

On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.

Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?

Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran.

Noge mi dade brze ko u košute *
i postavi me na visine čvrste,

ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da lûk mjedeni napinju.

Slava Ocu.

Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.

V.

Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.

Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.

Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.

Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.

Obaram ih, nè mogû se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.

Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.

Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.

Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.

Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.

Ti me ȉzbavī od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.

Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinski meni laskaju;

sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.

VI.

Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.

Od dušmana me ljutih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.

Zato ću te slaviti, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevati tvome imenu:

umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Slava Ocu.

Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

Tko razmišlja o Zakonu Gospodnjem.U svoje će vrijeme donijeti plod.

Prvo čitanje

Iz Poslanice Hebrejima

8, 1-13

Kristovo svećeništvo u Novom savezu

Braćo, glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.

Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik, jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.

Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima. Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugomu tražilo mjesto.

Doista, kudeći ih veli: Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih – govori Gospodin. Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana – govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I neće više nitko učiti sugrađanina i nitko brata svoga govoreći: »Spoznaj Gospodina«, tȁ svi će me poznavati, malo i veliko, jer ću se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neću više spominjati.

Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stȁri i dotrajava, blizu je nestanku.

OTPJEV Heb 8, 1. 2; 9, 24

R. Imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinitoga: * da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.

O. Isus ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinite, nego u samo nebo: * Da se sada.

Drugo čitanje

Iz Govorâ svetoga Grgura Nazijanskoga, biskupa

(Govor 45, 23-24: PG 36, 654-655)

Bit ćemo dionici Vazma

Bit ćemo dionici Vazma, sada doduše slikovito iako jasnije nego u starom zakonu (jer je zakonski Vazam, ne bojim se reći, bio tamnija slika od one slike koju je predstavljao). A poslije ćemo biti dionici nešto savršenije i čistije, to jest kad novu čašu Gospodin Isus s nama bude pio, u Očevu kraljevstvu, kad se očituje i nauči nas ono što nam sada nije potpuno pokazao. Sad uvijek mislimo na novi Vazam.

Mi moramo reći, koje je ono piće i spoznanje, a on mora naučavati i predavati onaj nauk svojim učenicima. Svaki nauk koji hrani prava je hrana, pa je tako i njegov nauk prava hrana. Dajmo postanimo i mi dionici zakona u duhu evanđelja, a ne samo na riječima, postanimo savršeno, a ne nesavršeno, zauvijek, a ne privremeno. Neka nam glavom postane ne zemaljski Jeruzalem, nego nebeski grad, a to znači ne onaj koji sada tuđa vojska gazi, nego onaj koji anđeli uznose hvalom i slavom.

Nemojmo žrtvovati male teoce ni jaganjce, a dobrim su dijelom mrtvi i bez osjećaja, nego na nebeskom žrtveniku s nebeskim zborovima prikazujmo Bogu žrtvu hvale. Pogledajmo iza prve hramske zavjese, pristupimo drugoj i zagledajmo se u svetinju nad svetinjama.

I da još više reknem: žrtvujmo sebe Bogu. Pače, svaki dan žrtvujmo sebe i sva svoja djela. Prihvatimo sve doslovce: svojim trpljenjem nasljedujmo Kristovo trpljenje, svojom krvlju častimo Kristovu krv i veselo se popnimo na križ.

Ako si kao Šimun Cirenac, uzmi križ i slijedi Krista. Ako si pribijen na križ poput onoga razbojnika, kao čestit čovjek priznaj Boga. Ako je on zbog tebe i tvojih grijeha bio ubrojen među razbojnike, ti radi njega postani pravedan i svet. Klanjaj se onome koji je zbog tebe raspet. Ako si i sam raspet, poberi i ti nešto ploda i iz nepravednog postupka prema tebi. Smrću kupi spasenje i s Isusom uđi u raj, da shvatiš koliko si dobra zadobio.

Promatraj onu rajsku ljepotu i pusti da vani umre zli razbojnik sa psovkom na usnama. Ako si kao Josip Arimatejac, traži Kristovo tijelo od onoga koji ga je raspeo. Neka tvoja bude pomirna žrtva svijeta. Ako si kao Nikodem, onaj noćni štovalac Božji, pomašću za ukop pomaži Gospodina. Ako si koja od Marija, ili Saloma, ili Ivana, rano jutrom prolijevaj suze. Nastoj najprije otkloniti kamen, pa ćeš možda vidjeti anđele, pače i samoga Gospodina Isusa.

OTPJEV Heb 13, 12-13; 12, 4

R. Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vratâ. * Stoga iziđimo k njemu izvan tabora noseći njegovu muku.

O. Još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. * Stoga.

Molitva

Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.