Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, tebi pjevamo,
Nek tebe slavi prva riječ,
Nek tebe traži srca plam,
Da s tobom, Bože presveti,
Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
Još smjerno tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo ti pjevati,
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
Pobudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
U rajskom domu neka da. Amen.
Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika
Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6). I.
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †
Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.
Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.
Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.
Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Slava Ocu.
Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †
II.
Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
Jesam li dakle samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.
Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!
Slava Ocu.
Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
III.
Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.
Slava Ocu.
Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.Od meda su slađe ustima mojim.
Iz Prve knjige o Samuelu
17, 1-10. 32. 38-51
Davidova borba s Golijatom
U one dane Filistejci skupiše svoje čete za rat i sastaše se kod Soka u Judeji. Tabor udariše između Soka i Azeke kod Efes Damima. A Šaul i Izraelci skupiše se i utaboriše u Terebintskoj dolini, i svrstaše se za boj protiv Filistejaca. Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila među njima.
Iz filistejskih redova izađe jedan izazivač. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Visok bijaše šest lakata i jedan pedalj. Na glavi je imao mjedenu kacigu, obučen je bio u ljuskav oklop, a oklop mu težak pet tisuća mjedenih šekela. Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. Kopljača njegova koplja bila je kao tkalačko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša.
On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: »Što ste izašli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite između sebe jednoga čovjeka pa neka siđe k meni! Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi ćemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda ćete vi biti naše sluge i nama ćete robovati.« Još je Filistejac rekao: »Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi čovjeka da se ogledamo u dvoboju!«
Kad je David došao Šaulu, reče mu: »Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem.« Šaul obuče Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustače mjedenu kacigu, i stavi mu oklop.
Pripasa Davidu svoj mač preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reče Šaulu: »Ne mogu hodati u tome, jer nisam navikao.« Zato sve skinu sa sebe. David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu.
A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti – bijaše David mladić, rumen, lijepa lica. Zato Filistejac reče Davidu: »Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?« I uze proklinjati Davida svojim bogovima. Zatim Filistejac reče Davidu: »Dođi k meni, da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!«
A David odgovori Filistejcu: »Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom, ja idem na te u ime Gospodina Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. Danas će te Gospodin predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Gospodin ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Gospodin gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke.« Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo: kamen mu se zabi u čelo, i on pade ničice na zemlju. Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu.
OTPJEV 1 Sam 17, 37; usp. Ps 57, 4. 5
R. Gospodin koji me izbavio iz ralja lavljih i medvjeđe šape * izbavit će me i iz ruku mojih neprijatelja.
O. Bog je poslao dobrotu svoju i vjernost: dušu je moju izbavio iz lavljih pandža. * Izbavit će me.
Iz pisma koje je sv. Alojzije Gonzaga uputio svojoj majci
(Djela svetaca, lipanj, 5, 878)
Vječno ću opijevati milosrđe Gospodnje
Za tebe, presvijetla gospođo, molim milost Duha Svetoga i vječnu utjehu. Kad je tvoje pismo stiglo, bio sam uistinu još u ovome kraju mrtvih. Ali daj da sada – jer negda treba težiti i za nebom – veličamo vječnoga Boga u zemlji živih. Pred malo sam se vremena ponadao da ću uskoro prevaliti taj put. Sveti Pavao kaže da je ljubav u tome da se plače s onima koji plaču i raduje s onima koji se raduju. Zato i ti, presvijetla majko, moraš otuda crpiti vrlo veliku radost i u sebi naći temelj za dobročinstvo i milost, jer je meni Bog označio pravo veselje i sigurnost svoga straha, što nikada neću izgubiti.
Jer, priznat ću ti doista, presvijetla gospođo: kad misao uronim u promatranje božanske dobrote, koja je poput mora što nema ni dna ni obale, čini mi se da me to, zanesena Božjom veličinom, odvodi s puta i da tome nisam dorastao. On me za tako kratki i neznatan napor poziva u vječni počinak i s neba me doziva u najveću sreću, koju sam tako nemarno tražio. Obećava plod za suze, koje sam tako škrto prolijevao.
Neprestano budi na oprezu, presvijetla gospođo, i pripazi da ne povrijediš tu beskrajnu Božju dobrotu. A to ćeš zacijelo počiniti ako oplakuješ kao mrtvog onoga koji živi pred licem Gospodnjim i koji ti kudikamo više pomaže po svojoj preporuci nego u ovome životu. Ta odijeljenost neće biti zauvijek. Opet ćemo se vidjeti na nebu, povezani s uzročnikom našega spasenja. Svom ćemo ga silom svoje duše slaviti, vječno opijevajući njegovo milosrđe, i uživat ćemo u besmrtnom veselju. On nam oduzima što je prije sam sazdao, ali samo zato da bi pohranio na čistije i sigurnije mjesto. Ukrasuje nas onim blagodatima koje bismo sami za se zaželjeli.
Sve što rekoh rekoh zato da udovoljim želji do koje mi je stalo: da bi ti, presvijetla gospođo, i sva ostala obitelji, ovaj moj rastanak smatrali za ugodnu dobrobit. A ti, majko, prati svojim majčinskim blagoslovom mene koji prebrođujem ovo more, sve dok ne doprem do obale gdje se nalaze sve moje nade. To sam utoliko radije učinio što mi ništa do ove molbe ne preostade čime bih ti naznačio ljubav i poštivanje koje ti dugujem kao sin majci.
OTPJEV Ps 41, 13; 84, 11
R. Gospodine, prihvatio si me zbog nedužnosti * i pred svoje si me lice stavio dovijeka.
O. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika. * I pred.
Bože, darovatelju nebeskih dobara. Ti si u svetom Alojziju sjedinio i nevinost i pokoru. Daj da se ugledamo bar u njegovu pokoru, kad ga nismo slijedili u nevinosti. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.