Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Zablistaj, Sine Djevičin,
Da svijet se čitav zadivi
Rođenju Bogočovjeka.
Po snazi Duha Svetoga
Riječ, evo, tijelom postade,
I krilo Djeve procvate.
I Djevom vazda ostade.
U krilo Bog joj silazi
I krilo hram joj postaje.
Kô kralj iz svoje palače,
Kô Div u dvije naravi,
I kreni hitro na put svoj!
Obuci tijelo čovječje
I slabost tijela našega
Opasuj snagom božanskom!
Od blista Svjetla vječnoga.
To svjetlo nema zalaza
I našoj vjeri stalno sja.
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.
Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu
Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78). I.
Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:
on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;
život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.
II.
Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Slava Ocu.
Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
III.
Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima
što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
Slava Ocu.
Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.I spasenje tvoje po tvom obećanju.
Iz Knjige proroka Izaije
49, 14 – 50, 1
Obnova Siona
Sion reče: »Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.« Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.
Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima. Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe.
Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga – riječ je Gospodnja – svima ćeš se njima zaodjenuti ko nakitom, i njima ćeš se ko nevjesta ukrasiti!
Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna će biti žiteljima tvojim, kad se udalje oni što te zatirahu. Opet će na tvoje uši reći sinovi kojih si bila lišena: »Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.« I ti ćeš se u srcu svom zapitati: »Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbačena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?«
Ovako govori Gospod Bog: Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit će ti u naručje sinove, nosit će ti kćeri na plećima. Kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat će ti se licem do zemlje, i prah će lizat s tvojih nogu. I znat ćeš da sam ja Gospodin: koji se u me uzdaju, neće se posramiti.
Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeć pobjedniku? Da, ovako govori Gospodin: Bit će oduzet sužanj junaku, pobjeći će plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja ću se sporiti, tvoju djecu ja ću izbaviti; tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo, i svojom krvlju opit će se kao moštom. I znat će svako tijelo da sam ja Gospodin, Spasitelj tvoj, i da je tvoj otkupitelj Silni Jakovljev.
Ovako govori Gospodin: Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena.
OTPJEV Iz 49, 15; usp. Ps 27, 10
R. Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? * Pa kad bi koja majka i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću, govori Gospodin.
O. Otac i mati moja ostaviše me, a ti si me, Gospodine, prigrlio. * Pa kad.
Iz Izlaganja o Lukinu Evanđelju, svetoga Bede Časnoga, prezbitera
(Knj. 1, 46-55: CCL 120, 37-39)
Marijin hvalospjev
I reče Marija: Veliča duša moja Gospodina, i uzradova se duh moj u Bogu spasu mojemu.
Gospodin me je – reče – takvim i tako nečuvenim darom uzvisio da to nijedan jezik ne može izraziti. Jedva da to može osjetiti najdublji osjećaj srca. Zato ga sa zahvalnošću svom snagom duše slavim i sve što god doživljavam, osjećam, razabirem u promatranju njegove beskrajne veličine rado poklanjam jer se moj duh raduje i zbog vječnog božanstva samog Isusa, tj. Spasitelja kojega začinje moje tijelo u vremenu.
Jer mi učini velike stvari onaj koji je moćan i njegovo je Ime sveto.
To se odnosi na početak hvalospjeva gdje je rečeno: Veliča duša moja Gospodina. Jer samo ona duša kojoj se Gospodin udostoji učiniti velike stvari može ga dostojnim hvalospjevom veličati te one koji isto žele i pomišljaju poticati: Veličajte sa mnom Gospodina i uzvisujmo međusobno Ime njegovo.
Jer najmanji će se zvati u kraljevstvu nebeskom koji ne bude htio dostojno veličati Gospodina, kojega je upoznao, i slaviti njegovo Ime. A njegovo se Ime zato zove sveto jer on svojom svemoću nadvisuje svako stvorenje i daleko je iznad svega što je stvorio.
Priskočio je u pomoć Izraelu sluzi svomu, sjećajući se svoga milosrđa.
Lijepo naziva Izraela poslušnim i poniznim slugom Gospodina, jer ga je Gospodin primio da ga spasi, prema riječi Hošee proroka: Izrael je sluga, zavolio sam ga. Tko neće da se ponizi, ne može se spasiti ni s prorokom reći: Evo Bog me pomaže i Gospodin prima dušu moju. I tko se ponizi kao dijete, taj je veći u kraljevstvu nebeskom.
Kao što je govorio našim ocima: Abrahamu i njegovu potomstvu dovijeka.
Tu se ne misli na tjelesno potomstvo Abrahamovo, nego na duhovno, to jest, ne samo na one koji tjelesno od njega potječu nego i na one koji su išli njegovim stopama bilo u obrezanju, bilo u vjeri. Jer i on je neobrezan povjerovao i to mu se uračunalo u opravdanje.
Dolazak je, dakle, Spasitelja obećan Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka, to jest djeci obećanja, za koju se kaže: Ako ste Kristovi, potomci ste Abrahamovi i baštinici po obećanju.
Sretno, dakle, majke navješćuju i Gospodinov i Ivanov dolazak. Po ženi je došao grijeh. Po ženama dolazi dobro. Jedna je prijevarom upropastila život, a dvije, takmičeći se, taj život navješćuju i vraćaju na svijet.
OTPJEV Lk 1, 48-50
R. Svi naraštaji zvat će me blaženom, * jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.
O. Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. * Jer velika.
Bože, kad je čovjek pao u ropstvo smrti, ti si ga otkupio dolaskom svoga Sina. Mi ovom službom smjerno ispovijedamo vjeru u njegovo utjelovljenje. Molimo te: daj nam dioništvo u vječnom otkupljenju! Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.