Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu
Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78). I.
Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:
on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;
život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
II.
Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Slava Ocu.
Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
III.
Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima
što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Iz Knjige proroka Zaharije
3, 1 – 4, 14
Obećanja namjesniku Zerubabelu i svećeniku Jošui
Gospodin mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Gospodnjim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži.
Anđeo Gospodnji reče Satanu: »Suzbio te Gospodin, Satane! Suzbio te Gospodin koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?« A Jošua bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom Gospodnjim. Anđeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reče im: »Skinite s njega te prljave haljine!« I reče mu: »Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!« I nastavi: »Stavite mu čist povez oko glave!« Oni mu staviše čist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazočnosti anđelovoj.
I anđeo Gospodnji upozori Jošuu: »Ovako govori Gospodin nad Vojskama: Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti ćeš biti upravitelj u Domu mojemu, čuvat ćeš moja predvorja, i dat ću ti pristup među one koji ondje stoje.
Poslušaj, dakle, Jošua, veliki svećeniče, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja ću dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit ću opačinu ove zemlje u jedan dan. Jer evo kamena koji stavljam pred Jošuu: na tom je kamenu sedam očiju, i u nj ću urezati natpis – riječ je Gospodina nad Vojskama. U dan onaj – riječ je Gospodina nad Vojskama – pozivat ćete jedan drugoga pod lozu i pod smokvu.«
Anđeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao čovjeka koji se oda sna budi. »Što vidiš?« upita. Ja odgovorih: »Vidim, evo, svijećnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijećnjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu. Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva.«
Obratih se anđelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: »Što je to, gospodaru?« Anđeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: »Zar ne znaš što je to?« Ja rekoh: »Ne, gospodaru!«
On mi tad odgovori ovako: »Ovih sedam oči su Gospodnje što strijeljaju po svoj zemlji.« Tad progovorih i zapitah ga: »Što su one dvije masline desno i lijevo od svijećnjaka?«
Progovorih opet i upitah ga: »Što su one dvije maslinove grančice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?« On mi odgovori: »Zar ne znaš što je to?« Odvratih: »Ne, gospodaru!« On reče: »To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.«
Evo riječi Gospodnje Zerubabelu: »Ne silom niti snagom, već duhom mojim! – riječ je Gospodina nad Vojskama. Što si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: ‘Hvala! Hvala za njega!’«
Dođe mi potom riječ Gospodnja: »Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove će ga ruke završiti. I vi ćete znati da me k vama poslao Gospodin nad Vojskama. Jer, tko je prezreo dan skromnih početaka? Radovat će se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj.«
OTPJEV Otk 11, 4. usp. 3
R. Oni su dvije masline i dva svijećnjaka * što stoje pred Gospodarom zemlje.
O. Gospodin će poslati dva svoja svjedoka i oni će prorokovati. * Što stoje.
Iz Knjige pitanja upravljenih Talasiju, svetoga Maksima Priznavaoca, opata
(Pit. 63: PG 90, 667-670)
Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka
Gospodin naš Isus Krist preuzimanjem od nas našega tijela postao je i nazvan svjetiljkom. Ta svjetiljka postavljena na svijećnjak istinita je Očeva svjetlost, koja prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet. On je i naravna i Očeva mudrost i riječ koja se pobožnom vjerom propovijeda u Crkvi Božjoj. On je život koji blista i sjaji među narodima utemeljen na snazi kreposti i opsluživanju zapovijedi i svijetli svima koji su u kući, to jest na ovome svijetu, kao što sama Božja Riječ reče na jednom mjestu: Nitko ne užiže svjetiljku i stavlja je pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima koji su u kući, izričito nazivajući tu sam sebe svjetiljkom. Tako je onaj koji je po naravi Bog, postao čovjek po svojoj odluci.
Shvaćajući to veliki je David nazvao Gospodina svjetiljkom kada je rekao: Zakon je tvoj svjetiljka nogama mojim i svjetlost stazama mojim. Takav je moj Spasitelj i Bog da razgoni tmine neznanja i grijeha. Zato ga Pismo nazva svjetiljkom.
On je sam raspršio kao svjetiljka tmine i odagnao tamu zla i grijeha te postao svima put spasenja koji sve vodi po kreposti i znanju k Ocu. Zato ljudi žele ići po njemu kao po putu božanskih zapovijedi. On je i svetu Crkvu nazvao svijećnjakom, jer u njoj po naviještanju svijetli riječ Božja i rasvjetljuje sve koji se nalaze na svijetu kao u nekoj kući i obasjava ih zrakama istine ispunjajući svakoga božanskom spoznajom.
Nikako se ne smije dozvoliti da bude sakrivena pod posudom ta riječ, koja treba da bude smještena na najviši vrhunac i da bude poseban ukras Crkve. Dakle kad se ta riječ krila pod slovom zakona kao pod posudom, sve je lišila vječne svjetlosti. I to tako da nije pružala duhovnoga znanja onima koji su pokušavali da se oslobode zdrave pameti kao nečega što stalno zavodi u zabludu i što je obdareno takvom snagom da može zamijetiti grijeh i propast. Naprotiv, ta je riječ postavljena na svijećnjak, to jest u Crkvu, da u bogoslužju na razuman način sve obasjava.
Ako se jedna riječ ne shvati duhovno, tj. u prenesenom smislu, onda ima samo svoj vanjski smisao koji joj daje sam izgovor, a čovjek ne može iz samoga slova shvatiti pravi smisao.
Nemojmo dakle upaliti svijećnjak znanja i djelovanja (tj. naš razum koji čini da svijetli naše znanje) i staviti ga pod posudu. Nemojmo postupati s riječju kao oni koji riječju žele obuhvatiti neiskazanu silu mudrosti. Naprotiv, postavimo je na svijećnjak (to jest svetu Crkvu) da na najvišem vrhuncu pravoga znanja obasjava sve ljude božanskim istinama.
OTPJEV Iv 12, 35. 36; 9, 39
R. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama! * Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!
O. Ja dođoh na ovaj svijet da progledaju koji ne vide. * Dok.
Gospodine, Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.