Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
U sebi što se ne mijenjaš,
A vrijeme trena svakoga
Sunčanim hodom obnavljaš:
Da život nam ne propada,
Već sretnu smrt nam nagradi
Nebeska slava vječita.
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ps 119 (118), 41-48. VI. (Vau)
Ant. Marija reče: Kakav je to pozdrav? Duša mi se uzbudila jer bez povrede djevičanskog krila rodit ću Kralja.
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene *
i spasenje tvoje po tvom obećanju.
Odgovorit ću onima koji me ruže, *
jer se uzdam u riječ tvoju.
Od mojih usta ne oduzmi riječ istine, *
jer se uzdam u sudove tvoje.
Tvoj ću zakon čuvati *
uvijek i dovijeka.
Hodit ću putem prostranim, *
jer naredbe tvoje istražujem.
Pred kraljevima
o tvojim ću propisima govorit, *
i stidjet se neću.
U zapovijedima tvojim moja je naslada, *
jer ih veoma ljubim.
Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke, *
i o tvojim odredbama razmišljam.
Slava Ocu.
Ps 40 (39), 2-14. 17-18. Zahvala i molba za pomoć
Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio (Heb 10, 5).
I.
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, *
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
Izvuče me iz jame propasti, *
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu, *
korake moje ukrijepi.
U usta mi stavi pjesmu novu, *
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: *
uzdanje će svoje staviti u Gospodina.
Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda, †
koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, *
za onima koji se predaju prijevari.
Množiš čudesa svoja,
Gospodine, Bože moj, *
i naume svoje za nas – ravna ti nema!
Kazivat ih i objavljivati želim, *
al’ odveć ih je da bi se nabrojit mogli.
Žrtva i prinos ne mile ti se, †
nego si mi uši otvorio: *
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!« *
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, *
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
II.
Pravdu ću naviještat u zboru velikom, †
i usta svojih zatvoriti neću, *
Gospodine, sve ti je znano.
Tvoju pravdu neću kriti u srcu, *
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.
Tajit neću dobrote tvoje, *
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
A ti, Gospodine, milosrđa mi svog ne krati, *
dobrota tvoja i vjernost
neka me svagda čuvaju.
Jer me okružiše nesreće nebrojene, *
krivice me moje sustigoše
da gledat ne mogu:
više ih je no vlasi na glavi, *
i srce mi je stoga klonulo.
Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš; *
Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
Neka kliču i nek se vesele u tebi *
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!« *
svi koji spasenje tvoje ljube.
Bijedan sam ja i nevoljan, *
al’ Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj; *
o Bože moj, ne kasni!
Slava Ocu.
II.
Pravdu ću naviještat u zboru velikom, †
i usta svojih zatvoriti neću, *
Gospodine, sve ti je znano.
Tvoju pravdu neću kriti u srcu, *
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.
Tajit neću dobrote tvoje, *
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.
A ti, Gospodine, milosrđa mi svog ne krati, *
dobrota tvoja i vjernost
neka me svagda čuvaju.
Jer me okružiše nesreće nebrojene, *
krivice me moje sustigoše
da gledat ne mogu:
više ih je no vlasi na glavi, *
i srce mi je stoga klonulo.
Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš; *
Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
Neka kliču i nek se vesele u tebi *
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Gospodin!« *
svi koji spasenje tvoje ljube.
Bijedan sam ja i nevoljan, *
al’ Gospodin se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj; *
o Bože moj, ne kasni!
Slava Ocu.
Ant. Marija reče: Kakav je to pozdrav? Duša mi se uzbudila jer bez povrede djevičanskog krila rodit ću Kralja.
Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neće produžiti. Da, smilovat će se Gospodin Jakovu i spasit će Izraela.
R. Dođi, Gospodine, i ne kasni!
O. Otpusti zloće puka svoga!
Nek se vine, Gospodine, naša molitva pred tvoje lice: daj da ovo vrijeme čekanja tebi iskreno služimo i čista srca proslavimo veliko otajstvo utjelovljenja tvoga Sina. Koji s tobom.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.