6. dan Božićne osmine – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 85 (84)

Ant. 1. Vjernost će nicat iz zemlje, pravda će gledati s neba.

Zàvolje opet, Gospodine, zemlju svoju, *
na dobro okrenu udes Jakovljev.

Otpusti krivnju narodu svome, *
pokri sve grijehe njegove.

Suspregnu svu ljutinu svoju, *
odusta od žestine gnjeva svoga.

Obnòvi nas, Bože, Spasitelju naš, *
i odbàci zlovolju prema nama!

Zar ćeš se dovijeka gnjeviti na nas, *
prenositi srdžbu svoju
od koljena na koljeno?

Zar nas nećeš opet oživiti, *
da se narod tvoj raduje u tebi?

Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje *
i daj nam svoje spasenje.

Da poslušam što mi to Gospodin govori: *
Gospodin obećava mir

narodu svomu, vjernima svojim, *
onima koji mu se svim srcem vrate.

Zaista, blizu je njegovo spasenje †
onima koji ga se boje, *
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.

Ljubav će se i Vjernost sastati, *
Pravda i Mir zagrliti.

Vjernost će nicat iz zemlje, *
Pravda će gledat s nebesa.

Gospodin će dati blagoslov i sreću, *
i zemlja naša urod svoj.

Pravda će stupati pred njim, *
a Mir tragom stopa njegovih.

Slava Ocu.

Ant. Vjernost će nicat iz zemlje, pravda će gledati s neba.

Ps 89 (88), 2-30

I.

Ant. 2. Gospodine, ljubav i vjernost koračaju pred tobom.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.

Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!« *
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.

Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?

Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.

Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;

ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;

sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.

Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.

Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, ljubav i vjernost koračaju pred tobom.

II.

Ant. 3. On će me zvati: Oče moj, aleluja.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;

nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,

da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.

Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.

Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.

Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Slava Ocu.

Ant. On će me zvati: Oče moj, aleluja.

Otvori, Gospodine, oči moje.Da gledam divote tvoga zakona.

Iz Poslanice Kološanima

1, 15 – 2, 3

Krist Glava Crkve – Pavao, sluga njegov

Braćo! Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Tȁ u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.

On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

I vas nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanđelja koje čuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem.

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Riječ Božju, otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! Njega mi navješćujemo opominjući svakog čovjeka, poučavajući svakog čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu. Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje.

Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaćanja, do spoznanja otajstva Božjega – Krista, u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena.

OTPJEV Kol 1, 18. 17

R. Krist je Glava Tijela, Crkve, Prvorođenac od mrtvih, * da u svemu bude Prvak.

O. On je prije svega i sve stoji u njemu. * Da u svemu.

Iz rasprave Pobijanje svih krivovjerja, svetoga Hipolita, svećenika

(Pogl. 10, 33-34; PG 16, 3452-3453)

Pobožanstvenjuje nas Riječ postala tijelom

Ne vjerujemo ispraznim riječima, niti nas zanose nagli porivi srca. Ne laska nam zanimljiva rječitost govora, nego čvrsto vjerujemo riječima što ih je izrekla božanska snaga.

Te je riječi Bog predao svome Sinu, a Sin ih je govorio i po njima je odvratio čovjeka od neposluha. Nije ga silom podvrgao u ropstvo, nego ga je dragovoljnim savjetom pozvao na slobodu.

Otac je na kraju vremenâ poslao Sina–Riječ i htio je da više ne govori po prorocima i da se jasnije shvati ono što se propovijeda. Zapovjedio je da se Riječ ukaže očima, da je svijet vidi i spasi se.

Upoznali smo da je ta Riječ od Djevice uzela tijelo i objavila staroga čovjeka u novome oblikovanju. Znamo da je on uzeo našu ljudsku narav. Da nije istu narav uzeo, uzalud bi zapovjedio da ga slijedimo kao učitelja. Kad bi on kao čovjek bio možda druge naravi, zašto bi slične stvari zapovjedio nama koji smo slabi od rođenja. Kako li je on dobar i svet!

Da ga ne bismo smatrali drugačijim od nas, htio je raditi, gladovati, žeđati, spavati, podnijeti muku i umrijeti.

Očitovao je i svoje uskrsnuće prikazujući u svemu tome kao prvinu svoju ljudsku narav, da ti u patnji ne kloneš duhom, nego priznaš da si i sam čovjek i da očekuješ ono što je Bog njemu udijelio.

A kad ga priznaš kao pravoga Boga, imat ćeš besmrtno i nepropadljivo tijelo zajedno s dušom. Postići ćeš nebesko kraljevstvo ti, koji si boravio na zemlji i upoznao nebeskog Kralja. Bit ćeš zajedničar Božji i subaštinik Kristov. Nećeš biti podložan požudama, ni strastima, ni bolestima, jer si postao sličan Bogu.

Što god si slaba morao podnijeti kao čovjek, to je Bog pripustio. A što god dolikuje Bogu, to je Bog obećao dati, jer si postao pobožanstvenjen i besmrtan. Očevidno, upoznaj samoga sebe priznavajući Boga koji te je stvorio.

Onomu koji je od Boga pozvan dolikuje spoznati i biti spoznan.

Ne prepirite se, dakle, među sobom i ne pomišljajte na uzmak. Krist je Bog nad svima. On je odlučio oprati ljude od grijeha i obnoviti staroga čovjeka. On je čovjeka u početku nazvao svojom slikom, a po toj je slici pokazao ljubav koju prema tebi ima. Ako poslušaš njegove uzvišene zapovijedi i postaneš dobar sljedbenik dobrog Učitelja, bit ćeš mu sličan i od njega nagrađen. Nije siromah Bog, koji je i tebe učinio sličnim sebi na svoju slavu.

OTPJEV Iv 1, 14; Bar 3, 38

R. Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. * I vidjesmo slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine.

O. Na zemlji se pojavio, među ljudima udomio. * I vidjesmo.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući Bože, staro nas zlo drži pod jarmom grijeha. Molimo te da nam novo tjelesno rođenje tvoga Sina donese oslobođenje. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.