Sv. Martin iz Porresa – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 89 (88), 2-38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23). I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
od pokoljenja do pokoljenja
obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:

»Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:

Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje«.

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.

Tȁ tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?

Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.

Ti zapovijedaš ponoru mora, *
obuzdavaš silu valova njegovih;

ti sasiječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;

sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.

Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.

Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,

u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.

Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.

Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Slava Ocu.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
»Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;

nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,

da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja ga mišica krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti smlaviti sin bezakonja.

Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.

Vjernost moja i dobrota bit će s njime, *
i u mome imenu rast će mu snaga.

Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: ‘Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.’

A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.

Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.

Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dane nebeske.«

Slava Ocu.

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

»Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,

ako li oskvrnu odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;

šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,

ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.

Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.

Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:

potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,

ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.«

Slava Ocu.

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

Iz Prve knjige o Makabejcima

3, 1-26

Pohvala Judi Makabeju

Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej. Podupriješe ga sva njegova braća i sve pristalice njegova oca, i oduševljeno povedoše rat Izraelov.

On proširi nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oružje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, oštrim mačem tabor štiteći. Premac lavu svojim djelima, postade ko lavić što za plijenom riče. Gonio je otpadnike, trag im njušeći; palio je tlačitelje svoga naroda. Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posrećilo. Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka, blagoslivljat će se uspomena njegova. Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbožnike, od Izraela srdžbu da odvrati. Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspršene.

Apolonije sabra pogane, i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela. Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuče ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše. Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji mač Apolonijev, i nosio ga je u boju svega svog života. Kad je Seron, sirski vojvoda, čuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki čas krenu u rat, reče: »Steći ću ime i proslavit ću se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu riječ.« I krenu, i uzađe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim.

Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, ispriječi mu se Juda sa šakom ljudi. Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: »Kako će se oduprijeti nas šačica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane.« A Juda im odgovori: »Lako se može dogoditi da i šačica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šačicom. Pobjeda u ratu ne zavisi od jačine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost. Ovi izlaze na nas u premoći drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu, i da nas oplijene, a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe. Zato će ih Gospod pred našim očima satrti, i ništa se ne bojte.«

Tako reče i obori se iznenada na njih, i razbi Serona i svu njegovu vojsku. Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju. I zavlada strah pred Judom i braćom njegovom, i obuze prepast sve okolne narode. Do kralja doprije ime njegovo, i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima.

OTPJEV 1 Mak 3, 20. 22. 19. 21. 22

R. Ovi izlaze na nas u premoći drskosti i bezakonja; a vi ih se ništa ne bojte. * Tȁ pobjeda u ratu ne zavisi od jačine vojske, jer nama od Neba dolazi jakost.

O. Mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe. Zato će ih Gospodin pred našim očima satrti. * Tȁ pobjeda.

Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskoga, biskupa

(Kat. 5, O vjeri i Simbolu, 10-11: PG 33, 518-519)

Snaga vjere djeluje iznad ljudskih sila

Vjera ima jedan naziv, ali se dijeli na dvoje. Jedna je naime vrsta vjere što se odnosi na dogme, a uključuje polet i odobravanje duše o nekoj stvari; to duši koristi, kao što veli Gospodin: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud. I opet: Tko vjeruje u Sina, ne osuđuje se, već je prešao iz smrti u život.

O velike li Božje dobrote prema ljudima! Pravednici su kroz mnoge godine trudom Bogu omilili. Što su oni postigli odvažno služeći Bogu, to tebi Isus udjeljuje u samo jedan čas. Ako vjeruješ da je Isus Krist Gospodin, i da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen i u raj će te prenijeti onaj koji je onamo uveo i razbojnika. Nemoj sumnjati da li to možeš postići, jer onaj koji je nakon vjere od jednog sata razbojnika spasio na svetoj Golgoti, može spasiti i tebe, ako povjeruješ.

Ima i druga vrsta vjere koju Krist daruje svojom milošću. Doista, jednome se po Duhu daje riječ mudrosti, drugome riječ spoznanja po tom istom Duhu; jednome vjera u tom istom Duhu, drugome dar liječenja.

Ta dakle vjera koju Duh daje kao dar nije samo dogmatska, već također i ljudske sile obogaćuje uzvišenom stvarnošću. Tko ima takvu vjeru, reći će ovome brdu: Premjesti se odavde onamo, i premjestit će se. Kad naime to netko reče vjerom, vjerujući da će tako biti i ne posumnja u svom srcu, tada prima tu milost. I o toj vjeri je rečeno: Kad biste imali vjere koliko je zrno gorušičino. Zrno gorušičino je veoma maleno svojom težinom, ali je obdareno silnom djelotvornošću. Kad je posijano i na uskom dijelu zemlje, širi svoje grane, a kad uzraste, može u svoju sjenu primiti i ptice nebeske. Isto tako i vjera u sam tren postane u duši veoma velika. Obasjani svjetlom vjere tada zamišljamo Boga i u nj poniremo koliko se može shvatiti. Takva vjera obuhvaća početak i svršetak svijeta. Još prije svršetka ovoga svijeta vidi sud i dobitak obećane nagrade.

Imaj dakle tu vjeru koja o tebi ovisi i koja se na Boga odnosi, da bi od njega primio onu koja djeluje iznad ljudskih sila.

OTPJEV Gal 2, 16; Rim 3, 25

R. Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. * Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo, da se opravdamo po vjeri u Krista.

O. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. * Zato i mi.

Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.