Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Ps 39 (38). Molitva bolesnika u tjeskobi
Stvorenje je podvrgnuto ispraznosti … zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi (Rim 8, 20). I.
Ant. 1. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.
Odlučio sam: »Čuvat ću put svoj *
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati *
dokle god preda mnom bude bezbožnik.«
Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, *
ali uzalud – bol mi postade gorča.
U meni srce je gorjelo, *
na samu pomisao buknuo bi oganj.
Tad progovorih svojim jezikom: *
»Objavi mi, Gospodine, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana, *
da znam kako sam ništavan.
Evo, pedljem si mi dane izmjerio, †
život moj je kao ništa pred tobom: *
tek dašak je svaki čovjek.
Poput sjene čovjek prolazi, †
tek dašak je sve bogatstvo njegovo: *
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.«
Slava Ocu.
Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.
II.
Ant. 2. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.
A sada, čemu da se nadam, Gospode? *
Sva je nada moja u tebi!
Izbavi me od svih mojih bezakonja, *
ne daj da ruglo budem luđaku!
Šutim i usta ne otvaram, *
jer tako si ti učinio.
Bič svoj otkloni od mene, *
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
Ti kaznama popravljaš čovjeka, †
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: *
tek dašak je svaki čovjek.
Čuj, Gospodine, molitvu moju, †
vapaje mi poslušaj, *
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak, *
pridošlica kao svi oci moji.
Odvrati pogled od mene, da odahnem *
prije nego odem i više ne budem!
Slava Ocu.
Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.
Ps 52 (51). Protiv nasilja klevetnika
Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (1 Kor 1, 31).
Ant. 3. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.
Što se to hvališ pakošću, *
silniče nesmiljeni?
Neprestano snuješ o propasti, *
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!
Zlo voliš više nego dobro, *
i laž više nego pravednost!
Mili su ti pogubni govori, *
lažljivi jeziče!
Bog će te zato satrti, *
zauvijek te ukloniti;
iščupat će te iz tvog šatora, *
iskorijeniti iz zemlje živih.
Pravednici će gledati s užasom, *
njemu se smijati:
»Gle čovjeka koji ne uze *
Boga za svoju zaštitu,
već se uzdao u veliko bogatstvo *
i osilio u svojim zločinima!«
A ja, ko zelena maslina u Domu Božjemu, *
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.
Hvalit ću te svagda što si to učinio, †
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, *
pred licem tvojih pobožnika.
Slava Ocu.
Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.
Duša se moja u njegovu uzda riječ.U Gospodina se duša moja uzda.
Iz Druge poslanice blaženoga Petra, apostola
2, 1-9
Krivi učitelji
Ljubljeni, bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast. I mnogi će se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih će se kuditi put istine. U svojoj će vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda već odavna nije dokona i propast im ne drijema.
Doista, ako Bog anđelâ koji sagriješiše nije poštedio, nego ih je sunovratio u Tartar, i predao mračnom bezdanu da budu čuvani za sud; ako staroga svijeta ne poštedje, nego sačuva – osmoga – Nou, glasnika pravednosti, sručivši potop na svijet bezbožni; ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer budućim bezbožnicima postavi; ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi – pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonička djela onih među kojima je boravio – umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji sačuvati.
OTPJEV Mt 7, 15; 24, 11. 24
R. Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, * a iznutra su vuci grabežljivi.
O. Ustat će mnogi lažni proroci i iznijeti znamenja velika i zavest će mnoge. * A iznutra.
Iz Homilija koje se pripisuju svetomu Makariju, biskupu
(Hom. 28: PG 34, 710-711)
Jao duši ne bude li Krist u njoj nastanjen!
Nekoć je Bog, ljut na Židove, predao Jeruzalem na ruglo njegovim neprijateljima, i Židovima su zagospodarili njihovi mrzitelji te nije bilo više ni blagdana ni prinosa. Tako i ljut na dušu, zbog prekršaja zapovijedi, predade je neprijateljima, koji je zavedenu posve iznakaziše.
Ako u kući ne stanuje gospodar, brzo je zahvati tama, nečistoća i neizglednost te se sva napuni smećem i smradom. Tako se i duša, ako u njoj nema Gospodina s anđelima koji ga u njoj slave, ispunja tminama grijeha, ružnim privrženostima i svakovrsnom sramotom.
Jao putu kojim nitko ne ide i na kojemu glasa čovječjega čuti nije! Stan je zvjeradi. Jao duši ako njome ne šeće Gospodin što glasom svojim goni iz nje zle duhovne zvijeri! Jao kući u kojoj ne stanuje gospodar! Jao zemlji nema li zemljoradnika koji je obrađuje! Jao brodu bez kormilara, jer će propasti kao igra valova i morskih oluja! Jao duši ako u sebi nema pravog kormilara Krista: plovi užasnim i mračnim morem, valovi je nagnuća potresaju, zlodusi je kao za zimskih oluja bacaju amo-tamo, dok konačno ne potone u propast.
Jao duši ne bude li imala onoga koji će je marljivo obrađivati, to jest Krista, kako bi urodila dobrim plodovima Duha! Jer, bude li zapuštena, u korovu i draču, konačni će joj urod biti da bude spaljena ognjem. Jao duši ne bude li Krist u njoj nastanjen! Jer, bude li nenastanjena, ogreznut će u smradu zlih nagnuća i postati stanom svih opačina.
Zemljoradnik koji se pripaše da obrađuje zemlju treba da uzme u ruke oruđe i odjeću koja je prikladna za zemljoradnju. Tako i Krist, kralj nebeski i pravi zemljoradnik, kad je došao k čovječanstvu, zaraslom u korov opačina, uze tijelo, a za oruđe uze križ, da obradi zapuštenu dušu. Iz nje iskorijeni trnje i drač zlih duhova, iščupa ljulj grijeha, i ognjem spali sve snoplje grijeha. Kad ju je tako drvetom križa obradio, zasadio je u njoj prekrasni vrt Duha što rodi Bogu, svome Gospodaru, svakovrsnim slatkim i ugodnim plodovima.
OTPJEV Iv 15, 1. 5. 9
R. Ja sam pravi trs, vi loze. * Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
O. Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. * Tko ostaje.
Bože, izvore i začetniče svega očinstva. Ti si blažene mučenike Andriju i njegove drugove učinio vjernima križu tvoga Sina do mučeničke smrti. Udijeli nam da, po njihovu zagovoru, šireći tvoju ljubav među braćom, zavrijedimo zvati se i biti tvoji sinovi i kćeri. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.