Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I krijepiš svojom pomoću.
Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
Dok stado sve ne prikupiš.
Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
Da glas tvoj vjerno slušamo.
Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Ko ovce vječnih pašnjaka.
Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
I vladaš u sve vjekove. Amen.
Ps 18 (17), 2-30. Zahvalnica za spasenje i pobjedu
U taj čas nasta potres velik (Otk 11, 13). I.
Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.
Slava Ocu.
Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!
II.
Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji górâ, *
pokrenuše se, jer on gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.
Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od bljeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.
Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje, te ih rasprši.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me, jer sam mu mio.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.
III.
Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne odmetnuh.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.
S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniznu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.
Slava Ocu.
Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.
I svi su se divili milini riječi.Koje su tekle iz njegovih usta.
Iz Knjige Sirahove
24, 1-24
Mudrost u stvaranju i povijesti Izraela
Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja.
»Izađoh iz usta Svevišnjega i pokrih zemlju kao magla. Na visinama nebeskim razapeh šator svoj, i prijestol moj bî stup od oblaka.
Obiđoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana. U vlasti su mojoj valovi morski i sva zemlja, i svi narodi i puci. Među svima njima tražila sam počinka i na čijoj baštini da se nastanim. Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari, i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj, i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’
Prije vjekova, odiskona, on me stvorio, i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome gradu, i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.
Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu. Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo, i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte, i kao vonj tamjanov u Šatoru.
Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke. Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.
Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim. Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od mednoga saća. Koji me jedu, još više su me gladni, i koji me piju, još više za mnom žeđaju. Tko mene sluša, taj se ne stidi, i tko sa mnom radi, taj ne griješi«.
Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjega, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim.
OTPJEV Iv 14, 6; Sir 24, 14
R. Ja sam Put, Istina i Život. * Nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
O. Ja sam mudrost prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. * Nitko.
Iz Rasprave protiv krivovjerja, svetoga Ireneja, biskupa
(Knj. 4, 6. 3. 5. 6. 7: SC 100, 442. 448-454)
Objava Sina je spoznaja Oca
Nitko ne može upoznati Oca bez Božje Riječi, tj. bez objave Sina, niti tko može upoznati Sina bez Očeva dara. Sin je ostvario dar Očeve dobrohotnosti: Otac je poslao Sina koji je došao. Nevidljivog i neshvatljivog Oca objavila nam je njegova Riječ koja ga poznaje. Također i Riječ svoju spoznaje samo Otac. Da je to tako, objavio nam je Gospodin. Radi toga objavom samoga sebe Sin nam objavljuje Oca. Objava Sina je spoznaja Oca: jer sve nam se po Riječi objavljuje.
Otac je zato objavio Sina da se po njemu on sam svima objavi, pa da one koji mu povjeruju primi u neraspadljivi život i vječno uživanje (a vjerovati njemu znači vršiti njegovu volju).
Ta po svojem postojanju Riječ objavljuje Stvoritelja Boga, i po svijetu Gospodina Tvorca svijeta, i po djelu Sazdatelja koji ga je učinio, i po Sinu Oca koji ga je rodio. O svemu tome svi na sličan način govore, ali svi jednako ne vjeruju. Po Zakonu i Prorocima Riječ je na sličan način objavljivala i sebe i Oca. Na sličan način je to činio cijeli narod, ali nisu svi jednako vjerovali. I po istoj Riječi koja je postala vidljiva i opipljiva objavljivao se Otac, premda mu svi nisu jednako vjerovali, ali svi su vidjeli u Sinu Oca. Ono što je nevidljivo kod Sina, to je njegov Otac, a što je vidljivo u Ocu, to je njegov Sin.
Sve od početka do kraja vrši Sin pokoravajući se Ocu i bez njega ne može nitko Boga spoznati, jer Sin je spoznaja Očeva, a spoznaja Sinova je u Ocu i objavljena po Sinu. Stoga je Gospodin i govorio: Nitko ne poznaje Sina nego Otac, niti Oca tko poznaje nego Sin i kome Sin objavi. Izraz »objavi« ne odnosi se samo na budućnost kao da bi tek tada Riječ počela objavljivati Oca kad je rođena od Marije, nego to općenito označava sva vremena. Od početka je Sin prisutan uz svoja stvorenja i objavljuje Oca svima kojima i kada i na koji način to Otac hoće. Radi toga je u svima i po svima jedan Bog Otac, i jedna Riječ Sin, i jedan Duh, i jedno spasenje za sve koji u njega vjeruju.
OTPJEV Iv 1, 18; Mt 11, 27
R. Boga nitko nikada ne vidje: * Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani.
O. Nitko ne pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. * Jedinorođenac.
Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.