Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Zablistaj, Sine Djevičin,
Da svijet se čitav zadivi
Rođenju Bogočovjeka.
Po snazi Duha Svetoga
Riječ, evo, tijelom postade,
I krilo Djeve procvate.
I Djevom vazda ostade.
U krilo Bog joj silazi
I krilo hram joj postaje.
Kô kralj iz svoje palače,
Kô Div u dvije naravi,
I kreni hitro na put svoj!
Obuci tijelo čovječje
I slabost tijela našega
Opasuj snagom božanskom!
Od blista Svjetla vječnoga.
To svjetlo nema zalaza
I našoj vjeri stalno sja.
Sa Ocem tebi slava sva
Kô Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.
Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika
Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6) I.
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †
Kako je dobar Bog čestitima, *
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše, *
jer bezbožnicima zavidjeh *
motreći sreću grešnikâ.
Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.
Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.
Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: »Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?«
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
Slava Ocu.
Ant. Kako je dobar Bog čestitima. †
II.
Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
Jesam li dakle samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan, *
i kaznu jutro za jutrom?
Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al’ mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš *
u propast ih obaraš.
Kako učas stravom postadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao san kada se čovjek probudi, *
tako ćeš, Gospodine, prezreti lik im
kada se preneš!
Slava Ocu.
Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.
III.
Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog koji ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.
Slava Ocu.
Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.I spasenje tvoje po tvom obećanju.
Iz Knjige proroka Izaije
48, 1-11
Gospodin – jedini gospodar budućnosti
Čujte ovo, kućo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Gospodnjim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi. Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Gospodin nad Vojskama njemu je ime.
Događaje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta, i ja sam ih objavio, učinih brzo, i zbi se. Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i čelo da ti je mjedeno. Zato sam ti već onda navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: »Moj kip učini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!« Čuo si i vidio sve to: zar ne priznaješ?
A sada navijestit ću ti nešto novo, otajno, što još ne znaš; ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa čuo, da ne bi rekao: »Znao sam.« Nisi o tome čuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo jer znadoh da ćeš se iznevjeriti, i da te od utrobe majčine zovu otpadnikom.
Radi imena svoga odgađah svoj gnjev, radi časti svoje susprezah se da te ne uništim. Gle, pročistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje. Sebe radi činih tako, sebe radi! Tȁ zar da se ime moje obeščasti? Slave svoje drugome ne dam!
OTPJEV Iz 48, 10. 11; 54, 8
R. Iskušao sam te u talioniku nevolje. Sebe radi činih tako, sebe radi, da se ime moje ne obeščasti. * Slave svoje drugome ja ne dam!
O. U provali srdžbe sakrih načas lice svoje, ali u ljubavi vječnoj smilovah se tebi. * Slave.
Iz Homilija u čast Djevice Marije svetog Bernarda, opata
(Hom. 4, 8-9: Opera omn., Cisterc. izd. 4 [1966], 53-54)
Cijeli svijet očekuje Marijin odgovor
Djevice, čula si da ćeš začeti i roditi Sina, čula si da to neće biti po čovjeku, nego po Duhu Svetomu. Anđeo očekuje odgovor. Vrijeme je naime da se vrati Bogu koji ga je poslao. Očekujemo, Gospo, riječ smilovanja i mi, koje jadno pritište osuda.
A eto tebi se pruža cijena spasenja našega: ako pristaneš, odmah ćemo biti oslobođeni. Po vječnoj Božjoj Riječi svi smo nastali, a evo umiremo. Trebalo bi da nas tvoj kratki odgovor ojača i tako da se vratimo u život.
Djevice blažena, to te smjerno moli rasplakani Adam, s bijednom svojom djecom izagnanik iz raja, to isto Abraham i David. To željno traže ostali sveti oci, tvoji naime pređi, jer i oni borave u kraju smrtne sjene. To cijeli svijet očekuje prostrt pred tvojim koljenima.
I s pravom, jer o tvojim ustima ovisi utjeha jadnika, otkupljenje sužnja, oslobođenje osuđenika i konačno spas sve Adamove djece, cijeloga tvog roda.
Djevice, brzo odgovori. Odgovori brže Anđelu, a po Anđelu Gospodinu. Odgovori riječi i primi Riječ. Izgovori svoju i primi Božju Riječ; izusti prolaznu, a prigrli vječnu.
Što oklijevaš, što se plašiš? Vjeruj, ispovjedi i primi! Nek poniznost primi smionost, a ustručavanje pouzdanje. Sad nipošto ne dolikuje da djevičanska prostodušnost zaboravi na razboritost. Razborita djevice, jedino se u toj stvari ne plaši preuzetnosti. Iako je naime stidljivost draga u tišini, sada je ipak potrebnija pobožnost u riječi. Djevice blažena, otvori srce vjeri, usne pristanku, krilo Stvoritelju. Eto željno očekivani od svih naroda kuca vani na vratima. Ah, ako te radi tvog oklijevanja mimoiđe, i ponovno počneš u tuzi tražiti onoga koga traži tvoja duša. Ustani, potrči, otvori! Ustani vjerom, potrči predanjem, otvori ispovijedanjem. I reče: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!
OTPJEV Usp. Lk 1, 31. 42
R. Prihvati riječ, Djevice Marijo, što ti je Gospodin posla po Anđelu: začet ćeš i roditi Boga i čovjeka ujedno * i zvat ćeš se blaženom nada sve žene.
O. Rodit ćeš Sina bez povrede djevičanstva; bit ćeš noseća, a ostat ćeš za vazda netaknuta majka. * I zvat.
Himan: Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Slijedeći se dio može izostaviti.)
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, po anđelovu je navještenju bezgrešna Djevica primila u krilo tvoju neizrecivu Riječ, postala hram Božji i napunila se Duha Svetoga. Molimo te da po njezinu primjeru i mi poslušno prihvaćamo tvoju volju. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.