Sv. Leon Veliki – Služba čitanja

Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Himan

Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:

Dobròstiv Stvorče svemira
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
Od štetnoga nas počinka.
O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
Da slavimo te molitvom.
I duh i ruke dižemo
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Da noću valja činiti.
Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Oprosti što sagriješismo.
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.
Ili, po danu:
Kriste, Svjetlo istinito,
Radost svijeta i milina!
Ti nas smrti oslobodi
Krvlju čistom, životvornom.
Vjerom živom nas obdari,
Jačaj nadu, pouzdanje,
Ljubavlju nam srca krijepi,
Dobrotvornost ti podupri.
Đavla kletog od nas goni,
Dušmansku mu silu slomi,
Duh tvoj blagi bio s nama,
Tijelo naše hram mu budi!
Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Slava Ti se svuda ori,
Nebom, zemljom, vasionom. Amen.
Psalmodija

Ps 103 (102). Pjesan Božjem milosrđu

Darom premilosrdnog srca Boga našega pohodi nas Mlado Sunce s visine (usp. Lk 1, 78). I.

Ant. 1. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, *
i ne zaboravi dobročinstava njegovih:

on ti otpušta sve grijehe tvoje, *
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

on ti od propasti izbavlja život, *
kruni te dobrotom i nježnošću;

život ti ispunja dobrima, *
ko orlu ti se mladost obnavlja.

Gospodin čini pravedna djela *
i potlačenima vraća pravicu,

Mojsiju objavi putove svoje, *
sinovima Izraelovim djela svoja.

Slava Ocu.

Ant. Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstava njegovih.

II.

Ant. 2. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

Milosrdan je i milostiv Gospodin, *
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.

Jarostan nije za vječna vremena *
niti dovijeka plamti srdžba njegova.

Ne postupa s nama po grijesima našim *
niti nam plaća po našim krivnjama.

Jer kako je nebo visoko nad zemljom, *
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.

Kako je istok daleko od zapada, *
tako udaljuje od nas bezakonja naša.

Kako je otac nježan prema sinovima, *
tako je Gospodin nježan prema onima
što ga se boje.

Jer dobro zna kako smo sazdani, *
spominje se da smo prašina.

Dani su čovjekovi kao sijeno, *
cvate ko cvijetak na njivi;

jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, *
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.

Slava Ocu.

Ant. Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.

III.

Ant. 3. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.

Al’ ljubav Gospodnja vječna je nad onima

što ga se boje, *
i njegova pravda nad sinovima sinova,

nad onima što njegov Savez čuvaju *
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.

Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje, *
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.

Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi, †
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, *
poslušni riječi njegovoj!

Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove, *
sluge njegove koje činite volju njegovu!

Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova, †
na svakome mjestu vlasti njegove: *
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

Slava Ocu.

Ant. Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova.

Prvo čitanje

Iz Knjige proroka Daniela

5, 1-2. 5-9. 13-17. 25-31

Božji sud na Baltazarovoj gozbi

U one dane kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino. Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikog svijećnjaka, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše, i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: »Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac, i bit će treći u kraljevstvu.« Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje. Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.

Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: »Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si dakle kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz, i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata, i bit ćeš treći u kraljevstvu.«

Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.

A evo što je napisano: ‘Mene, Mene, Tekel, Parsin.’ A te riječi znače: ‘Mene’: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; ‘Tekel’: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; ‘Parsin’: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.«

Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac, i da ga proglase trećim u kraljevstvu. Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bî ubijen. A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star već šezdeset i dvije godine.

OTPJEV Ps 75, 6. 8. 9; Otk 14, 9. 10

R. Ne dižite roga svoga protiv Neba, jer Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onoga uzvisuje, * jer je u Gospodnjoj ruci čaša, i ispit će je svi zlotvori svijeta.

O. Tko se pokloni zvijeri i liku njezinu, pit će vino gnjeva Božjeg. * Jer je.

Drugo čitanje

Iz Govorā svetoga Leona Velikog, pape

(Govor 4, 1-2: PL 54, 148-149)

Posebna služba našega služenja

Iako je sveopća Crkva uređena raznolikim stupnjevima da bi iz različitih udova postojala cjelina svetoga tijela, ipak smo svi, kako veli Apostol, jedno u Kristu. Nitko nije službom tako odijeljen od drugoga da ne bi malenkost svakog dijela pripadala sklopu glave. Prema tome, predragi, jedinstvo vjere i krštenja čini naše zajedništvo nerastavljenim i dostojanstvo općim. Blaženi Petar veli svojom svetom riječi: I sami kao živo kamenje ugradite se u duhovne kuće, sveto svećenstvo, prinoseći duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu. I niže: Vi ste pak odabrani narod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, stečeni narod.

Sve koji su u Kristu preporođeni, znak križa čini kraljevima, a pomazanje Duha Svetoga posvećuje za svećenike. Tako svi duhovni i razumni kršćani trebaju shvatiti da su mimo ove posebne službe našega služenja sudionici kraljevskog roda i svećeničke službe. Jer što je tako kraljevski kao Bogu podložan duh koji ravna svojim tijelom? I što je tako svećenički kao zavjetovati Bogu čistu savjest i prinositi s oltara srca neokaljane žrtve pobožnosti? To je svima po milosti Božjoj postalo zajedničko. Ipak je s vaše strane pobožno i pohvalno kad se o danu našega promaknuća veselite kao da se radi o vašoj časti. U cijelom se otajstvu Crkve slavi jedno otajstvo svećeništva. Ono je doduše, kad je izlivena pomast blagoslova, obilnije teklo u više, ali nije zato škrto sišlo na niže.

Predragi, veliki predmet zajedničkog veselja jest zajedništvo u toj službi. Ipak istinskije i odličnije ćemo se radovati ako se ne zaustavite na promatranju naše malenkosti. Daleko je korisnije i mnogo dostojnije oči duha usmjeriti na promatranje slave blaženog Petra apostola i ovaj dan proslaviti slaveći nadasve onoga koji je natopljen od samog vrela svih karizmi tako obilatim natapanjem da ništa na nikoga ne prelazi bez njegova udioništva jer je sam mnogo toga primio. Riječ postala tijelom već stanovaše u nama i Krist se sav dao obnavljanju ljudskoga roda.

OTPJEV Mt 16, 18; Ps 48, 9

R. Reče Isus Šimunu: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, * i vrata paklena neće je nadvladati.

O. Bog je utvrdi dovijeka. * I vrata.

Molitva

Bože, ti si Crkvu utemeljio na čvrstoj stijeni apostolstva, da je nikad ne nadvladaju vrata paklena. Po zagovoru svetog pape Leona daj joj postojanost u istini i trajan mir! Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.