Sv. Margareta Marija Alacoque – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

U Trojstvu Bože jedini,
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Što pjevamo je bdijući.
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:
Bliz nam budi, Tvorče svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Milost tvoja i blizina
Miri srca prestrašena!
Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Vjernici nek tvoji krenu
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Zla se kloneć, čineć dobro
Boga svoga neka slave.
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Spasenici nek te slave,
Živa slava Božja bili! Amen.
Psalmodija

Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva

Isusa spopade užas i tjeskoba. (Mk 14, 33). I.

Ant. 1. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.

Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!

Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.

Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.

Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.

Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.

Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!

Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;

brzo bih potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«

Slava Ocu.

Ant. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.

II.

Ant. 2. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.

Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;

danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.

Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.

Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;

da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.

Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik

s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.

III.

Ant. 3. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.

A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.

Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.

Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.

Bog će čuti i njih poniziti, *
onaj koji kraljuje odvijeka.

Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.

Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;

riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.

Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.

A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!

Krvoloci i varalice ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!

Slava Ocu.

Ant. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.

Prvo čitanje

Početak Knjige proroka Malahije

1, 1-14; 2, 13-16

Proroštvo o nemarnim svećenicima i o odbijanju

Proroštvo. Riječ Gospodnja Izraelu po Malahiji:

»Ljubio sam vas – govori Gospodin, a vi pitate: ‘Po čemu si nas ljubio?’ Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? – riječ je Gospodnja – ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima. Jer, rekne li Edom: ‘Bili smo smrvljeni, ali ćemo opet podići ruševine!’ ovako kaže Gospodin nad Vojskama: Neka grade oni, a ja ću razgraditi! Zvat će ih zemljom bezbožničkom i narodom na koji se Gospodin srdi dovijeka! Vaše će oči vidjeti i reći ćete: ‘Velik je Gospodin preko granica zemlje izraelske.’

Sin časti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je čast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Gospodin nad Vojskama vama, svećenici, koji moje ime prezirete, a pitate: ‘Čime smo prezreli ime tvoje?’ Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: ‘Čime te oskvrnismo?’ Time što kažete ‘Stol je Gospodnji stvar nevažna!’ A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoće li biti zadovoljan i dobro te primiti? – govori Gospodin nad Vojskama.

Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoće li vas dobro primiti? – govori Gospodin nad Vojskama. O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili – govori Gospodin nad Vojskama – i ne primam žrtve iz ruke vaše. Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kâd i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima – govori Gospodin nad Vojskama.

Ali vi ga skvrnite kada govorite: ‘Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!’ Kažete još: ‘Gle, šteta truda!’ i prezirete ga – govori Gospodin nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? – govori Gospodin nad Vojskama. Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj – govori Gospodin nad Vojskama – i strašno je Ime moje među narodima.

I ovo još vi činite: zalijevate suzama Gospodnji žrtvenik tužeći i ridajući, jer on više neće da se žrtvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna. I vi pitate: ‘Zašto?’

Zato što je Gospodin bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza. Nije li On načinio jedno jedino biće dahom životnim obdareno? A što to jedino biće traži? Božanski naraštaj! Poštuj dakle život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. Jer ja mrzim otpuštanje žena – govori Gospodin Bog Izraelov – i onog koji nevjerom haljine svoje kalja – govori Gospodin nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni!«

OTPJEV Mal 2, 5. 6; Ps 110, 4

R. Moj Savez je bio sa svećenikom života i mira, dao sam mu strah i on me se bojao. * Zakon istine bijaše u njegovim ustima, i pakost mu ne kaljaše usana.

O. Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu! * Zakon.

Drugo čitanje

(Život i djela 2, Pariz, 1915, 321. 336. 493. 554)

Iz Pisama svete Margarete Marije Alacoque, djevice

Trebamo poznavati preodličnu ljubav Kristove spoznaje

Izgleda mi da ona velika želja našega Gospodina da njegovo sveto srce posebnom čašću častimo ima za cilj da se u našim dušama obnove učinci otkupljenja. Sveto je naime srce neiscrpno vrelo koje samo to traži da se prelije u ljudska srca kako bi bila slobodna i spremna da upotrebljavaju vlastiti život po njegovu uređenju.

Iz istog božanskog srca neprestano teku tri potoka: prvi je potok milosrđa, potok za grešnike u koje teče duh pokajanja i pokore. Drugi je potok ljubavi, potok na pomoć potrebama svih koji se trude i posebice onima koji teže za savršenstvom da bi mogli naći snage za svladavanje poteškoća. Iz trećeg pak potoka teku ljubav i mir za njegove savršene prijatelje koje želi uza se privezati kako bi im priopćio svoje znanje i svoje zapovijedi. Tako će se oni, svaki na svoj način, posvema posvetiti širenju njegove slave.

To je božansko srce bezdan svih dobara. U nj trebaju siromašni utopiti sve svoje potrebe. Bezdan je to veselja u kojem treba utopiti sve naše tuge, bezdan poniznosti protiv naše ludorije, bezdan milosrđa za bijedne, bezdan ljubavi u koji treba uranjati svaku našu oskudicu.

Treba da se povežete sa srcem Gospodina našega Isusa Krista. Na početku obraćenja da biste zadobili pravo raspoloženje, a na kraju da biste dali zadovoljštinu. Ništa ne napredujete u molitvi? Nek vam je tada dosta ako Bogu prikažete molitve koje Spasitelj prinosi za nas u oltarskom otajstvu i prinesete njegov žar kao nadoknadu vaše mlitavosti. Kad god nešto radite, ovako molite: »Moj Bože, ovo činim ili podnosim u srcu tvoga Sina i prema njegovim svetim savjetima. To ti prinosim kao popravak za ono što je štetno ili nesavršeno u mojim djelima«. I tako u svim životnim okolnostima. Kad god vam se što dogodi što zaslužuje kaznu ili je mučno odnosno nepravedno, tad sebi ovako recite: »Primi što ti šalje sveto srce Isusa Krista da bi te sebi sjedinilo.«

Nadasve pak čuvajte mir srca. On nadmašuje sva blaga. Da bismo ga očuvali, nema ničeg korisnijeg do odricanja od vlastite volje i stavljanja volje božanskog srca namjesto naše. Tako ona za nas čini što god pridonosi njezinoj slavi. Podložimo joj se i potpuno se pouzdajmo u nju s veseljem.

OTPJEV Mt 11, 25-26; Ps 73, 26

R. Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima. * Da, Oče, tako se tebi svidjelo.

O. Bože, okrilje srca moga, i baštino moja, Bože, dovijeka! * Da, Oče.

Molitva

Gospodine, izlij na nas svoga Duha, kojim si na poseban način obdario svetu Margaretu Mariju: da iskusimo Kristovu ljubav, koja nadilazi svaku spoznaju, i ispunimo se Božjom puninom. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.