Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Ps 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37). I.
Ant. 1. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim – *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane,
a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.
Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše, *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica, *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.
U svoj se lûk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.
Ant, Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
II.
Slava Ocu.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda.
Ant. 2. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
A sad si nas odbacio i posramio nas, *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje, *
i rasuo nas među neznabošce.
U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.
Svagda mi je sramota moja pred očima, *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.
Slava Ocu.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.
III.
Ant. 3. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.
Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Tȁ on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.
Preni se! Što spavaš, Gospodine? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!
Slava Ocu.
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje.
Čujte, narodi, riječ Gospodnju!I razglašujte je sve do nakraj zemlje!
Iz Knjige proroka Izaije
47, 1. 3b-15
Plač nad Babilonom
Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kćeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kćeri kaldejska! Jer néćē te više zvati nježnom i tankoćutnom. Ja ću se osvetiti, odvraćat me nitko neće. Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže:
Sjedi šutke, u mrak se povuci, kćeri kaldejska. Jer, néćē te više zvati vladaricom kraljevstava.
Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. Govorila si: »Dovijeka gospodaricom ću ostati.« Nikad nisi to k srcu uzela, ni pomislila kako će se završiti.
A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: »Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!« Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i množine tvojih zaklinjanja!
U zloću si se svoju uzdala, govorila si: »Nitko me ne vidi!« Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: »Ja i nitko drugi!« Zlo će te snaći – nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća – nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada – nećeš je predvidjeti.
Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati? Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći.
Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat ni žerave da se tko ogrije ni ognjišta da uza nj posjedne! Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poći će svaki svojim putem, i nikog neće biti da te spasi.
OTPJEV Iz 49, 13; 47, 4
R. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo; podvikujte, planine, od veselja: * Gospodin će iskazati milosrđe siromasima svojim.
O. On je Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov. * Gospodin će.
Iz rasprave Protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa
(Knj. 3, 20, 2-3: SC 34, 342-344)
Rasporedba otkupiteljskog utjelovljenja
Bog je čovjekova slava; čovjek je pak predmet Božjeg djelovanja, sve njegove mudrosti i kreposti.
Kao što se liječnik iskušava na bolesnicima, tako se i Bog očituje na ljudima. Zato i kaže Pavao: Bog je pripustio da sve ogrezne u nevjeri, da bi se svemu smilovao: a to je rekao o čovjeku koji je bio Bogu neposlušan i lišen besmrtnosti. Zatim je postigao milosrđe i po Sinu Božjem primio posinovljenje.
Takav čovjek, ako se bude bez hvastanja i nadimanja pravo slavio stvorenjima i Stvoriteljem, to jest svemogućim Bogom koji je sve stvorio, i ako ustraje u njegovoj ljubavi, pokornosti, zahvalnosti, primit će od njega veću slavu kad uzdignut postane potpuno sličan onome koji je za nas umro.
Jer sam je, učinjen na sliku grešnog tijela, učinio čovjeka sebi sličnim, označio ga Bogu kao nasljedovatelja, osposobio ga, prema Očevu pravilu, za gledanje Boga i omogućio mu da posjeduje Oca. Riječ Božja bila je u čovjeku i postala Sinom Čovječjim da čovjeka privikne primati Boga i da Boga privikne stanovati u čovjeku prema Očevoj volji.
Dakle, poradi toga znaka našega spasenja, sam je Gospodin dao Emanuela rođenog od Djevice, jer je sam Gospodin bio onaj koji ih je spašavao, budući da sami sebe nisu mogli spasiti. Zato Pavao, priznavajući ljudsku slabost, kaže: Znam da u mom tijelu nema dobra, ističući da dobro našeg spasenja ne dolazi od nas, nego od Boga. I opet: Jadna li mene čovjeka, tko će me osloboditi od ovoga smrtnog tijela? Zatim navodi osloboditelja – milost Gospodina našega Isusa Krista.
A to i Izaija potvrđuje: Ojačajte se, ruke oslabljene i koljena klecava, osokolite se, malodušni, ojačajte se, ne bojte se. Evo, Gospodin naš doći će da sudi, on će doći i spasiti nas; to znači da smo se imali spasiti ne sami po sebi, nego s Božjom pomoći.
OTPJEV Usp. Jr 31, 10; 4, 5
R. Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, objavite je širom svijeta; * razglasite je dalekim krajevima; Spasitelj naš dolazi.
O. Obznanite i objavite; vičite punim glasom. * Razglasite je.
Potakni nam, Gospodine, srce da pripravi put tvom Jedincu: njegovim nas dolaskom očisti da ti služimo obnovljena duha. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.