Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
U sebi što se ne mijenjaš,
A vrijeme trena svakoga
Sunčanim hodom obnavljaš:
Da život nam ne propada,
Već sretnu smrt nam nagradi
Nebeska slava vječita.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 119 (118), 73-80. X. (Jod)
Ant. Marija reče: Kakav je to pozdrav? Duša mi se uzbudila jer bez povrede djevičanskog krila rodit ću Kralja.
Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; *
prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje.
Štovatelji tvoji videć me vesele se, *
jer se u riječ tvoju ja pouzdah.
Znadem, Gospodine, da su ti sudovi pravedni *
i da si me s pravom ponizio.
Tvoja ljubav nek mi bude tješiteljicom *
po obećanju koje si dao sluzi svom.
Nek dođe na me milosrđe tvoje da poživim, *
jer Zakon tvoj moja je naslada.
Nek se postide oholi, jer me tlače nizašto, *
a ja ću o naredbama tvojim razmišljat.
Nek mi se priklone štovatelji tvoji *
i koji znaju tvoje zapovijedi.
Nek mi srce savršeno bude u tvojim pravilima, *
da ne budem postiđen.
Slava Ocu.
Ps 59 (58), 25. 10-11. 17-18. Molitva protiv oholih neprijatelja
Te nam riječi govore o ljubavi Spasiteljevoj prema njegovu Ocu (Euzebije Cezarejski).
Izbavi me od dušmana, Bože moj, *
zaštiti me od mojih protivnika!
Izbavi me od bezakonikâ, *
od krvolokâ spasi me!
Jer evo: dušu moju vrebaju, *
na me ustadoše silnici.
Nema na meni krivnje, Gospodine, ni grijeha: *
bez moje krivnje na me nasrću.
Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj, *
jakosti moja, gledat ću na te,
jer ti si, Bože, zaštita moja, *
Bog moj, milosrđe moje.
Bog neka mi pohiti u susret, *
nek me razveseli nad dušmanima mojim!
A ja ću opjevati silu tvoju *
i klicat ću jutrom milosrđu tvome,
jer mi ti postade utočište, *
i sklonište u dan nevolje.
Jakosti moja, tebi ću pjevati, †
jer ti si, Bože, zaštita moja, *
Bog moj, milosrđe moje.
Slava Ocu.
Ps 60 (59). Molitva nakon poraza
U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet (Iv 16, 33).
Bože, ti nas ȍdbācī i bojne nam redove prȍbī, *
razjari se, a sad nas opet vrati!
Potrese zemlju, rasiječe je, *
zatvori joj usjeline, jer se poljuljala.
Zlu si kob na svoj narod navalio, *
napio nas vinom omamnim.
Al’ si i stijeg dao štovateljima svojim *
da umaknu lûku dušmanskom.
Da ti se ljubimci izbave, *
desnicom pomozi, usliši nas!
Bog reče u svom Svetištu: †
»Šekem ću razdijelit kličući, *
dolinu Sukot izmjeriti.
Moj je Gilead, moj Manaše, *
Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
Moab je sud iz kojeg se umivam, †
na Edom ću baciti obuću, *
nad Filistejcem slavit pobjedu!«
Tko će me dovesti do utvrđena grada, *
tko će me dovesti do Edoma?
Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci? *
Zar više nećeš, Bože, s četama našim?
Pomozi nam protiv dušmana, *
jer ljudska je pomoć ništavna!
S pomoću Božjom hrabro ćemo se boriti, *
a on će zgaziti naše dušmane.
Slava Ocu.
Ant. Marija reče: Kakav je to pozdrav? Duša mi se uzbudila jer bez povrede djevičanskog krila rodit ću Kralja.
Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga, jer ti si Gospodin, Bog naš.
R. Dođi, Gospodine, i ne kasni!
O. Otpusti zloće puka svoga!
Svemogući Bože, daj da budni dočekamo dolazak tvoga Jedinorođenca: da mu spremni i s upaljenim svjetiljkama hrlimo u susret, kako nas uči on sam, začetnik našega spasenja. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.