Petak, 34. tjedan kroz godinu – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli

Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23, 49). I.

Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.

Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.

Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.

Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.

Slava Ocu.

Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

II.

Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.

Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.

Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.

Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.

Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše *
i moji najbliži stoje daleko.

Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,

koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.

Slava Ocu.

Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

III.

Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.

Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.

Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!

Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom; †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«

Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.

Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.

A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.

Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.

Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!

Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!

Slava Ocu.

Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.Za tvojom riječi pravednom.

Iz Druge poslanice blaženoga Petra, apostola

3, 1-18

Poticaj za iščekivanje Gospodnjeg dolaska

Ljubljeni, pišem evo već drugu poslanicu. U objema opomenom budim vaš zdrav razbor da se sjetite riječi što ih prorekoše sveti proroci i zapovijedi apostola vaših, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve.

Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povodit će se za svojim požudama i pitati: »Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja.«

Tȁ oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju riječ posta iz vode i po vodi. Na isti način ondašnji svijet propade vodom potopljen. A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena za oganj i čuvaju se za Dan suda i propasti bezbožnih ljudi.

Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počéla se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.

Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi ističete u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počéla, užarena, rastaliti. Tȁ po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.

Zato, ljubljeni, dok to iščekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. Tako u svim poslanicama gdje o tom govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma – sebi na propast.

Vi dakle, ljubljeni, pošto ste upozoreni, čuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti. A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vječnosti! Amen!

OTPJEV Iz 65, 17. 18; Otk 21, 5

R. Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram. * Evo, sve činim novo.

O. Evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. * Evo, sve činim novo.

Iz Rasprave O smrtnosti, svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika

(Pogl. 18. 24. 26: CSEL 3, 308. 312-314)

Svladavši strah od smrti, mislimo na besmrtnost

Treba da imamo na pameti da smo dužni činiti ne svoju nego Božju volju. Tako nas je Gospodin naučio da svaki dan molimo. Stoga, kako li je neumjesno i krivo da mi, koji molimo neka bude Božja volja, ne prihvaćamo odmah njegovu volju čim nas on pozove i uzme s ovog svijeta. Opiremo se i izvlačimo te nas, poput otpornih slugu, treba žalosne i tužne privesti Gospodaru, jer nikako nećemo da spremnom voljom izađemo iz ovih okova svoje privezanosti. Dolazimo k njemu protiv volje, a htjeli bismo da nas nagradi nebeskim nagradama. Što, dakle, molimo i prosimo da dođe kraljevstvo nebesko kad nam se toliko sviđa zemaljsko ropstvo? Čemu učestalo, opet i opet, molimo i prosimo da se pospješi dan kraljevstva ako više želimo i svojskije težimo služiti ovdje đavlu nego ondje kraljevati s Kristom?

Ako svijet mrzi kršćane, čemu voliš onoga tko te mrzi, umjesto da radije ideš za Kristom koji te otkupio i koji te voli? Ivan u svojoj poslanici viče i govori te potiče da ne idemo za tjelesnim željama i ne ljubimo svijeta. Ne ljubite svijeta, ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što god je svjetsko – požuda tijela, i požuda očiju i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka. Budimo, dakle, braćo ljubljena, neporočnom dušom, čvrstom vjerom, snažnom vrlinom spremni na svaku Božju volju! Svladavši strah od smrti, mislimo na besmrtnost kojoj idemo u susret! Pokažimo se da smo ono što vjerujemo!

Treba, braćo ljubljena, imati na pameti i dobro razmišljati da smo se odrekli svijeta te smo u njemu kao gosti i putnici. Prigrlimo dan koji nas dovodi u naš dom i koji nas izbavlja odavde i oslobađa nas svjetovnih zamki da nas vrati u raj i kraljevstvo. Tȁ tko ne bi iz tuđine rado odmah pošao u domovinu? A mi svojom domovinom smatramo raj. Ondje nas čeka velik broj milih i dragih; silnom željom nas očekuje velika četa roditelja, braće, djece. Oni su za svoj spas već sigurni, a za naš su još zabrinuti. Doći k njima i u njihov zagrljaj, kolika li će to biti naša zajednička radost! Koliko li je to veselje nebeskoga kraljevstva gdje nema straha od smrti i gdje je vječni život! Kakva li je to vrhunska i vjekovječna sreća!

Ondje je slavni zbor apostolâ, ondje kliktava četa prorokâ, nebrojeni narod mučenički, ovjenčan zbog slave i pobjede u boju i muci. Tu su pobjedničke djevice što su snagom uzdržljivosti pokorile požudu tijela i pȕti. Tu su nagrađeni milosrdnici koji su hraneći i darujući siromahe, izveli djela pravednosti, te, opslužujući Gospodinove zapovijedi, pretvorili zemaljsku baštinu u nebesko blago. K njima, braćo, svom željom hitimo! Neka tu našu misao vidi Bog, neka tu odluku naše duše i vjere pogleda Krist koji će dati to veće nagrade svoje ljubavi onima koji za njim jače čeznu.

OTPJEV Fil 3, 20-21; Kol 3, 4

R. Naša je domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista. * On će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome.

O. Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. * On će preobraziti.

Gospodine, potakni svoje vjernike na hrabrost da predanije surađuju u djelu spasenja i zasluže nove darove tvoje dobrote. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.