Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
I vrijeme ovo obnovno
Da ozdravi svijet mlitavi
Odricanjem darežljivim.
Krist svojim svjetlom obasja
I korizmenom pokorom
On liječi srca ranjena.
Prionuti uz pokoru,
Da Prijelaz sretni slavimo
U vječnom Vazmu pobjedom.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 6. Vapaj u nevolji
Duša mi je sada potresena … Oče, izbavi me iz ovog časa (Iv 12, 27).
Ant. 1. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Gospodine, nemoj me karati u srdžbi svojoj, *
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospodine, jer sam iznemogao, *
Gospodine, ozdravi me, jer dršću kosti moje.
Duboko mi je duša potresena, *
a ti, Gospodine – dokle ćeš?
Vrati se, Gospodine, dušu mi izbavi, *
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća, *
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?
Iznemogoh od pusta jecanja, †
noć na noć postelju plačem zalijevam, *
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi, *
jer su mnogi neprijatelji moji.
Odstupite od mene, svi zlotvori, *
jer je Gospodin plač moj čuo.
Čuo je Gospodin molbu moju, *
Gospodin je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, *
i puni srama neka smjesta odstupe.
Slava Ocu.
Ant. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.
Ps 9 (9 A). Zahvala nakon pobjede
I opet će doći suditi žive i mrtve. I.
Ant. 2. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim, *
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi, *
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Dušmani moji natrag krenuše, *
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, *
ti sjede na prijesto – sudac pravedan:
ti pokara pogane, pogubi bezbošca, *
ime im izbrisa dovijeka.
Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, *
ti im gradove razori – nesta im spomena.
Ali Gospodin dovijeka stoluje, *
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski, *
izriče pucima osudu pravednu.
Gospodin je tvrđava tlačenom, *
tvrđava spasa u danima tjeskobe.
Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, *
jer ne ostavljaš onih što traže tebe, Gospodine.
Slava Ocu.
Ant. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.
II.
Ant. 3. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu, *
razglašujte među pucima djela njegova,
jer ih se spomenu kao osvetnik krvi *
i siromaškog jauka ne zaboravi.
Smiluj mi se, Gospodine: †
pogledaj nevolju u koju me vrgoše
neprijatelji moji, *
od vrata smrti izbavi me,
da naviještam sve hvale tvoje
na vratima kćeri sionske, *
da radostan kličem zbog spasenja tvoga.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, *
zamka koju potajno staviše
uhvati nogu njihovu.
Gospodin se iskaza i sud održa; *
grešnik se spleo u djela svoja.
Nek grešnici odu u Podzemlje, *
svi pogani što zaboraviše Boga.
Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, *
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
Ustani, Gospodine, da se ne osili čovjek, *
nek pogani budu osuđeni pred tobom!
Strah im, Gospodine, utjeraj, *
nek spoznaju pogani da su smrtnici!
Slava Ocu.
Ant. Naviještat ću hvale tvoje na vratima kćeri sionske.
Vratite se Gospodinu, Bogu svome.Jer on je nježnost sama i milosrđe.
Iz Poslanice Hebrejima
2, 5-18
Isus, Začetnik spasenja, sličan svojoj braći
Nije, doista, anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. Netko negdje posvjedoči: Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš. Ti ga tek za malo učini manjim od anđelâ, slavom i čašću njega ovjenča, njemu pod noge sve podloži. Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, ali Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i čašću ovjenčana, da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. Dolikovalo je, doista, da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. Tȁ i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.
Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom, da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se, dašto, za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je, iskušan, trpio, može iskušavanima pomoći.
OTPJEV Heb 2, 11. 17; Bar 3, 38
R. Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga. Zato se Krist i ne stidi zvati ih braćom. * Da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik.
O. Bog se na zemlji pojavio i među ljudima udomio. * Da milosrdan.
Iz Izlaganja o psalmima, svetoga Ivana Fishera, biskupa i mučenika
(Ps 129, Sva djela, izd. 1579, str. 1610)
Ako tko i pogriješi, imamo Zagovornika kod Oca
Isus Krist je naš svećenik, a njegovo divno tijelo naša žrtva, koju je prinio na žrtveniku križa za spas svih ljudi.
Prolivena krv zbog našega otkupljenja nije krv žrtvenih životinja kao u Starom zavjetu, nego krv nevinoga Janjeta, Isusa Krista, našega Spasitelja.
Hram, u kojem je naš Svećenik prinio žrtvu, nije rukotvoren, nego je podignut snagom samoga Boga. Krv je svoju prolio na očigled svijeta u hramu koji je sagradila sama Božja desnica.
Taj hram ima dva dijela: jedan je zemlja na kojoj mi sada živimo, a drugi je još nepoznat nama smrtnicima. Prvu je žrtvu prikazao ovdje na zemlji kad je podnio gorku smrt. Zatim je unišao u svetinju nad svetinjama, to jest u nebo, kad je po vlastitoj krvi obukao novu odjeću besmrtnosti. Tu je pred prijestoljem nebeskoga Oca prikazao neizmjerno vrijednu krv, koju je sedam puta prolijevao za sve ljude podložne grijehu.
Ta je žrtva Bogu tako draga i ugodna da nam se odmah smiluje čim je pogleda i odmah je prema svima koji se iskreno kaju blag i milosrdan.
I tako uvijek: ne prikazuje se na našu sreću jednom na godinu kao što je to bilo kod Židova, nego svaki dan, čak i svakog sata i časa, da bismo uvijek imali utjehu i sigurno utočište. Zato nadodaje Apostol: Našavši vječno otkupljenje.
Svi su dionici te svete i vječne žrtve koji se iskreno i skrušeno kaju i čine pokoru za počinjene grijehe. Takvi ljudi moraju čvrsto i slobodno odlučiti da se neće više povraćati na mane, nego da će ustrajati u započetom nastojanju oko kreposti.
Sve nam to potkrepljuje sveti Ivan ovim riječima: Djeco moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ali ako tko i sagriješi, imamo kod Oca Zagovornika, Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe, ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta.
OTPJEV Rim 5, 10. 8. 9
R. Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova, * mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.
O. Dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. * Mnogo ćemo.
Gospodine! Usliši molitve svoga naroda: da spoznamo svoje poslanje u današnjem svijetu i tvojom ga snagom izvršimo. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.