Sv. Ambrozije – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan
Božanska Riječi, rođena
Iz krila Oca vječnoga,
Što rodi se od Djevice
Kad vrijeme bî da spasiš svijet.
Rasvijetli naše pameti,
Zapali srca ljubavlju
Da tašt užitak ostave,
Nebeske slasti okuse.
Kad potom dođeš, Suče svet,
Da zle u oganj oboriš
I milo svoje odane
Pozoveš, da ih okruniš.
Ne pusti da nas vitlaju
Olúje tamnog plamenja,
Već daj nam Boga gledati
I rajsku slast uživati.
Sa Ocem Sinu vječnomu
I tebi, Duše Presveti,
Ko otprije što bila je,
Nek bude slava uvijeke. Amen.
Psalmodija

Ps 37 (36). Sudbina pravednika i bezbožnika

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5, 5). I.

Ant. 1. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

Nemoj se žestiti na opake, *
zavidjet nemoj pakosnicima:

kao trava brzo se osuše, *
ko mlada zelen brzo uvenu.

U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.

Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje, *
u njega se uzdaj, i on će sve voditi.

Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost *
i tvoje pravo ko sunce podnevno.

Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
ne žesti se na onog koji ima sreće, *
na čovjeka koji spletke kuje.

Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci, *
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju.

Još malo i nestat će bezbožnika: *
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.

Zemlju će baštiniti krotki, *
obilje mira oni će uživat.

Slava Ocu.

Ant. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

II.

Ant. 2. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
i zubima škrguće na njega.

A Gospod se njemu smije, *
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove, †
da obore jadnika i siromaha, *
da pokolju one koji hode pravim putem.

Mačem će vlastito srce probiti, *
slomit će se njihovi lukovi.

Bolje je i malo u pravednika *
no golemo blago u zlotvora:

jer će se ruke zlotvora slomiti, *
a Gospodin je oslon pravedniku.

Gospodin se brine za život čestitih, *
dovijeka će trajati baština njihova.

Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
bit će siti u danima gladi.

A bezbožnici će propasti, †
dušmani Gospodnji povenut će ko ures livada, *
poput dima se rasplinuti.

Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
pravednik se sažalijeva i daje.
Oni koje Gospodin blagoslovi,

baštinit će zemlju, *
a koje prokune, bit će zatrti.

Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku, *
i mio mu je put njegov.

Ako i posrne, ne pada, *
jer ga Gospodin drži za ruku.

Mlad bijah i ostarjeh, †
al’ ne vidjeh pravednika napuštena *
ili da mu djeca kruha prose.

Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro, *
i ostat ćeš dovijeka.

Jer Gospodin ljubi pravdu *
i pobožnika svojih ne ostavlja.

Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.

Zemlju će posjedovati pravednici *
i živjet će na njoj dovijeka.

Slava Ocu.

Ant. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

III.

Ant. 3. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

Pravednikova usta mudrost kazuju, *
a jezik njegov govori pravo.

Zakon mu je Božji u srcu, *
ne kolebaju se koraci njegovi.

Bezbožnik vreba pravednoga *
i smišlja da ga usmrti.

Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
i neće dopustiti da ga na sudu osude.

U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
on će te uzvisit i baštinit ćeš zemlju: *
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.

Vidjeh obijesna zlotvora *
gdje se ko cedar krošnjat širi.

Prođoh, i gle – nema ga više; *
potražih ga, i ne nađoh.

Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
mirotvorac ima potomstvo.

A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
istrijebit će se zlikovačko sjeme.

Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
on im je zaklon u vrijeme nevolje.

Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
jer u njemu traže okrilje.

Slava Ocu.

Ant. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu!Poravnite staze Bogu našemu!

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Izaije

47, 1. 3b-15

Plač nad Babilonom

Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kćeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kćeri kaldejska! Jer néćē te više zvati nježnom i tankoćutnom. Ja ću se osvetiti, odvraćat me nitko neće. Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže:

Sjedi šutke, u mrak se povuci, kćeri kaldejska. Jer, néćē te više zvati vladaricom kraljevstava.

Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. Govorila si: »Dovijeka gospodaricom ću ostati.« Nikad nisi to k srcu uzela, ni pomislila kako će se završiti.

A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: »Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!« Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i množine tvojih zaklinjanja!

U zloću si se svoju uzdala, govorila si: »Nitko me ne vidi!« Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: »Ja i nitko drugi!« Zlo će te snaći – nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća – nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada – nećeš je predvidjeti.

Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati? Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći.

Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat ni žerave da se tko ogrije ni ognjišta da uza nj posjedne! Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poći će svaki svojim putem, i nikog neće biti da te spasi.

OTPJEV Iz 49, 13; 47, 4

R. Kličite, nebesa, veseli se, zemljo; podvikujte, planine, od veselja: * Gospodin će iskazati milosrđe siromasima svojim.

O. On je Otkupitelj naš, ime mu je Gospodin nad Vojskama, Svetac Izraelov. * Gospodin će.

Drugo čitanje

Iz rasprave Protiv krivovjerja, svetog Ireneja, biskupa

(Knj. 3, 20, 2-3: SC 34, 342-344)

Rasporedba otkupiteljskog utjelovljenja

Bog je čovjekova slava; čovjek je pak predmet Božjeg djelovanja, sve njegove mudrosti i kreposti.

Kao što se liječnik iskušava na bolesnicima, tako se i Bog očituje na ljudima. Zato i kaže Pavao: Bog je pripustio da sve ogrezne u nevjeri, da bi se svemu smilovao: a to je rekao o čovjeku koji je bio Bogu neposlušan i lišen besmrtnosti. Zatim je postigao milosrđe i po Sinu Božjem primio posinovljenje.

Takav čovjek, ako se bude bez hvastanja i nadimanja pravo slavio stvorenjima i Stvoriteljem, to jest svemogućim Bogom koji je sve stvorio, i ako ustraje u njegovoj ljubavi, pokornosti, zahvalnosti, primit će od njega veću slavu kad uzdignut postane potpuno sličan onome koji je za nas umro.

Jer sam je, učinjen na sliku grešnog tijela, učinio čovjeka sebi sličnim, označio ga Bogu kao nasljedovatelja, osposobio ga, prema Očevu pravilu, za gledanje Boga i omogućio mu da posjeduje Oca. Riječ Božja bila je u čovjeku i postala Sinom Čovječjim da čovjeka privikne primati Boga i da Boga privikne stanovati u čovjeku prema Očevoj volji.

Dakle, poradi toga znaka našega spasenja, sam je Gospodin dao Emanuela rođenog od Djevice, jer je sam Gospodin bio onaj koji ih je spašavao, budući da sami sebe nisu mogli spasiti. Zato Pavao, priznavajući ljudsku slabost, kaže: Znam da u mom tijelu nema dobra, ističući da dobro našeg spasenja ne dolazi od nas, nego od Boga. I opet: Jadna li mene čovjeka, tko će me osloboditi od ovoga smrtnog tijela? Zatim navodi osloboditelja – milost Gospodina našega Isusa Krista.

A to i Izaija potvrđuje: Ojačajte se, ruke oslabljene i koljena klecava, osokolite se, malodušni, ojačajte se, ne bojte se. Evo, Gospodin naš doći će da sudi, on će doći i spasiti nas; to znači da smo se imali spasiti ne sami po sebi, nego s Božjom pomoći.

OTPJEV Usp. Jr 31, 10; 4, 5

R. Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, objavite je širom svijeta; * razglasite je dalekim krajevima; Spasitelj naš dolazi.

O. Obznanite i objavite; vičite punim glasom. * Razglasite je.

Molitva

Bože, ti si dao svetom biskupu Ambroziju da bude učitelj katoličke vjere i uzor apostolske hrabrosti. Podiži uvijek u svojoj Crkvi ljude po svom srcu da je vode mudro i odvažno. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.