Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Početniče vječnog spasa,
Budi uz nas, svoje vjerne:
Sedam dara Duha svoga.
Bolest tijela od nas tjeraj,
Sablazan odasvud spriječi,
Boli srca ti ublaži.
Duše naše ti razvedri,
Ti dovršuj svako dobro,
Vječnom žiću ti nas vodi.
Evo, sve nam vrijeme teče
S nizom ovih sedam dana:
Sudnji dan Otkupiteljev.
Tada, Spase, molimo te,
Lik svoj blagi nam pokaži,
Zdesna sebi sve nas smjesti.
Kada, dobar, podaš svima
Molitvama uslišanje:
U sve vijeke vijeka. Amen.
Ps 131 (130). Djetinji pokoj u Bogu
Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11, 29).
Ant. 1. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
Gospodine, ne gordi se moje srce *
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim *
ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio, *
i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke, *
kao dojenče duša je moja u meni.
U Gospodina se, Izraele, uzdaj *
od sada dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. Tko god se ponizi kao dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
Ps 132 (131). Božje obećanje Davidovoj kući
Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32). I.
Ant. 2. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.
Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
»Neću ući u šator doma svog *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
neću pustit snu na oči *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«
Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!
»Ustani, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lica pomazanika svoga!«
Slava Ocu.
Ant. Bože moj, ja sam ti iskrena srca dragovoljno sve prinio.
II.
Ant. 3. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.
Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.
Budu li ti sinovi Savez moj čuvali, *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«
Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.
Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«
Slava Ocu.
Ant. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom: zasvagda je utvrdio njegovo kraljevstvo.
Dođite, gledajte djela Gospodnja.Divote koje na zemlji učini.
Iz Poslanice Galaćanima
5, 25 – 6, 18
Poticaji na ljubav i revnost
Braćo, ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviđajmo jedni drugima!
Ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. Svatko neka ispita sam svoje djelo pa će onda u samom sebi imati čime se dičiti, a ne u usporedbi s drugim. Tȁ svatko će nositi svoj teret.
Koji se uči Riječi, neka sva dobra dijeli sa svojim učiteljem.
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.
Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.
Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom.
Svi koji se hoće praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. Tȁ ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoće da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom.
A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego – novo stvorenje. A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega – mir i milosrđe!
Ubuduće neka mi nitko ne dodijava, jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove!
Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braćo! Amen.
OTPJEV Gal 6, 8; Iv 6, 63
R. Što tko sije, to će i žeti. Tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost. * A tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.
O. Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne vrijedi ništa. * A tko.
Iz Propovijedi blaženoga Izaka, opata samostana u Stelli
(Govor 31: PL 194, 1292-1293)
Uzvišenost ljubavi
Braćo, zašto se malo trudimo da bismo pronašli spasonosne prigode u međusobnom životu, da ondje jedan drugomu više priteknemo u pomoć i da ondje nosimo bratska bremena jedan drugoga gdje opazimo da je potrebnije? Sveti Apostol na to nas upozorava riječima: Nosite breme jedan drugoga, i tako ćete ispuniti zakon Kristov. A na drugom mjestu veli: Strpljivo podnosite jedni druge u ljubavi. Doista je to zakon Kristov.
Ako opazim na svom bratu nešto nepopravljivo – bilo to iz nužde, bilo zbog slabosti tijela ili ponašanja – zašto to ne podnosim strpljivo, zašto ga rado ne tješim, kako je napisano: Djecu ću njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima! Zar ne zato jer mi nedostaje ona ljubav koja sve podnosi, koja strpljivo trpi i dobrostivo ljubi?
To je zakon Kristov koji je uistinu trpljenjem nosio naše slabosti i suosjećanjem naše boli, ljubeći one koje je nosio, i noseći one koje je ljubio. Tko navaljuje na brata u nevolji, tko vreba na bilo koju njegovu slabost, taj se bez sumnje podlaže đavolskom zakonu i izvršava ga. Suosjećajmo jedni s drugima, bratski se ljubimo, podnosimo slabosti drugih i iskorjenjujmo mane.
Svaki način života koji iskrenije provodi u život ljubav prema Bogu i radi Boga ljubav prema bližnjemu, od Boga je bolje prihvaćen, pa imao on ne znam kakva pravila i oblike. Ljubav je, naime, ta radi koje sve mora nastajati ili ne nastajati, mijenjati se ili se ne mijenjati. Ljubav je počelo i cilj prema kojemu treba sve upravljati. Ništa nije grešno što se čini uistinu za ljubav i s ljubavlju.
Neka nam tu ljubav udijeli Onaj kojemu se bez nje ne možemo svidjeti, i bez kojega ništa ne možemo, a to je naš Bog koji živi i kraljuje u vjekovječne vjekove. Amen.
OTPJEV 1 Iv 3, 11; Gal 5, 14
R. Ovo je poruka koju ste čuli od početka: * ljubite jedan drugoga.
O. Sav je zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi. * Ljubite.
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.