Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Što ovce svoje obrani
I strašne, bijesne oluje
Od stada svoga odagna.
Ne boji se ni kraljice,
Okrvavljenom kralju on
I dveri crkve zatvara.
Božanskim svjetlom rasvijetljen,
Otajstva vjere tumači
Duboko, milo, rječito.
On skladne pjesme ispjeva,
Da mučenike počasti
I sahrani ih pobožno.
Ti od nas njega otjeraj
I znanjem svojim svijetli nam
Da ustrajno se borimo.
Što s tobom svi je hvalimo:
Po tvojoj svetoj molitvi
Daj da je navijek slavimo. Amen.
Ps 43 (42). Čežnja za hramom
Ja – Svjetlost – dođoh na svijet (Iv 12, 46).
Ant. 1. Pošalji svjetlost svoju i vjernost.
Dosudi mi pravo, Bože, †
i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, *
izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka!
Jer ti si, Bože, zaklon moj: †
zašto me odbacuješ? *
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?
Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
nek me vode, *
nek me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!
I pristupit ću Božjem žrtveniku, *
Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe, *
Bože, o Bože moj!
Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
spasenje svoje, Boga svog!
Slava Ocu.
Ant. Pošalji svjetlost svoju i vjernost.
Hvalospjev (Iz 38, 10-14. 17-20). Tjeskoba umirućeg i radost iscijeljenog
Mrtav bijah, a evo živim … te imam ključe Smrti (Otk 1, 18).
Ant. 2. Spasavaj nas, Gospodine, u sve dane života našega.
Govorio sam: U polovici dana svojih *
ja moram otići.
Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano *
za ostatak mojih ljeta.
Govorio sam: Vidjet više neću Gospodina *
na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga *
od stanovnika ovog svijeta.
Stan je moj razvrgnut, bačen daleko, *
kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao *
da bi me otkinuo od osnove.
Od jutra do noći skončat ćeš me, *
vičem sve do jutra;
kao što lav mrska kosti moje, *
od jutra do noći skončat ćeš me.
Poput laste ja pijučem, *
zapomažem kao golubica,
uzgor mi se okreću oči, *
zauzmi se, jamči za me.
Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, *
za leđa si bacio sve moje grijehe.
Jer Podzemlje ne slavi te, *
ne hvali te Smrt;
oni koji padnu u rupu *
u tvoju se vjernost više ne uzdaju.
Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas, *
otac naučava sinovima tvoju vjernost.
U pomoć mi, Gospodine, priteci, *
i mi ćemo pjevati uz harfe
sve dane svojega života *
pred Hramom Gospodnjim.
Slava Ocu.
Ant. Spasavaj nas, Gospodine, u sve dane života našega.
Ps 65 (64). Svečana zahvalnica
Sion – to je nebeski grad (Origen).
Ant. 3. Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu. †
Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu, †
† tebi se ispunja zavjet – *
ti molitve uslišuješ.
Svaka pȕt dolazi k tebi *
pod teretom grijeha.
Naši nas prijestupi taru, *
ti ih pomiruješ.
Blažen kog izabra i k sebi približi: *
on boravi u dvorima tvojim.
Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga, *
i svetošću tvoga Hrama.
Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, *
o Bože, spasenje naše,
nado svih krajeva svijeta *
i mora dalekih.
Učvršćuješ bregove jakošću svojom, *
silom òpasān.
Krotiš huku mora, *
huku valova i buku naroda.
Oni što žive nakraj svijeta †
boje se znamenja tvojih; *
dveri jutra i večeri radošću napunjaš.
Ti pȍhodī zemlju i ti je nȁtopī, *
ȍbogatī nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni, *
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju: †
brazde joj natopi, *
grude joj poravna;
kišom je omekša, *
usjeve joj blagoslovi.
Ti okruni godinu dobrotom svojom, *
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, *
brežuljci se pašu radošću.
Livade se kite stadima, †
doline se pokrivaju žitom: *
svagdje klicanje, pjesma.
Slava Ocu.
Ant. Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu. †
Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj koji će se poslati; on je iščekivanje naroda.
Nad tobom, Jeruzaleme, * zablistat će Gospodin. Nad tobom.I obasjat će te slava njegova. * Zablistat. Slava Ocu. Nad tobom.
Ant. Raduj se i veseli, Kćeri sionska: evo dolazim da se nastanim u tebi, govori Gospodin.
Evanđeoski Hvalospjev (Lk 1, 68-79). Mesija i njegov Preteča
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka: †
spasiti nas od neprijatelja naših – *
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: *
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, *
da upravi noge naše na put mira.
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Raduj se i veseli, Kćeri sionska: evo dolazim da se nastanim u tebi, govori Gospodin.
Pomolimo se, draga braćo i sestre, Kristu Gospodinu, svjetlu koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, i radosno mu zavapijmo:
Dođi, Gospodine Isuse!
Nek svjetlost tvoje nazočnosti rasprši naše tmine
– i učini nas dostojnima tvojih darova.
Spasi nas, Gospodine, Bože naš,
– da danas ispovijedamo tvoje sveto ime.
Raspali naša srca da za tobom žarko žeđaju
– te spremno hrle da se s tobom združe.
Ti si podigao našu slabost:
– priteci i danas u pomoć bolesnima i umirućima!
Oče naš…
Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Bože, ti si dao svetom biskupu Ambroziju da bude učitelj katoličke vjere i uzor apostolske hrabrosti. Podiži uvijek u svojoj Crkvi ljude po svom srcu da je vode mudro i odvažno. Po Gospodinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.Amen.