Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Vjernog svjedoka, služitelja Lovru;
Varljive dare svijeta varavoga
Smjelo on odbi.
Jači još oganj u srcu mu gori:
Ljubavlju svojom Kristu ljubav vraća,
Vatrene duše.
Pogledaj na nas štovatelje svoje:
Živjet za Krista, za njega svjedočit –
Svima izmoli!
Ufanje hrabro, ljubav postojanu!
Posreduj svima pobjednički lovor,
Blaženi Lovro!
Hvala i dika budi Božjem Sinu,
I tebi slava, životvorni Duše,
Trojedin Bože! Amen.
Ps 31 (30). Pouzdana molitva nevoljnika
Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23, 46). I.
Ant. 1. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
Tebi se, Gospodine, utječem, †
o da se ne postidim nikada: *
u svojoj me pravdi izbavi!
Prikloni k meni uho svoje, *
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite, *
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja, *
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, *
jer ti si moje utočište.
U tvoje ruke predajem duh svoj: *
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Ti mrziš one koji štuju ništave kumire, *
a ja se u Gospodina uzdam.
Radosno ću klicat tvojoj milosti, †
jer si na moju bijedu pogledao, *
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
Nisi me predao u ruke dušmana, *
noge si mi na prostran put izveo.
Slava Ocu.
Ant. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.
II.
Ant. 2. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
Smiluj mi se, Gospodine,
jer sam u tjeskobi, *
od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
Život mi se troši u gorčini, *
ljeta moja u jecanju.
U muci mi se iscrpila snaga, *
i kosti su moje klonule.
Dušmanima svojim ruglo postadoh, †
susjedima podsmijeh, znancima strašilo; *
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, *
postadoh ko razbijena posuda.
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: †
sastaju se protiv mene *
i smišljaju kako da mi život oduzmu.
A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; *
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja: †
istrgni me iz ruke dušmana *
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim, *
po svojoj me dobroti spasi.
Slava Ocu.
Ant. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.
III.
Ant. 3. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, *
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu *
na očigled sinovima čovječjim.
Zaklanjaš ih štitom lica svoga *
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš *
od jezika svadljivih.
Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu *
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj već mišljah: *
»Odbačen sam od pogleda tvoga.«
Ali ti si čuo glas mog zaziva *
dok sam tebi vapio.
Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi: *
čuva Gospodin svoje vjernike,
a obilno vraća onima *
koji postupaju oholo.
Budite hrabri i jaka srca, *
svi koji se u Gospodina uzdate!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.
Istinom me svojom, Gospodine, vodi i pouči me.Jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Iz Djela apostolskih
6, 1-6; 8, 1. 4-8
Apostoli su izabrali sedam službenika
U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. Dȅ pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju Riječi.«
Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se polože na njih ruke.
U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.
Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.
OTPJEV Mt 10, 32; Iv 12, 26
R. Tko god se prizna mojim pred ljudima, govori Gospodin, * priznat ću se i ja njegovim pred Ocem koji je na nebesima.
O. Tko hoće služiti meni, neka ide za mnom! I gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. * Priznat ću.
Iz Govorā svetog Augustina, biskupa
(Govor 304, 1-4 : PL 38, 1395-1397)
Posluživao je svetu Kristovu krv
Danas nam rimska Crkva preporučuje slavni dan blaženoga Lovre, dan kada je on pogazio bučni i prezreo laskavi svijet, i obojim time nadvladao progonitelja đavla. U Crkvi je, kako često čujete, vršio službu đakona. Tu je posluživao svetu Kristovu krv; tu je za Kristovo ime prolio svoju krv. Blaženi apostol Ivan očito tumači otajstvo Gospodnje večere kad kaže: Kao što je Krist za nas položio svoju dušu, tako i mi moramo polagati duše za braću. Braćo, to je sveti Lovro shvatio; shvatio i učinio; i upravo što je blagovao na onom stolu, to je i pripravio. U svome životu ljubio je Krista, nasljedovao ga je i u svojoj smrti.
Zato i mi, braćo, ako istinito ljubimo, nasljedujemo. Jer i ne možemo dati bolji plod ljubavi negoli primjer nasljedovanja: Krist je za nas trpio, i tako nam ostavio primjer da se povedemo za njegovim stopama. Čini se kao da je apostol Petar tom tvrdnjom htio istaknuti kako je Krist trpio samo za one koji slijede njegove stope i kako Kristova muka nimalo ne koristi osim onima koji idu njegovim stopama. Sveti su mučenici pošli za njim, sve do prolića krvi, do sličnosti muke. Mučenici su slijedili, ali ne jedini. Nije naime porušen most pošto oni njime prijeđoše, niti je presahnuo izvor nakon što su oni pili.
Ima, braćo, zacijelo taj Gospodnji perivoj ne samo ružā mučenikā nego i ljiljanā djevicā, bršljana oženjenih i ljubica udovicā. Doista, predragi, nijedan rod ljudi ne smije očajavati nad svojim pozivom. Krist je trpio za sve. Istinito je o njemu pisano: On hoće da se svi ljudi spase i dospiju do spoznaje istine.
Shvatimo dakle kako kršćanin, i mimo prolijevanja krvi i pogibli muke, treba nasljedovati Krista. Kad govori o Kristu Gospodinu, Apostol kaže: Budući da je bio u liku Boga, nije držao grabežom biti jednak Bogu. Koje li uzvišenosti! Ali sebe snizi uzimljući lik sluge, postavši sličan ljudima i oblikom kao čovjek. Kakve li poniznosti!
Krist se ponizio! Kršćanine, imaš čega ćeš se držati. Krist je postao poslušan: što se oholiš? Završivši put te poniznosti i odbacivši smrt, Krist uziđe na nebo: slijedimo ga. Čujmo Apostola kako kaže: Ako ste suuskrsnuli s Kristom, težite za onim što je gore, gdje Krist sjedi Bogu zdesne.
OTPJEV
R. Blaženi je Lovro povikao i rekao: Boga svoga štujem, njemu jedinome služim * i zato se ne bojim tvoga mučenja.
O. Bože moj, pećino moja kojoj se utječem. * I zato.
Bože, ti si svetom prezbiteru Lovri dao duha savjeta i jakosti na slavu svoga imena i na spas duša. Daj i nama u tom duhu spoznati što nam je činiti i spoznato po njegovu zagovoru izvršiti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.