Sv. Jozafat – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 55 (54), 2-15. 17-24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva

Isusa spopade užas i tjeskoba. (Mk 14, 33). I.

Ant. 1. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.

Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!

Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.

Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.

Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.

Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.

Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!

Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;

brzo bih potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«

Slava Ocu.

Ant. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.

II.

Ant. 2. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.

Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;

danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.

Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.

Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;

da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.

Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik

s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.

Slava Ocu.

Ant. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.

III.

Ant. 3. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.

A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.

Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.

Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.

Bog će čuti i njih poniziti, *
onaj koji kraljuje odvijeka.

Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.

Usta su im glađa od maslaca, *
a srce ratoborno;

riječi blaže od ulja, *
a oni – isukani mačevi.

Povjeri Gospodinu svu svoju brigu, †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.

A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!

Krvoloci i varalice ni polovicu danâ neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam!

Slava Ocu.

Ant. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.

Iz Knjige proroka Daniela

10, 1-21

Viđenje čovjeka i pojava anđela

Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bî objavljena riječ – riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječi, i razumijevanje bî mu dano u viđenju.

U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta, i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice. Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva.

Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.

Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestiti se i padoh licem na zemlju. I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. On mi reče: »Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan.« To reče, a ja ustadoh dršćući.

I kaza mi: »Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane, i ja sam došao zbog tvojih riječi. Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku danâ. Jer još će jedno viđenje biti za one dane.«

Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi. I gle: onaj, sličan sinu čovječjem, dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: »Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe, i onemoćah. I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?« Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi. On reče: »Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!« I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: »Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!«

Tada će on: »Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a čim svršim, doći će Knez Grčke. Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio osim Mihaela, Kneza vašega.«

OTPJEV Dn 10, 12. 19. 21

R. Od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, * tvoje su riječi uslišane, i ja sam došao zbog tvojih riječi.

O. Ne boj se, Daniele, otkrit ću ti što je zapisano u Knjizi istine. * Tvoje su riječi.

Iz Encikličkog pisma Crkvu Božju pape Pija XI.

(AAS 15 [1923.], 573-582)

Svoju je krv prolio za jedinstvo Crkve

Božja je Crkva tako divnim određenjem sačinjena da u punini vremenâ postane kao ogromna obitelj koja obuhvaća svekoliki ljudski rod. Znamo da je uz ostale odlične znake po božanskoj volji označuje ekumensko jedinstvo.

Krist Gospodin nije jedino apostolima povjerio službu koju je sam primio od Oca kad kaza: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji; idući dakle učite sve narode, već je također nadasve htio da zbor apostola bude jedan, dvostruko spojen najužom vezom. Iznutra je vez ona vjera i ljubav koja je razlivena u našim srcima po Duhu Svetom, a izvana upravljanje jednoga svima jer je prvenstvo apostola predao Petru. Ono je vječno počelo i vidljiv temelj jedinstva. Da bi pak ono jedinstvo i sloga ustrajali zauvijek, Bog koji sve predviđa posvetio je jedinstvo kao znakom istovremeno svetošću i mučeništvom.

Takva je čast zapala Jozafata, nadbiskupa Polocka, slavenskog istočnog obreda. Njega s pravom priznajemo za odličnika, sjaj ili stup Istočnih Slavena. Jedva da je netko drugi više osvjetlao njihovo ime ili bolje pridonio spasenju. On je njihov pastir i apostol; pogotovo što je svoju krv prolio za jedinstvo svete Crkve. Štoviše, osjećajući da ga pokreće neko nebesko nukanje shvatio je da za ostvarenje svetog općeg jedinstva najviše može pripomoći time ako zadrži u jedinstvu opće Crkve istočni slavenski obred i bazilijansko ustrojstvo samostanskog života.

Međutim, nastojao je prije svega oko povezanosti svojih sugrađana s Petrovom Stolicom. Odasvud je skupljao dokaze koji su bili vrijedni da promiču i potvrđuju tu povezanost. Posebno je razmatrao liturgijske knjige kojima se obično služe Istočnjaci i sami odijeljeni prema odredbama svetih Otaca. Primijenivši, dakle, tako pomnu pripravu započeo je djelo uspostave jedinstva. Takvom je istodobno snagom i ljupkošću i s takvim uspjehom radio da su ga sami neprijatelji nazvali »otimač duša«.

OTPJEV Iv 17, 11. 23. 22

R. Reče Isus: Oče sveti! Sačuvaj ih u svom imenu – one koje si mi dao * da tako budu savršeno jedno, te svijet upozna da si me ti poslao.

O. Slavu koju si ti dao meni, ja dadoh njima. * Da tako.

Gospodine, probudi u svojoj Crkvi Duha Svetoga, kojim je bio ispunjen sveti Jozafat te je dao život za svoje ovce; po njegovu zagovoru ojačaj i nas tim Duhom, da budemo spremni život položiti za braću. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.