Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Zablistaj, Sine Djevičin,
Da svijet se čitav zadivi
Rođenju Bogočovjeka.
Po snazi Duha Svetoga
Riječ, evo, tijelom postade,
I krilo Djeve procvate.
I Djevom vazda ostade.
U krilo Bog joj silazi
I krilo hram joj postaje.
Kô kralj iz svoje palače,
Kô Div u dvije naravi,
I kreni hitro na put svoj!
Obuci tijelo čovječje
I slabost tijela našega
Opasuj snagom božanskom!
Od blista Svjetla vječnoga.
To svjetlo nema zalaza
I našoj vjeri stalno sja.
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.
Ps 102 (101). Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4). I.
Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lica od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se, udareno, suši kao trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.
Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.
Svagda me grde dušmani moji; *
proklinju me oni što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani ko oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.
Slava Ocu.
Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.
II.
Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
A ti, Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu; †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.
Slava Ocu.
Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.
III.
Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Putem si istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: »Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine, i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru, *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.«
Slava Ocu.
Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.I spasenje tvoje po tvom obećanju.
Iz Knjige proroka Izaije
48, 12-21; 49, 9b-13
Novi Izlazak
Ovako govori Gospodin: »Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze.
Saberite se svi i čujte: tko je od njih to prorekao? ‘Onaj koga Gospodin ljubi ispunit će volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim.’ Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu. Pristupite k meni i počujte ovo: Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje. – A sada me Gospodin Bog šalje s duhom svojim.
Ovako govori Gospodin, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: Ja, Gospodin, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići.
O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!«
Izađite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kličući, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: Gospodin je otkupio slugu svoga Jakova! Nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pećinu, i potekla je voda.
Oni će pásti uzduž svih putova, i paša će im biti po svim goletima. Neće više gladovat ni žeđati, neće ih paliti žega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti.
Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Gospodin tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
OTPJEV Iz 49, 13; Ps 72, 7
R. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Gospodin naš dolazi, * Gospodin će iskazati milosrđe siromasima svojim.
O. U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik. * Gospodin.
Iz Izlaganja o Lukinu Evanđelju, svetog Ambrozija, biskupa
(Knj. 2, 19. 22-23. 26-27: CCL 14, 39-42)
Pohod Blažene Djevice Marije
Kad je Anđeo Djevici Mariji objavio tajnu, priopćio joj je da je stara nerotkinja postala majkom, da bi joj primjerom učvrstio vjeru i uvjerio je kako Bog može sve što mu se mili.
Čim je to Marija čula, pohitjela je u gorski kraj, ali ne zato što ne bi vjerovala proročanskoj riječi, ili što bi vijest držala nepouzdanom a primjer sumnjivim, nego zato što se veselila ostvarenju želje, što je bila spremna na uslugu i što se žurila da donese radost.
Kamo bi se već puna Boga žurila nego u više predjele? Milost Duha Svetoga ne zna za sporost. Blagodati Marijina dolaska i Gospodinove prisutnosti brzo su se očitovale: Čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, od radosti zaigra dijete u njezinu krilu i ona se napuni Duha Svetoga. Pripazi na različno značenje pojedinih riječi. Elizabeta je prva čula glas, ali je Ivan prvi osjetio milost. Ona je čula po prirodnom zakonu, a on se obradovao zbog otajstva. Elizabeta je doživjela Marijin dolazak, on Gospodinov; žena ženin, a plod dolazak Ploda. One govore o milosti, a oni iznutra milosno djeluju i u majkama pri susretu stvaraju tajnu ljubavi. Zbog dvostrukog čuda majke proriču nadahnute duhom mališanâ.
Čedo zaigra, majka se napuni milošću. Duh Sveti nije napunio milošću majku prije sina, nego nakon sina. Zaigrao je veselo Ivan. Od radosti je zaigrao i Marijin duh. Elizabeta se napunila pošto je Ivan veselo zaigrao. Marija se nije napunila, nego se u duhu radovala. Nedokučivi je nedokučivo djelovao u majci. Elizabeta se napunila milošću nakon začeća, a Marija prije. Blažena si – reče – jer si povjerovala.
No, blaženi ste i vi koji ste čuli i povjerovali. Koja god duša uzvjeruje, začinje i rađa Riječ Božju i priznaje njezina djela.
Neka u svakome bude Marijina duša, da veliča Gospodina; nek u svakome bude Marijin duh, da se raduje u Bogu. Premda je samo jedna Kristova Majka po tijelu, ipak je Krist plod sviju po vjeri, jer svaka duša prima Riječ Božju ako bez grijeha i bez mana čuva neporočnost i čistoću.
Dakle, koja god duša uzmogne biti takva, ona veliča Gospodina kao što je Marijina duša veličala Gospodina i njezin se duh radovao u Bogu Spasitelju.
Gospodin se, naime, veliča. I na drugom ste mjestu čitali: Veličajte sa mnom Gospodina, ne zato jer bi ljudski glas mogao Gospodinu nešto dodati, nego jer se on u nama slavi. Krist je naime slika Božja. Zato, ako duša nešto sveto i pobožno učini, ona slavi onu sliku Božju na čiju je sliku stvorena i dok nju veliča, postaje uzvišenija jer na svaki način dijeli s njom njezinu veličinu.
OTPJEV Lk 1, 45. 46; Ps 66, 16
R. Blažena ti što povjerova jer će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina. A Marija reče: * Veliča duša moja Gospodina.
O. Dođite i počujte: pripovjedit ću što Bog učini duši mojoj. * Veliča.
Gospodine, radujemo se dolasku tvoga Sina u našem tijelu. Usliši nam molbu i nagradi nas vječnim životom kad dođe on u svojoj slavi, Isus Krist. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.