Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Zasini do dna u dušu,
Dok sviće, i dan biva nam
Za crnom noći miliji.
Ti daj i suzâ potoke,
Da žrtvu srca peremo,
Što ljubav će je spaliti.
Led srca našeg razbije,
Tad s vrela, iz kog teko grijeh,
Potèć i dobre suze će.
I s nova svud će cvasti cvijet:
Daj smjernu radost i nama
Obrativši nas na put svoj.
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi,
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
Ps 92 (91). Pohvala Gospodina Stvoritelja
Navještaj pohvala djelima Jedinorođenca (Sv. Atanazije).
Ant. 1. Jutrom naviještamo, Gospodine, ljubav tvoju i noću vjernost tvoju.
Dobro je slaviti Gospodina, *
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju *
i noću vjernost tvoju,
uz harfu od deset žica i liru, *
s pjesmom uz citru.
Obradovao si me djelima svojim, Gospodine, *
kličem zbog djela ruku tvojih.
Kako su silna djela tvoja, Gospodine, *
kako duboki naumi tvoji!
Bezuman čovjek ne spoznaje, *
luđak to ne shvaća.
Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, *
i cvali svi što zlo čine,
određeni su za vječnu propast; *
a ti, Gospodine, dovijeka uzvišen ostaješ.
Doista, dušmani tvoji, Gospodine, †
tvoji će dušmani propasti: *
raspršit će se svi što čine zlo.
Rog si mi digao ko u bivola, *
pomazao me uljem prečistim;
i oko mi s visoka gleda dušmane, *
i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.
Ko palma cvate pravednik *
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u Domu Gospodnjemu, *
cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti, *
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin, *
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.
Slava Ocu.
Ant. Jutrom naviještamo, Gospodine, ljubav tvoju i noću vjernost tvoju.
Hvalospjev (Pnz 32, 1-12). Gospodnja ljubav prema njegovu narodu
Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila (Mt 23, 37).
Ant. 2. Boga našega veličajte.
Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; *
čuj, zemljo, riječi usta mojih!
Nek mi nauk daždi poput kiše, *
kao rosa riječ nek moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni, *
kao pljusak po travi velikoj!
Jer, Gospodnje ću ime uznositi, *
a vi, Boga našega veličajte!
On je Stijena, djelo mu je savršeno, *
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće, *
pravedan je on i pravičan.
Oni mu se iznevjeriše – †
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, *
porod izopačen i prepreden.
Tako li uzvraćaš Gospodinu, *
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, *
koji te sazdao, po kom postojiš?
Spomeni se dana pradavnih, *
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te, *
pitaj starije, pa će ti kazati.
Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, †
kad je razmještao sinove čovječje, *
odredi im međe po broju Božjih sinova:
tad Gospodina njegov narod zapade, *
Jakov bî njegova baština.
U zemlji stepskoj on ga je našao, *
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga *
i čuvao ko zjenu oka svoga.
Poput orla što bdi nad gnijezdom, *
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga, *
pa ga na svojim nosi perima.
Gospodin sâm njega je vodio, *
tuđeg boga s njim ne bijaše.
Slava Ocu.
Ant. Boga našega veličajte.
Ps 8. Božja uzvišenost i čovjekovo dostojanstvo
Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi (Ef 1, 22).
Ant. 3. Divno je, Gospodine, Ime tvoje po svoj zemlji.
Gospodine, Bože naš, †
divno li je ime tvoje po svoj zemlji, *
veličanstvom nebo natkriljuješ!
U ustima djece i dojenčadi †
hvalu si pripravio protiv neprijatelja, *
da postidiš mrzitelja, tlačitelja.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, *
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ, *
sin čovječji te ga pohađaš?
Ti ga učini malo manjim od anđela, *
slavom i čašću njega ovjenča.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, *
njemu pod noge sve podloži:
ovce i svakolika goveda, *
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske, *
i što god prolazi stazama morskim.
Gospodine, Bože naš, *
divno li je ime tvoje po svoj zemlji!
Slava Ocu.
Ant. Divno je, Gospodine, Ime tvoje po svoj zemlji.
Tvoj smo, Gospodine, narod i baština tvoja. Neka oči tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela, da čuješ sve njegove molbe što će ih tebi uputiti. Jer ti si nas odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu.
On će me osloboditi * od zamke ptičarske. On će me.I od pogubna govora. * Od zamke ptičarske. Slava Ocu. On će me.
Ant. Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.
Evanđeoski Hvalospjev (Lk 1, 68-79). Mesija i njegov Preteča
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka: †
spasiti nas od neprijatelja naših – *
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, *
da upravi noge naše na put mira.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.
Hvalu iskažimo Kristu, dobrom pastiru, koji je za ovce svoje položio život i usrdno ga zamolimo:
Upravljaj, Gospodine, narod svoj.
Kriste, ti si u svetim svećenicima očitovao milosrđe i ljubav:
– ne prestani nikada po njima i na nama svoje milosrđe očitovati.
Ti službu pastira naših duša nastavljaš preko svojih zamjenika:
– daj nam uvijek predvodnika koji će nas tvojim putem voditi.
Ti si se u svetima svojim, vođama naroda, očitovao kao liječnik duše i tijela:
– ne prestani nam davati službenike života i svetosti.
Ti si ljubavlju i razboritošću svetaca svoj narod poučio:
– izgrađuj nas trajno u svetosti preko naših pastira.
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Nek te proslave, Gospodine, usta naša, nek te slavi duša i život naš. Tvojim smo darom ovo što jesmo; nek tebi na slavu bude sav naš život. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.