Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Gle, trom je duh nam opaki,
Al’ grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
Ili, po danu:
Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Ne zamrači nam vjere sjaj.
Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Već dobrim zlo da svladamo.
Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Taj korijen hudi zlima svim.
Nek iskrena dobròtvornost
U miru čuva saveze,
Nepovrijeđenih vezova.
O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
U vjekove vjekovječne. Amen.
Ps 89 (88), 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove
I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69). IV.
Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
A sada ti ga odbi i odbaci, *
razgnjevi se na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.
Podiže desnicu dušmana njegovih, *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.
Slava Ocu.
Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.
V.
Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Tȁ dokle ćeš, Gospodine! †
Zar ćeš se uvijek sakrivati? *
Hoće li gnjev tvoj ko oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?
Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, ruga slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!
Slava Ocu.
Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama
Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3, 8).
Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
ko jučerašnji dan koji je minuo, *
i kao straža noćna.
Razgoniš ih ko jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer, već se suši i vene.
Zaista, izjeda nas tvoja srdžba, *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Tȁ dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.
Slava Ocu.
Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.
Iz Prve knjige o Makabejcima
4, 36-59
Očišćenje i posveta Hrama
U one dane: Juda i njegova braća rekoše: »Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga.« Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion. Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ćelije porušene. Razdrli su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom. Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu.
Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrđi sve dok on Svetište ne očisti. Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu. Očistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na nečisto mjesto.
Potom se vijećalo što da se učini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen. Dođoše na dobru misao da ga uklone, bojeći se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik. Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne dođe prorok koji će o njem odlučiti. Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji. Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje. Pošto su načinili novo sveto posuđe, unijeli su u Hram svijećnjak, kadioni žrtvenik i stol. Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijećnjaku, koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama. Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli.
Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme, ustadoše u rano jutro i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli. Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.
Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio. Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice. Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im vrata. Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani.
Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme, osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika.
OTPJEV 1 Mak 4, 57. 56. 58; 2 Mak 10, 38
R. Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i posvetili su žrtvenik Gospodinu * i nastala je velika radost u narodu.
O. Himnima i zahvalnicama slavili su Gospodina. * I nastala je.
Iz Govora što ga održa na posljednjoj sinodi sveti Karlo, biskup
(Akti milanske Crkve, Milano 1599., 1177-1178)
Ne budi onaj koji jedno govori, a u stvari drugo čini
Svi smo doduše slabi, priznajem, ali nam je Gospodin Bog dao sredstva kojima si možemo, ako hoćemo, lako pomoći. Onaj bi svećenik zacijelo htio posjedovati neporočnost života za koju uviđa da se od njega traži, biti suzdržljiv i pokazivati, kako se dolikuje, anđeosko vladanje. Međutim, ne pomišlja da se za to prihvati sredstava: postiti, moliti, izbjegavati razgovore zlih kao i štetne i opasne prisnosti.
Onaj se opet tuži da kad uđe u kor moliti psalme i kad ide slaviti misu, odmah mu dušu obuze tisuću stvari koje ga odvlače od Boga. Ali što čini prije nego stupi u kor ili k misi u svetištu, kako se spremio, koja je sredstva uzeo i upotrijebio da očuva sabranost?
Želiš li da te poučim kako ćeš napredovati iz kreposti u krepost i, ako si već u koru sabran, kako ćeš drugi put biti još sabraniji i tvoj prinos Bogu još miliji? Slušaj što ću reći. Ako je u tebi već zapaljen neki žižak božanske ljubavi, nemoj ga smjesta izdati i izložiti vjetru. Tiganj drži zatvoren da se ne ohladi i izgubi toplinu. Izbjegavaj – koliko možeš – rastresenost; ostani sabran s Bogom, izbjegavaj isprazne razgovore.
Dužnost ti je propovijedati i poučavati? Trudi se i prioni uz ono što je potrebno da tu dužnost valjano obaviš. U prvom redu sam čini, propovijedaj životom i vladanjem da ne bi oni koji vide da jedno govoriš, a drugo radiš ismijali tvoje riječi i vrtjeli glavom.
Jesi li ti dušobrižnik? Nemoj zbog toga zanemariti brigu o sebi. Nemoj se tako izdašno drugima porazdijeliti da tebi ne bi od tebe ništa preostalo. Treba da se sjetiš duša kojima si na čelu, ali tako da sebe ne zaboraviš.
Shvatite, braćo, ništa nije tako potrebno svim crkvenim ljudima koliko mislena molitva koja sve naše djelovanje prethodi, prati i slijedi. Molit ću psalme, veli Prorok, i razumjet ću. Obavljaš li sakramente, misli, brate, što činiš; ako proslavljuješ misu, razmatraj što prikazuješ; moliš li psalme u koru, misli kome i što govoriš; ako dušama ravnaš, misli kojom su krvlju oprane. I tako nek se sve vaše vrši u ljubavi. Tako ćemo lako moći nadvladati sve poteškoće koje danomice, to je nužnost (u to smo naime postavljeni), u velikom broju doživljavamo. Tako ćemo imati snage da Krista rodimo u sebi i u drugima.
OTPJEV 1 Tim 6, 11; 4, 11. 12. 6
R. Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! * Zapovijedaj to i sačuvaj; budi uzor vjernicima!
O. To izlaži braći i bit ćeš dobar poslužitelj Krista Isusa. * Zapovijedaj.
Gospodine, čuvaj u svome narodu onaj duh kojim si ispunio svetog biskupa Karla: da se tvoja Crkva trajno obnavlja i sve sličnija Kristu svijetu otkriva njegovo lice. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.