Svi sveti – Služba čitanja

Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.

Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.

Ps 8

Ant. 1. Divno li je ime tvoje, Gospodine, jer si slavom i čašću ovjenčao svoje svete i postavio ih nad djelima ruku svojih.

Gospodine, Bože naš, †
divno li je ime tvoje po svoj zemlji, *
veličanstvom nebo natkriljuješ!

U ustima djece i dojenčadi †
hvalu si pripravio protiv neprijatelja, *
da postidiš mrzitelja, tlačitelja.

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, *
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –

pa što je čovjek da ga se spominješ, *
sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđelā, *
slavom i čašću njega ovjenča.

Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, *
njemu pod noge sve podloži:

ovce i svakolika goveda, *
i zvijeri poljske k tome,

ptice nebeske i ribe morske, *
i što god prolazi stazama morskim.

Gospodine, Bože naš, *
divno li je ime tvoje po svoj zemlji!

Slava Ocu.

Ant. Divno li je ime tvoje, Gospodine, jer si slavom i čašću ovjenčao svoje svete i postavio ih nad djelima ruku svojih.

Ps 15 (14)

Ant. 2. Blago čistima, srcem; oni će Boga gledati.

Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome, *
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

Onaj samo tko živi čestito, *
koji čini pravicu,

i istinu iz srca zbori, *
i ne kleveće jezikom;

koji bližnjem zla ne nanosi *
i ne sramoti susjeda svoga;

koji zlikovca prezire, *
a poštuje one što se boje Gospodina;

koji se zaklinje prijatelju, *
a ne krši prisege,

i ne daje novca na lihvu, *
i ne prima mita protiv nedužna.

Tko tako čini, *
pokolebat se neće dovijeka.

Slava Ocu.

Ant. Blago čistima, srcem; oni će Boga gledati.

Ps 16 (15)

Ant. 3. Svetima si svojima pokazao staze života; ispunit ćeš ih, Gospodine, radošću lica svoga.

Čuvaj me, Bože, *
jer se tebi utječem.

Gospodinu rekoh: »Ti si moj Gospodar, *
nema mi blaženstva bez tebe!«

Svetima na zemlji, odličnim ljudima *
sva naklonost moja!

Gomilaju patnje svoje *
koji slijede bogove tuđe.

Ja ljevanicâ njihovih nalijevat neću, *
ime im spominjat neću usnama.

Gospodin mi je baština i čaša: *
ti u ruci držiš moju sudbinu.

Na divnu zemlju padoše mi konopi, *
vrlo mi je mila moja baština.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje, *
te me i noću srce opominje.

Gospodin mi je svagda pred očima; *
jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša, *
pa i tijelo mi spokojno počiva.

Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju *
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života, †
puninu radosti lica svoga, *
sebi zdesna blaženstvo vječno.

Slava Ocu.

Ant. Svetima si svojima pokazao staze života; ispunit ćeš ih, Gospodine, radošću lica svoga.

Iz Knjige Otkrivenja blaženoga Ivana, apostola

5, 1-14

Otkupio si nas za Boga iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda

Ja, Ivan, vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?« I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. A jedan od starješina reče: »Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.«

I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih. Pjevaju oni pjesmu novu:

»Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji.«

I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. Klicahu iza glasa: »Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i čast, i slavu, i blagoslov!«

I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori: »Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava i vlast u vijeke vjekova!«

I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.

OTPJEV Otk 11, 17. 18; Ps 145, 10

R. Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, koji jesi i koji bijaše i koji ćeš doći * jer se zakralji i dođe čas da naplatu dadeš slugama svojim i svetima.

O. Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja, i tvoji sveti nek te blagoslivlju! * Jer.

Iz Govorā svetoga Bernarda, opata

(Govor 2: Sabrana djela, Cister. izd. 5 [1968], 364-368)

Požurimo se braći koja nas čekaju

Čemu onda svetima naša slava, čemu naše proslave, zbog čega i ovaj naš blagdan? Čemu zemaljske počasti onima koje prema istinitom obećanju Sina časti nebeski Otac? Čemu im naše slavljenje? Svecima naše časti nisu potrebne niti im nešto pridonosi naša pobožnost. To što častimo uspomenu na njih, nama je od koristi, a ne njima. Priznajem da ja u sebi osjećam po tom sjećanju silno raspaljeno čeznuće.

Prva želja koju u nama sjećanje na svece rađa ili još pospješuje jest da bismo uživali u njihovu veoma poželjnom društvu i zavrijedili postati sugrađani i sudrugovi blaženih duhova, umiješati se u zbor patrijarha, red proroka, vijeće apostola, brojne čete mučenika, društvo ispovjedalaca, korove djevica i napokon okupiti se i suveseliti u zajedništvu svih svetih. Očekuje nas ona prvotna Crkva, i to zanemarujemo; žele nas sveti, a mi malo do toga držimo; čekaju nas pravednici, a mi ne hajemo.

Braćo, jednom ustanimo; uskrsnimo s Kristom, tražimo ono što je gore, čeznimo za onim gore. Želimo one koji nas žele, požurimo se onima koji nas čekaju, željama duha zateknimo one koji nas iščekuju. Trebamo čeznuti ne samo za društvom već i za srećom svetih da bismo najžarčim nastojanjem težili za slavom onih čiju želimo prisutnost. Ta težnja nije štetna niti je nastojanje oko one slave imalo opasno.

Druga, dakle, želja koja u nama plamti zbog sjećanja na svece jest da se i nama kao i njima ukaže Krist, naš život, i da se i mi s njime ukažemo u slavi. Zasad nam se predočuje naša Glava ne kakva jest već kakva je postala za nas; ne okrunjena slavom već okružena trnjem naših grijeha. Sramotno je pod trnovitom glavom biti nježan ud. Sve je njezino crvenilo ne crvenilo časti već crvenilo podrugivanja. Kad Krist dođe, ni njegova smrt neće više biti navješćivana da bismo znali kako smo i sami umrli i da je s njim sakriven naš život. Ukazat će se slavna glava i s njim će sjati proslavljeni udovi kad preoblikuje tijelo naše poniženosti, upriličeno slavi glave, a to je on.

Žudimo, dakle, potpunom i sigurnom čežnjom za tom slavom. Ali da bi nam bilo dopušteno da se njoj nadamo i čeznemo za takvim blaženstvom, nadasve su poželjni zagovori svetaca. Ono što ne postiže naša sposobnost, daje nam se njihovim posredovanjem.

OTPJEV Otk 19, 5. 6; Ps 33, 1

R. Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki, * jer zakraljeva Gospodin, Bog naš, Svevladar.

O. Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima. * Jer zakraljeva.

Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.

Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.

Tebi svi anđeli, * tebi nebesa i sve vlasti,

Tebi kerubi i serafi * kliču bez prestanka:

Svet, svet, svet * Gospodin Bog Sabaot.

Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.

Tebe hvali * slavni apostola zbor,

Tebe proroka * dična četa,

Tebe mučenika * svijetla vojska,

Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,

Oca * neizmjernog veličanstva,

Časnoga tvojeg istinitog * i jedinoga Sina.

I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.

Ti si Očev * vjekovječni Sin.

Ti, da za naše spasenje postaneš čovjekom, *

nisi se strašio krila Djevice.

Ti, svladavši oštrinu smrti, *

otvorio si vjernima kraljevstvo nebesko.

Ti sjediš zdesna Bogu * u slavi Očevoj.

Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.

Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama, *

koje si otkupio dragocjenom krvlju.

U vječnoj slavi daj * da se ubrojimo među svete tvoje.

(Sljedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk svoj, Gospodine, *

i blagoslovi baštinu svoju.

I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke.

Iz dana u dan * blagoslivljamo tebe.

I hvalimo ime tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.

Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *

sačuvati nas od grijeha.

Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama.

Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, *

kako se ufamo u tebe.

U tebe se, Gospodine, ufam: *

o da ne budem postiđen dovijeka!

Svemogući vječni Bože, danas zajedno slavimo zasluge svih svetih. Molimo te: što je više zagovornika, udijeli nam i veće obilje svoga milosrđa! Po Gospodinu.

Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.