Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Bliz nam budi, Tvorče svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Miri srca prestrašena!
Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Poslu dnevnom, dobrotvornom.
Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Boga svoga neka slave.
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Živa slava Božja bili! Amen.
Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli
Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49). I.
Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.
Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.
Slava Ocu.
Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.
II.
Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.
Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.
Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.
Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.
Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.
III.
Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.
Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!
Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«
Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.
A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.
Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!
Slava Ocu.
Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.
Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.Za tvojom riječi pravednom.
Iz Knjige proroka Hošee
2, 4. 8-25
Kazna Gospodnje zaručnice i buduća obnova
Ovako govori Gospodin: »Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek odbaci od sebe bludničenja.
Stoga ću put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nađe više svojih staza. I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće, tražit će ih, al’ ih neće pronaći. Tada će reći: ‘Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.’ I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega načiniše baale.
Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi čas; oduzet ću svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju; sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika, i nitko je iz moje neće izbaviti ruke. Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama, i svim blagdanima njezinim. Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: ‘To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.’ Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti. Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kâd palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala – riječ je Gospodnja.
Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu. I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.
U onaj dan – riječ je Gospodnja – ti ćeš me zvati: ‘Mužu moj’, a nećeš me više zvati: ‘Moj Baale.’ Uklonit ću joj iz usta imena baalska, i neće im više ime spominjati. U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.
Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina.
U onaj dan – riječ je Gospodnja – odazvat ću se nebesima, a ona će se zemlji odazvati; zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu. I posijat ću ga u zemlji, zamilovat ću Nemilu, Ne-narodu mom reći ću: ‘Ti si narod moj!’ a on će reći: ‘Bože moj!’«
OTPJEV Otk 19, 7. 9; Hoš 2, 22
R. Dođe svadba Jaganjčeva i opremila se Zaručnica njegova. * Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu.
O. Zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati da sam ja Gospodin. * Blago.
Iz Pisama svetoga Kajetana, prezbitera
(Pismo Elizabeti Porto: Studi e Testi 177, Vatikan 1954., str. 50-51)
Neka Krist po vjeri stanuje u našim srcima
Ja sam grešnik i smatram se malenim, ali se utječem odličnim Božjim slugama da bi za te molili blagoslovljenog Krista i njegovu Majku. Ipak ne zaboravi da te svi sveci ne mogu učiniti Kristu dragom koliko ti sama. To je tvoj zadatak. Ako želiš da te Krist ljubi i da ti pritječe u pomoć, ljubi i ti njega i tako usmjeri svoju volju da mu se uvijek sviđaš. Ne dolazi u sumnju da on neće biti uvijek uza te u svim tvojim potrebama, pa makar te ostavili svi sveci i stvorenja.
Drži za stalno da smo na zemlji stranci i putnici: naša je domovina nebo. Tko se uzoholjuje, skreće s puta i hita u smrt. Ovdje boraveći moramo steći život vječni. No njega ne možemo sami postići jer ga izgubismo poradi grijeha, ali nam ga je Isus iznova zadobio. Zato treba da mu neprestano zahvaljujemo, da ga ljubimo, budemo mu poslušni, te da, koliko je moguće, uvijek budemo s njime.
On nam sebe dade za hranu. Nesretan je tko ne zna toliki dar. Dano nam je da posjedujemo Krista, Sina Djevice Marije, a mi to nećemo: jao onome tko ne vodi brigu da ga prima! Kćeri, dobro koje sebi želim, i za te žarko molim. Ali da se ono postigne, nema drugog puta osim često moliti Djevicu Mariju da te pohodi sa svojim preslavnim Sinom. Štoviše, usudi se iskati da ti dade svoga Sina, koji je prava hrana duši u svetom oltarskom otajstvu. Ona će ti rado udovoljiti, a on će još radije doći da te ojača za sigurno hodanje ovom mračnom šumom u kojoj na nas vrebaju mnogi neprijatelji, koji ipak ostaju po strani ako vide da se pouzdavamo u takvu pomoć.
Kćeri, ne blaguj Isusa Krista s tom namjerom da se njime služiš po svom naumu, već bih htio da mu se predaš, a on da te primi, da on, tvoj Bog spasitelj, s tobom i u tebi čini što hoće. To želim i za to te molim, a koliko mogu, na to te i silim.
OTPJEV
R. O svetog li slavlja blaženoga muža, o neprocjenjive li miline ljubavi! * Prezreo je čari ovog svijeta i postigao život vječni.
O. Njemu je Krist bio život, a smrt dobitak. * Prezreo je.
Bože, ti si svetom prezbiteru Kajetanu dao da nasljeduje apostolski način života. Daj da se i mi po njegovu primjeru i zagovoru uvijek u tebe uzdamo i ustrajno tražimo tvoje kraljevstvo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.