Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem,
Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Osluhni, Bože preblagi,
Glas smjerne naše molitve.
U ljubavi nas složi ti!
Osvrni se na narod svoj
S nebeskog svoga prijestolja
Ti uljem revne ljubavi.
Po blagosti milostivoj
Ti čisti ljage srdaca,
I pale duše pridigni.
Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Nek bude sad i uvijeke. Amen.
Ps 37 (36). Sudbina pravednika i bezbožnika
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5, 5). I.
Ant. 1. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.
Nemoj se žestiti na opake, *
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše, *
ko mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje, *
u njega se uzdaj, i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost *
i tvoje pravo ko sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
ne žesti se na onog koji ima sreće, *
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci, *
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika: *
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.
Zemlju će baštiniti krotki, *
obilje mira oni će uživat.
Slava Ocu.
Ant. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.
II.
Ant. 2. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije, *
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove, †
da obore jadnika i siromaha, *
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti, *
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika *
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti, *
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih, *
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti, †
dušmani Gospodnji povenut će ko ures livada, *
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
pravednik se sažalijeva i daje.
Oni koje Gospodin blagoslovi,
baštinit će zemlju, *
a koje prokune, bit će zatrti.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku, *
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada, *
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh, †
al’ ne vidjeh pravednika napuštena *
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro, *
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu *
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici *
i živjet će na njoj dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.
III.
Ant. 3. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.
Pravednikova usta mudrost kazuju, *
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu, *
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga *
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
on će te uzvisit i baštinit ćeš zemlju: *
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
Vidjeh obijesna zlotvora *
gdje se ko cedar krošnjat širi.
Prođoh, i gle – nema ga više; *
potražih ga, i ne nađoh.
Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
mirotvorac ima potomstvo.
A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
jer u njemu traže okrilje.
Slava Ocu.
Ant. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.
Nauči me dobroti, razboritosti i znanju.Jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Iz Knjige Izreka
8, 1-5. 12-36
Pohvala vječnoj mudrosti
Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas? Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji, kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče: »Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja. Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži – to ja mrzim. Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor, i moja je jakost. Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. Po meni knezuju knezovi, i odličnici i svi suci zemaljski.
Ja ljubim one koji ljube mene, i nalaze me koji me traže. U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra. Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza, da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; kad je postavljao moru njegove granice, da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.
Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove. Poslušajte pouku, da stečete mudrost, i nemojte je odbaciti.
Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Gospodina. A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.«
OTPJEV Izr 8, 22; Iv 1, 1
R. Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, * kao najraniji od svojih čina, u pradoba.
O. U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. * Kao najraniji.
Iz Govorā protiv arijevaca svetog Atanazija, biskupa
(Govor 2, 78, 81-82: PG 26, 311-319)
Spoznaja Oca po Mudrosti koja je stvorila svijet i postala tijelom
Jedinorođena Božja Mudrost sve je stvorila i proizvela. Pisano je: Sve si u mudrosti stvorio. I: Puna je zemlja stvorenja tvojih. Kako bi stvorene stvari ne samo opstojale, nego i dobro opstojale, Bog je htio da se njegova Mudrost prilagodi stvorenjima, da u sva zajedno i u svako pojedino utisne lik i odraz svoje slike, da bi se tako očigledno vidjelo da su stvorenja ukrašena mudrošću i da su djela dostojna Boga.
Kao što je naša ljudska riječ slika Riječi koja je Božji Sin, tako je i ograničena mudrost koja je u nama slika iste Riječi koja je sama Mudrost. Po njoj dobivamo mogućnost znanja i shvaćanja i postajemo sposobni da primimo mudrost koja je sve stvorila i da po njoj upoznamo Oca. Rekao je: Tko ima Sina, ima i Oca. I: Tko prima mene, prima onoga koji me je poslao. Budući da je u nama i u svima stvoreni lik ove mudrosti, s pravom ta prava i stvaralačka Mudrost – pripisujući sebi ono što je vlastito njezinu liku – kaže: Gospodin me sazda u djela svoja.
Ali budući da, kako smo već razjasnili, sukladno Božjoj mudrosti svijet nije mudrošću upoznao Boga, svidjelo se Bogu da vjerujuće spasi ludošću propovijedanja. Bog više neće da ga ljudi upoznaju, kao nekoć, samo po slici i sjeni mudrosti koja je u stvorenjima nego mu se svidjelo da sama prava Mudrost uzme tijelo, postane čovjek i podnese smrt na križu da se ubuduće svi vjerujući mogu spasiti po vjeri u nju.
Dakle, sama je Božja Mudrost ona koja je ranije po svojoj slici utisnutoj u stvorenim stvarima (zato se i kaže da je stvorena) omogućavala spoznaju sebe a po sebi i spoznaju svog Oca. Poslije pak ta ista, koja je i Riječ, postala je tijelo, kako kaže Ivan, i uništivši smrt i oslobodivši naš rod jasnije očitovala sebe a po sebi i Oca. Na to se odnose njezine riječi: Daj im da upoznaju tebe jedinoga pravog Boga i onoga koga si poslao – Isusa Krista.
Na taj je način sva zemlja ispunjena spoznajom njega. Samo je jedna spoznaja Oca po Sinu i samo je jedna spoznaja Sina po Ocu. U Sinu se raduje Otac, a istom se radošću u Ocu raduje Sin koji govori: Ja sam bio onaj u kome se on radovao, i ja sam se svaki dan radovao pred njim.
OTPJEV Kol 2, 6. 9; Mt 23, 10
R. Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite. * Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva.
O. Jedan je vaš vođa – Krist. * Jer u njemu.
Bože, rekao si da boraviš u pravednu i iskrenu srcu. Daj da mi budemo takvi te se trajno nastaniš u nama. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.