Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Bliz nam budi, Tvorče svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Miri srca prestrašena!
Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Boga svoga neka slave.
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Živa slava Božja bili! Amen.
Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli
Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49). I.
Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.
Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.
Slava Ocu.
Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
II.
Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.
Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.
Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.
Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.
Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
III.
Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.
Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!
Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«
Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.
A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.
Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!
Slava Ocu.
Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.Za tvojom riječi pravednom.
Iz Knjige proroka Hošee
2, 4. 8-25
Kazna Gospodnje zaručnice i buduća obnova
Ovako govori Gospodin: »Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek odbaci od sebe bludničenja.
Stoga ću put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nađe više svojih staza. I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće, tražit će ih, al’ ih neće pronaći. Tada će reći: ‘Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.’ I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega načiniše baale.
Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi čas; oduzet ću svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju; sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika, i nitko je iz moje neće izbaviti ruke. Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama, i svim blagdanima njezinim. Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: ‘To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.’ Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti. Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kâd palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala – riječ je Gospodnja.
Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu. I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.
U onaj dan – riječ je Gospodnja – ti ćeš me zvati: ‘Mužu moj’, a nećeš me više zvati: ‘Moj Baale.’ Uklonit ću joj iz usta imena baalska, i neće im više ime spominjati. U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.
Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina.
U onaj dan – riječ je Gospodnja – odazvat ću se nebesima, a ona će se zemlji odazvati; zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu. I posijat ću ga u zemlji, zamilovat ću Nemilu, Ne-narodu mom reći ću: ‘Ti si narod moj!’ a on će reći: ‘Bože moj!’«
OTPJEV Otk 19, 7. 9; Hoš 2, 22
R. Dođe svadba Jaganjčeva i opremila se Zaručnica njegova. * Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu.
O. Zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati da sam ja Gospodin. * Blago.
Iz Duhovnog hvalospjeva svetog Ivana od Križa, prezbitera
(Red. A, str. 38)
Zauvijek ću te zaručiti
S Bogom sjedinjena i u Boga preobražena duša u Bogu za Bogom čezne nekom uzvišenom čežnjom, čežnjom bogolikom koju Bog što u duši prebiva, sam uzor te čežnje, u dušu udahnjuje. Koliko shvaćam, to je mislio sveti Pavao kad je rekao: A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba, Oče. To se događa u savršenim muževima.
I nije čudno što tako uzvišenu stvar može ostvariti duša: kad Bog njoj podjeljuje dobročinstvo da postigne bogooblično jedinstvo u Presvetom Trojstvu, pitam, zašto bi bilo nevjerojatno da ona ostvaruje svoje djelo umnosti, spoznanja i ljubavi u Trojstvu, zajedno sa samim Trojstvom, i to s najvećom sličnošću samome Trojstvu, no ipak tako da ima udioništvo u Bogu koji u njoj djeluje?
Kako pak to biva, ne može se izraziti nikakvom moći ni mudrošću, nego pokazujući kako je Sin Božji to uzvišeno stanje i položaj molio i zaslužio nam da budemo sinovi Božji. Ovako je molio od Oca: Oče! Hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja te udioništvom ostvaruju isto djelo koje ja činim. Osim toga kaže: Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, te svijet uzvjeruje da si me ti poslao. Slavu koju si ti dao meni, ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno, te svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Tako im Bog podjeljuje istu ljubav kao i Sinu, razumije se ne kao i Sinu po naravi, nego po sjedinjenju i preobražaju u ljubavi, kao što su Otac i Sin združeni u ljubavi. Tako duše imaju po udioništvu ista dobra što ih Bog ima po naravi. Zato su doista bogovi, to jest slične Bogu i dionici njegove naravi.
O tome je Petar rekao: Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima, da po njima postanete zajedničari božanske naravi. Tako je duša djelovanjem, po rečenome jedinstvu, dionica Trojstva, a to se savršeno ostvaruje u budućem životu premda se predokus i trag toga uvelike postiže već u ovome životu.
O što radite, duše, koje ste stvorene za uživanje tih uzvišenih darova? Na što je usmjeren vaš trud? O žalosne li sljepoće sinova Adamovih, ako takvim svjetlom okruženi ostaju slijepi i gluhi na tako divne riječi!
OTPJEV 1 Iv 3, 1. 2
R. Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: * djeca se Božja zovemo, i jesmo.
O. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. * Djeca.
Gospodine, vođo i stvoritelju naš, mi se tobom ponosimo. Nek nad nama bude tvoja dobrota. Obnovi u nama što je tebi drago i sačuvaj što si obnovio. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.