Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Ps 145 (144). Pohvala Gospodina Kralja
Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše (Otk 16, 5). I.
Ant. 1. Višnji Kralj evo dolazi s vlašću velikom spasiti sve narode, aleluja.
Slavit ću te, o Bože, kralju moj, *
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti, *
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, *
nedokučiva je veličina njegova.
Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja *
i silu tvoju naviješta.
Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva, *
i čudesa tvoja objavljuju.
Kazuju strahovitu silu djela tvojih, *
veličinu tvoju pripovijedaju.
Razglašuju spomen velike dobrote tvoje *
i pravednosti tvojoj kliču.
Milostiv je i milosrdan Gospodin, *
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima, *
milosrdan svim djelima svojim.
Slava Ocu.
Ant. Višnji Kralj evo dolazi s vlašću velikom spasiti sve narode, aleluja.
II.
Ant. 2. Kliči i raduj se, Kćeri sionska: evo Kralj ti tvoj dolazi. Ne boj se, Sione, brzo dolazi spas tvoj.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja *
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, *
neka o sili tvojoj govore,
da objave ljudskoj djeci silu tvoju *
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, *
tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Slava Ocu.
Ant. Kliči i raduj se, Kćeri sionska: evo Kralj ti tvoj dolazi. Ne boj se, Sione, brzo dolazi spas tvoj.
III.
Ant. 3. O dolasku višnjega Kralja, ljudi, očistimo srca svoja da dostojno pohitimo njemu u susret: doista, evo, doći će, neće zakasniti.
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću *
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte, *
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju, *
do mile volje sitiš sve živo.
Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, *
svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih, *
sluša njihove vapaje i spasava ih.
Gospodin štiti one koji njega ljube, *
a zlotvore sve će zatrti.
Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju, †
i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo – *
uvijek i dovijeka.
Slava Ocu.
Ant. O dolasku višnjega Kralja, ljudi, očistimo srca svoja da dostojno pohitimo njemu u susret: doista, evo, doći će, neće zakasniti.
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.I spasenje tvoje po tvom obećanju.
Iz Knjige proroka Izaije
29, 13-24
Navještaj suda Gospodnjega
Ovako govori Gospodin: »Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene, i njegovo štovanje naučena ljudska uredba, zato ću, evo, i dalje čudno postupati s ovim narodom – čudno i prečudno: i propast će mudrost njegovih mudraca, pomračit se umnost njegovih umnika.«
Teško onima koji se od Gospodina kriju da bi svoje sakrili namjere, i koji u mraku djeluju i zbore: »Tko nas vidi i tko nas pozna?«
Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lončar, pa da djelo rekne svome tvorcu: »Nije me on načinio«? Ili lonac da rekne lončaru: »On ne razumije ništa«?
Neće li se naskoro Libanon u voćnjak pretvoriti, a voćnjak izroditi u šumu? I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti.
A siromasi će se opet radovati u Gospodinu, najbjedniji će klicat Svecu Izraelovu, jer neće više biti silnikā, nestat će podsmjevačā, istrijebit će se svi koji zlo snuju: oni koji riječju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika.
Zato ovako govori Gospodin, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: »Neće se odsad više stidjeti Jakov, i više mu neće lice blijedjeti, jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje.«
Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku.
OTPJEV Iz 29, 18. 19; usp. Mt 11, 4. 5
R. U onaj dan čut će gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti. * I siromasi klicat će Svecu Izraelovu.
O. Pođite, javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gluhi čuju, siromasima se navješćuje blagovijest. * I siromasi.
Iz Govorā svetog Augustina, biskupa
(Govor 293, 3: PL 1328-1329)
Ivan glas, Krist Riječ
Ivan je glas, a Krist u početku bijaše Riječ. Ivan je glas u vremenu, Krist je vječna Riječ u početku.
Digni riječ, što je glas? Gdje nema značenja, uzaludan zvuk. Glas bez riječi zvoni u uhu, ali srca ne dira.
Zaista u izgradnji našeg srca ima neki slijed. Ako mislim što ću reći, već je riječ u mom srcu. Ali ako hoću da tebi kažem, onda tražim kako da dođe u tvoje srce ono što je već u mome.
Tražeći kako će k tebi doći i ostati u tvom srcu ona riječ koja je već u mome, uzimam glas i upotrijebivši ga, govorim ti. Zvuk moga glasa ti omogućuje da shvaćaš moju riječ. Kad shvatiš značenje moga glasa, zvuka nestaje. Riječ koju ti zvuk donosi već ti je u srcu, a nije nestala iz moga.
Zvuk, dakle, prenijevši tebi riječ, zar ti se ne čini da govori: On treba da raste, a ja da se umanjujem? Zvuk glasa poslužio je za nešto, i nestajući kao da govori: Moja je radost potpuna. Zadržimo riječ i ne gubimo je, kako smo u nutrini shvatili.
Hoćeš li vidjeti kako glas prolazi, a božanska Riječ ostaje? Gdje je sada Ivanovo krštenje? Poslužilo je i prošlo. Kristovo krštenje i danas se ponavlja. Svi vjerujemo u Krista i nadamo se spasenju od Krista: to odjekuje glas.
Budući da je teško razlikovati riječ od glasa, neki su Ivana smatrali za Krista. Mislili su da je glas Riječ. Ali se on priznao glasom da ne povrijedi Riječ. Ja nisam Krist, ni Ilija, ni prorok. Rekoše mu: Dakle, tko si ti? Odgovori: Ja sam glas onoga koji viče u pustinji, glas koji razbija šutnju. Pripravite put Gospodinu, kao da kaže: Ja se zato glasam da ga uvedem u srce, ali on ne ulazi gdje nije spremljeno.
Što je ono: Pripravite put, nego da skladno molite? Što je ono: Pripravite put, nego da o sebi ponizno mislite? On neka vam je primjerom poniznosti. Držali su ga za Krista, a on kaže da nije ono za što ga drže. Nije tuđu zabludu iskorištavao sebi u prilog.
Da je rekao: Ja sam Krist, kako bi lako povjerovali oni koji su ga već prije držali za Krista? Ali ne reče to, nego se očitova, istakne i ponizi.
Upoznao je gdje mu je spas, priznao se svjetiljkom i bojao se da je ne bi ugasio vjetrom oholosti.
OTPJEV Iv 3, 30; 1, 27; Mk 1, 8
R. On treba da raste, a ja da se umanjujem; koji za mnom dolazi, bijaše prije mene: * ja mu nisam dostojan odriješiti remenje na obući.
O. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. * Ja mu nisam.
Tebe Boga hvalimo
Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:
Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.
Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
Tebe hvali * slavni apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa,
Tebe mučenika * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernog veličanstva,
Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti, svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.
(Sljedeći se dio može izostaviti).
Spasi puk svoj, Gospodine, *
i blagoslovi baštinu svoju.
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.
Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.
I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha.
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.
Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *
kako se ufamo u tebe.
U tebe se, Gospodine, ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega. Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo svečanom službom hvale. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.