Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Što vladaš redom svemirskim,
Što jutro puniš blistanjem
A podne ognjem plamenim:
Utišaj vatru požuda,
Pokloni zdravlje tjelesno
I pravi pokoj srdaca!
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 119 (118), 41-48. VI. (Vau)
Ant. Anđeo Gabriel reče Mariji: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama!
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene *
i spasenje tvoje po tvom obećanju.
Odgovorit ću onima koji me ruže, *
jer se uzdam u riječ tvoju.
Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, *
jer se uzdam u sudove tvoje.
Tvoj ću zakon čuvati *
uvijek i dovijeka.
Hodit ću putem prostranim, *
jer naredbe tvoje istražujem.
Pred kraljevima
o tvojim ću propisima govorit, *
i stidjet se neću.
U zapovijedima tvojim moja je naslada, *
jer ih veoma ljubim.
Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke, *
i o tvojim odredbama razmišljam.
Slava Ocu.
Ps 40 (39), 2-14. 17-18. Zahvala i molba za pomoć
Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio (Heb 10, 5).
I.
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, *
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
Izvuče me iz jame propasti, *
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu, *
korake moje ukrijepi.
U usta mi stavi pjesmu novu, *
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: *
uzdanje će svoje staviti u Gospodina.
Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda, †
koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, *
za onima koji se predaju prijevari.
Množiš čudesa svoja,
Gospodine, Bože moj, *
i naume svoje za nas – ravna ti nema!
Kazivat ih i objavljivati želim, *
al’ odveć ih je da bi se nabrojit mogli.
Žrtva i prinos ne mile ti se, †
nego si mi uši otvorio: *
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!« *
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, *
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
II.
Pravdu ću naviještat u zboru velikom, †
i usta svojih zatvoriti neću, *
Gospodine, sve ti je znano.
Tvoju pravdu neću kriti u srcu, *
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.
Tajit neću dobrote tvoje, *
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
A ti, Gospodine, milosrđa mi svog ne krati, *
dobrota tvoja i vjernost
neka me svagda čuvaju.
Jer me okružiše nesreće nebrojene, *
krivice me moje sustigoše
da gledat ne mogu:
više ih je no vlasi na glavi, *
i srce mi je stoga klonulo.
Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš; *
Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
Neka kliču i nek se vesele u tebi *
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!« *
svi koji spasenje tvoje ljube.
Bijedan sam ja i nevoljan, *
al’ Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj; *
o Bože moj, ne kasni!
Slava Ocu.
II.
Pravdu ću naviještat u zboru velikom, †
i usta svojih zatvoriti neću, *
Gospodine, sve ti je znano.
Tvoju pravdu neću kriti u srcu, *
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.
Tajit neću dobrote tvoje, *
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
A ti, Gospodine, milosrđa mi svog ne krati, *
dobrota tvoja i vjernost
neka me svagda čuvaju.
Jer me okružiše nesreće nebrojene, *
krivice me moje sustigoše
da gledat ne mogu:
više ih je no vlasi na glavi, *
i srce mi je stoga klonulo.
Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš; *
Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
Neka kliču i nek se vesele u tebi *
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!« *
svi koji spasenje tvoje ljube.
Bijedan sam ja i nevoljan, *
al’ Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj; *
o Bože moj, ne kasni!
Slava Ocu.
Ant. Anđeo Gabriel reče Mariji: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama!
Ovako govori Gospodin nad Vojskama: »O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se! U onaj dan s leđa će ti breme pasti i jaram s vrata će ti nestati.«
R. Sjeti nas se, Gospodine, po dobroti prema puku svome!
O. Pohodi nas spasenjem svojim!
Nek se vine, Gospodine, naša molitva pred tvoje lice: daj da ovo vrijeme čekanja tebi iskreno služimo i čista srca proslavimo veliko otajstvo utjelovljenja tvoga Sina. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.