Srijeda, 5. tjedan korizme – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu

U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.

Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!

Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.

Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.

Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:

u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.

Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Slava Ocu.

Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

II.

Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.

Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.

On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.

Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.

Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,

od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.

Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.

Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.

Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli

od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.

On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.

Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.

Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,

na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

III.

Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,

jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.

Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,

besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.

Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.

S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.

S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,

jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.

Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:

s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.

Slava Ocu.

Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

Vratite se Gospodinu, Bogu svome.Jer on je nježnost sama i milosrđe.

Iz Poslanice Hebrejima

6, 9-20

Božja vjernost, naša nada

A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. Tȁ Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu Imenu, posluživši i poslužujući svetima. Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji, po vjeri i strpljivosti, baštine obećanô.

Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. I tako Abraham, strpljiv, postiže obećanô.

Ljudi se, doista, kunu onim tko je veći, i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom, da bismo po dva nepromjenljiva čina – u kojima je nemoguće da bi Bog prevario – mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, kamo je kao preteča za nas ušao Isus, postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu.

OTPJEV Heb 6, 19. 20; 7, 24. 25

R. Isus je kao Preteča za nas ušao u unutrašnjost iza zavjese, postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. * Uvijek je živ da se za nas zauzima.

O. On ima neprolazno svećeništvo, zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu. * Uvijek.

Iz Izlaganja o psalmima, svetog Augustina, biskupa

(Ps 85, 1; CCL 39, 1176-1177)

Isus Krist moli za nas, moli u nama, i mi se njemu molimo

Bog nije mogao ljudima pružiti većega dara, nego što je učinio našom glavom svoju Riječ po kojoj je sve stvorio i sve nas učinio njezinim udovima. Tako je Riječ postala Sin Božji i Sin Čovječji, jedan Bog s Ocem, jedan čovjek s ljudima. Stoga se molimo Bogu i ne dijelimo u molitvi Sina, a kad moli Sinovlje tijelo, ne rastavlja od sebe Glave. Tako je Gospodin naš Isus Krist Sin Božji jedini spasitelj svoga otajstvenog tijela. On moli za nas, i moli u nama, i mi se molimo njemu.

Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, a mi mu se molimo kao svome Bogu.

Dakle, prepoznajmo u njemu i naš i u nama njegov glas. Koji se put govori osobito u proroštvima, nešto kao ponizujuće o Gospodinu Isusu Kristu i kao Boga nedostojno. Ne bojmo se to njemu pripisati, kad se ni on nije bojao sebe nama pridružiti. Sasvim je naravno da mu služe sva stvorenja, jer ih je on sazdao.

Katkada u Svetom pismu promatramo njegovo uzvišeno božanstvo, kao na primjer u ovim riječima: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga – i Bog bijaše Riječ. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i bez nje ništa nije postalo. Dok promatramo to uzvišeno božanstvo Sina Božjega, koje u svemu nadvisuje svaku stvorenu veličinu, dotle ga na drugim mjestima Svetog pisma čujemo kako jeca, moli i tuži se.

I ne da nam se pripisati mu ove riječi i teško nam se spustiti do njegove poniznosti, jer smo malo prije promatrali njegovo uzvišeno božanstvo. Kao da bismo mu nanijeli nepravdu, kad bismo prepoznali riječi čovjeku upravljene, koje smo malo prije u molitvi upravili Bogu. Zato često oklijevamo i nastojimo drukčije misliti. A Pismo nas potiče da se njemu utječemo i da ne odstupamo od njega.

Stoga nek nam se pamet probudi i bdije u vjeri. Neka zna da je uzeo obličje sluge onaj koga je malo prije promatrala kao Boga. Postao je sličan čovjeku i izgledao kao čovjek. Ponizio je samoga sebe i postao poslušan sve do smrti. Dok je visio na križu, izgovorio je kao svoje one riječi iz psalma: Bože moj, Bože moj, zašto si me zapustio?

Mi mu se molimo kao Bogu, a on moli kao sluga; u prvom slučaju je Stvoritelj, a u drugom stvorenje. On nepromjenljivi prihvatio je našu promjenljivu narav. I tako je nas sjedinio sa sobom i postali smo s njim jedan čovjek kojemu je on i glava i tijelo. Molimo se njemu, po njemu i u njemu. Razgovaramo s njim i on s nama.

OTPJEV Iv 16, 24. 23

R. Dosad niste iskali ništa u moje Ime. * Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna.

O. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje Ime. * Ištite.

Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.