Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Bliz nam budi, Tvorče svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Miri srca prestrašena!
Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Boga svoga neka slave.
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Živa slava Božja bili! Amen.
Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva
Isusa spopade užas i tjeskoba. (Mk 14, 33). I.
Ant. 1. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.
Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«
Slava Ocu.
Ant. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.
II.
Ant. 2. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.
Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.
III.
Ant. 3. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.
A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!
Slava Ocu.
Ant. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.
Početak Knjige proroka Malahije
1, 1-14; 2, 13-16
Proroštvo o nemarnim svećenicima i o odbijanju
Proroštvo. Riječ Gospodnja Izraelu po Malahiji:
»Ljubio sam vas – govori Gospodin, a vi pitate: ‘Po čemu si nas ljubio?’ Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? – riječ je Gospodnja – ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima. Jer, rekne li Edom: ‘Bili smo smrvljeni, ali ćemo opet podići ruševine!’ ovako kaže Gospodin nad Vojskama: Neka grade oni, a ja ću razgraditi! Zvat će ih zemljom bezbožničkom i narodom na koji se Gospodin srdi dovijeka! Vaše će oči vidjeti i reći ćete: ‘Velik je Gospodin preko granica zemlje izraelske.’
Sin časti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Gospodin nad Vojskama vama, svećenici, koji moje ime prezirete, a pitate: ‘Čime smo prezreli ime tvoje?’ Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: ‘Čime te oskvrnismo?’ Time što kažete ‘Stol je Gospodnji stvar nevažna!’ A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoće li biti zadovoljan i dobro te primiti? – govori Gospodin nad Vojskama.
Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoće li vas dobro primiti? – govori Gospodin nad Vojskama. O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili – govori Gospodin nad Vojskama – i ne primam žrtve iz ruke vaše. Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kâd i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima – govori Gospodin nad Vojskama.
Ali vi ga skvrnite kada govorite: ‘Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!’ Kažete još: ‘Gle, šteta truda!’ i prezirete ga – govori Gospodin nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? – govori Gospodin nad Vojskama. Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj – govori Gospodin nad Vojskama – i strašno je Ime moje među narodima.
I ovo još vi činite: zalijevate suzama Gospodnji žrtvenik tužeći i ridajući, jer on više neće da se žrtvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna. I vi pitate: ‘Zašto?’
Zato što je Gospodin bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza. Nije li On načinio jedno jedino biće dahom životnim obdareno? A što to jedino biće traži? Božanski naraštaj! Poštuj dakle život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. Jer ja mrzim otpuštanje žena – govori Gospodin Bog Izraelov – i onog koji nevjerom haljine svoje kalja – govori Gospodin nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni!«
OTPJEV Mal 2, 5. 6; Ps 110, 4
R. Moj Savez je bio sa svećenikom života i mira, dao sam mu strah i on me se bojao. * Zakon istine bijaše u njegovim ustima, i pakost mu ne kaljaše usana.
O. Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu! * Zakon.
Iz Knjiga O Božjoj državi, svetog Augustina, biskupa
(Knj. 10. 6: CCL, 47, 278-279)
Na svakom mjestu žrtvovat će se i prinositi mojem imenu čisti prinos
Prava je žrtva svako djelo koje nas što tješnje združuje s Bogom, a to je onda cilj dobra po kojem uistinu možemo postati blaženi. Stoga i nije žrtva, čak ni milosrđe kojim pomažemo čovjeku ako nije učinjeno radi Boga. Iako čovjek čini ili prinosi žrtvu, ipak je žrtva božansko djelo. A tim su je izrazom i stari Latini nazivali. Stoga je žrtva i sam čovjek koji je posvećen u ime Božje i zavjetovan Bogu, samo ako umire svijetu, da bi živio Bog. Jer i na milosrđe spada što netko sam sebi čini. Zato je napisano: Smiluj se svojoj duši ugađajući Bogu.
Budući da su prave žrtve djela milosrđa ili prema samima sebi ili prema drugima, a odnose se na Boga, i budući da djela milosrđa ne činimo ni za što drugo nego da budemo oslobođeni od bijede, a onda da postanemo blaženi (a to će se dogoditi samo s onim dobrom o kojemu je rečeno: Dobro mi je uz Boga prianjati), zaista se događa da cijela ova otkupljena zajednica, tj. zbor i društvo svetih, prinosi Bogu sveopću žrtvu po Velikom svećeniku. On je i sam sebe kao sluga prinio u svojoj muci za nas, da bismo postali tijelo takve glave. U tom se obliku sluge prikazao, jer je po njemu i posrednik i svećenik i žrtva.
Zato nas Apostol opominje da dademo naša tjelesa za žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu i kao našu razumnu poslušnost, a da se ne upriličimo ovome svijetu, nego da se obnovimo u novosti našega duha. A da bismo ispitali što je Božja volja, što je dobro, ugodno i savršeno i da smo mi sami sva žrtva, rekao je: Govorim po milosti Božjoj koja mi je dana svakome od vas da ne drži do sebe previše – više nego treba do sebe držati – već neka drži do sebe prema mjeri vjere koju je Bog udijelio svakome pojedincu. Jer kao što u jednom tijelu ima mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe, tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome. Imamo različite darove već prema danoj nam milosti.
Žrtva je kršćana ovo: mi mnogi tvorimo jedno tijelo u Kristu. To Crkva ostvaruje na oltaru u euharistijskom otajstvu i tu jasno pokazuje da i ona samu sebe prinosi u prinosu koji prikazuje.
OTPJEV Mih 6, 6. 8; Pnz 10, 14. 12
R. Što da dostojno prinesem Gospodinu? Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Gospodin traži od tebe: * samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.
O. Gospodinu Bogu pripada nebo i zemlja i sve što je na njima; i što od tebe traži Gospodin Bog? * Samo činiti.
Gospodine, Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.