Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika
Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6). I.
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †
Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.
Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.
Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.
Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Slava Ocu.
Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †
II.
Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
Jesam li dakle samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.
Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!
Slava Ocu.
Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
III.
Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.
Slava Ocu.
Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.Od meda su slađe ustima mojim.
Iz Knjige proroka Hagaja
2, 11-23
Budući blagoslovi. Obećanje dano Zerubabelu
Dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja Darija, dođe riječ Gospodnja preko proroka Hagaja.
»Ovako govori Gospodin nad Vojskama. Pitaj svećenike što kaže Zakon i reci: ‘Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posvećeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?’« Svećenici odgovoriše: »Ne!«
Hagaj dalje upita: »Kad bi netko koji se onečistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo nečisto?« Svećenici odgovoriše: »Bilo bi nečisto.« Onda Hagaj ovako reče: »Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod preda mnom – riječ je Gospodnja – takvo je svako djelo ruku njihovih. I sve što ovdje prinose: sve je nečisto!
A sada, promislite u srcu, od današnjega dana unapredak: Prije negoli se poče stavljati kamen na kamen u Gospodnjem Svetištu, kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset! Udarao sam snijeću, medljikom i grȁdom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni – riječ je Gospodnja.
Stoga dobro pripazite od današnjega dana unapredak – od dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Gospodnji, pripazite dobro ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu rađali! Al’ od ovog dana ja ću blagosloviti.«
Dvadeset i četvrtoga dana istoga mjeseca dođe riječ Gospodnja Hagaju drugi put:
»Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: ‘Ja ću potresti nebesa i zemlju! Oborit ću prijestolja kraljevstvima, i uništit ću moć kraljevima naroda. Prevrnut ću bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit će oboreni, past će od mača brata svojega. Toga dana – riječ je Gospodina nad Vojskama – uzet ću te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo moja – riječ je Gospodnja – i stavit ću te kao pečatnjak, jer tebe izabrah – riječ je Gospodina nad Vojskama.’«
OTPJEV Hag 2, 6. 7. 9
R. Potrest ću nebo i zemlju. * I doći će onaj koga željno očekuju svi narodi.
O. Velika će biti slava ovog Doma, i na ovom ću mjestu dati mir. * I doći će.
Iz Rasprave Protiv Fabijana, svetoga Fulgencija Ruspijskog, biskupa
(Pogl. 28, 16-19: CCL 91A, 813-814)
Pričest tijela i krvi Kristove posvećuje nas
U žrtvama koje se prinose ispunja se ono što je naredio naš Spasitelj, kako tvrdi blaženi Apostol: Gospodin Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reče: Ovo je moje tijelo koje je za vas. Ovo činite na moju uspomenu. Isto tako i kalež poslije večere te reče: Ovaj je kalež novi savez u mojoj krvi. Ovo činite svaki put kad ga pijete na moju uspomenu. Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež, navješćujete smrt Gospodnju dok ne dođe.
Zato se dakle prinosi žrtva da se navijesti smrt Gospodnja i da se spomenemo njega koji je dao svoj život za nas. Tȁ sam je rekao: Nema veće ljubavi od ove da netko položi život svoj za svoje prijatelje. Jer Krist je za nas umro iz ljubavi. Kao što se spominjemo njegove smrti za vrijeme žrtve, isto tako molimo da nam dade ljubav po dolasku Duha Svetoga. To ponizno molimo da po onoj ljubavi po kojoj se Krist udostojao biti za nas razapet, i mi po milosti Duha Svetoga uzmognemo biti razapeti svijetu i smatrati da je i svijet nama raspet. Tako ćemo oponašati smrt našega Gospodina Isusa. Jer što je umro grijehu, umro je jednom, a što živi, živi Bogu, da tako i mi u novini života hodamo i primivši dar ljubavi umremo grijehu a živimo Bogu.
Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji nam je dan. Jer samo primanje Tijela i Krvi Gospodnje, kad jedemo njegov kruh i pijemo kalež, potiče nas da umiremo svijetu i provodimo naš tihi nutarnji život s Kristom u Bogu, a da naše tijelo razapinjemo s njegovim manama i požudama. Na taj način svi vjernici koji ljube Boga i bližnjega, iako ne piju iz kaleža tjelesne muke, ipak piju iz Kaleža Gospodnje ljubavi. Opojeni tom ljubavlju mrtve svoja tjelesa i kao obučeni u Gospodina Isusa Krista ne brinu se i ne žele ono što je tjelesno, niti razmatraju o vidljivim, nego o nevidljivim stvarnostima. Tako, dakle, kršćani piju iz Gospodnjega kaleža dok čuvaju svetu ljubav, bez koje ne bi koristilo čovjeku ništa, pa kada bi i svoje tijelo dao sažeći. Dar svete ljubavi daje nam da uistinu postajemo ono što na otajstven način slavimo u svetoj žrtvi.
OTPJEV Lk 22, 19; Iv 6, 58
R. Isus uze kruh, zahvali i razlomi te im dade govoreći: * Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.
O. Ovo je kruh koji je s neba sišao. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke. * Ovo je tijelo.
Beskorisne si sluge svoje, svemogući Bože, danas u radu krijepio. Prinosimo ti ovu žrtvu večernjicu zahvalni za darove koje od tebe primismo. Molimo te, primi je i neka ti ona bude naša zahvalnica. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.