Bože, u pomoć mi priteci. Slava Ocu. Kako bijaše. Aleluja.
Izostavlja se kad neposredno prethodi Pozivnik.
Ako se Služba čitanja slavi noću ili rano jutrom:
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrnâ srce čisti nam
Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
Ili, po danu:
Ti, Očev Sine, odvijeka
Ko od Boga Bog ishodiš
U povijest našu ulaziš.
Ti željo naša najviša,
Ti srećo naša, radosti,
Milina sva nam u tebi!
O Gospodaru, Oče svet,
Sa Rođenim od Djevice
I primi sve nas u svoj dom.
Spomeni se, o Trojice,
Dobrote svoje sjeti se:
U krvi opran Kristovoj.
Jedinstvo, Trojstvo stvori nas,
A spasi ljubav Kristova:
Nek spasenju privede nas.
Udijeli, Trojstvo blaženo.
Podari, Bože jedini,
Donese plod obilati. Amen.
Ps 136 (135). Vazmeni hvalospjev
Naviještati Gospodnja djela znači slaviti njega (Kasiodor).
Ant. 1. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
I.
Ant 1. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.
Hvalite Gospodina, jer je dobar: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nad bogovima: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Gospodara nad gospodarima: *
vječna je ljubav njegova!
Jedini on učini čuda velika: *
vječna je ljubav njegova!
Mudro sazda on nebesa: *
vječna je ljubav njegova!
On utvrdi zemlju nad vodama: *
vječna je ljubav njegova!
On načini svjetlila velika: *
vječna je ljubav njegova!
Sunce da vlada danom: *
vječna je ljubav njegova!
Mjesec i zvijezde da vladaju noću: *
vječna je ljubav njegova!
Ant. Gospodin jedini učini čuda velika, vječna je ljubav njegova.
II.
On pobi prvorođence Egiptu: *
vječna je ljubav njegova!
Izvede Izraela iz njega: *
vječna je ljubav njegova!
Mišicom jakom, rukom ispruženom: *
vječna je ljubav njegova!
On Crveno more razdvoji: *
vječna je ljubav njegova!
Provede Izraela posred vodâ: *
vječna je ljubav njegova!
I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more: *
vječna je ljubav njegova!
Ant. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
III.
Ant. 3. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.
On narod svoj vođaše pustinjom: *
vječna je ljubav njegova!
On udari kraljeve velike: *
vječna je ljubav njegova!
I pogubi kraljeve moćne: *
vječna je ljubav njegova!
Sihona, kralja amorejskog: *
vječna je ljubav njegova!
Oga, kralja bašanskog: *
vječna je ljubav njegova!
I njihovu zemlju dade u baštinu: *
vječna je ljubav njegova!
U baštinu Izraelu, sluzi svome: *
vječna je ljubav njegova!
On se spomenu nas u poniženju našem: *
vječna je ljubav njegova!
Od dušmana nas naših oslobodi: *
vječna je ljubav njegova!
On daje hrane svakom tijelu: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nebeskog: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
Ant. 2. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
II.
On pobi prvorođence Egiptu: *
vječna je ljubav njegova!
Izvede Izraela iz njega: *
vječna je ljubav njegova!
Mišicom jakom, rukom ispruženom: *
vječna je ljubav njegova!
On Crveno more razdvoji: *
vječna je ljubav njegova!
Provede Izraela posred vodâ: *
vječna je ljubav njegova!
I vrgnu faraona i vojsku mu u Crveno more: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Izvede Izraela iz Egipta, mišicom jakom, rukom ispruženom.
Ant. 3. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.
III.
On narod svoj vođaše pustinjom: *
vječna je ljubav njegova!
On udari kraljeve velike: *
vječna je ljubav njegova!
I pogubi kraljeve moćne: *
vječna je ljubav njegova!
Sihona, kralja amorejskog: *
vječna je ljubav njegova!
Oga, kralja bašanskog: *
vječna je ljubav njegova!
I njihovu zemlju dade u baštinu: *
vječna je ljubav njegova!
U baštinu Izraelu, sluzi svome: *
vječna je ljubav njegova!
On se spomenu nas u poniženju našem: *
vječna je ljubav njegova!
Od dušmana nas naših oslobodi: *
vječna je ljubav njegova!
On daje hrane svakom tijelu: *
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nebeskog: *
vječna je ljubav njegova!
Slava Ocu.
Ant. Hvalite Boga nebeskog; od dušmana nas naših oslobodi.
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje.Nauči me svojim stazama.
Iz Knjige Mudrosti
11, 20b – 12, 2. 11b-19
Milosrđe i strpljivost Božja
Gospodine, ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri. I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici? Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji, i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju. A ti si milostiv svemu, jer možeš sve, i kroz prste gledaš na grijehe ljudima, da bi se pokajali.
Jer ti ljubiš sva bića, i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života, i tvoj je besmrtni duh u svemu.
Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospode! A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim. Jer tko bi tebi smio kazati: »Što si učinio?« I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio? Ili tko će ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi?
Jer, osim tebe nema Boga koji se brine za sve, da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio.
I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno, i nedostojno je moći tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslužuje. Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje, i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći, i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom, jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci.
A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe.
OTPJEV Usp. Mudr 11, 24. 27; Sir 36, 1
R. Gospodine, ti ljubiš sva bića, i ne mrziš ni jedno koje si stvorio, zaboravljaš grijehe ljudi koji se kaju i praštaš im, * jer ti si Gospodin, Bog naš.
O. Smiluj nam se i pogledaj na nas i pokaži nam svjetlo svoga smilovanja. * Jer ti si.
Iz Razgovora o Božjoj Providnosti, svete Katarine Sijenske, djevice
(Pogl. 134, ed. lat. Ingolstadii 1583, ffo 215v-216)
Gospodine, kako je dobar i sladak tvoj Duh u svima
Vječni Otac s neizrecivom dobrohotnošću svoje blagosti svrnu svoj pogled na ovu dušu počevši ovako:
»O predraga kćeri, odlučih se smilovati svijetu i želim se brinuti za ljude u svemu što im je prikladno. No, čovjek ne znajući obraća u smrt ono što mu za život udjeljujem, i tako sam prema sebi postaje veoma okrutan; a ja se za njega vazda brinem. Stoga želim da znaš ovo: što god udjeljujem čovjeku, proistječe iz višnje Providnosti.
Stoga kad sam s providnošću njega stvorio, pogledah na sebe samoga i bijah silno zanesen ljepotom svoga stvorenja. Svidjelo mi se naime da ga stvorim na svoju sliku i priliku i za nj se silno brinem. Štoviše, dadoh mu pamćenje da se prisjeća mojih dobročinstava hoteći tako da ima udjela u mojoj moći, tj. moći Vječnoga Oca.
Dao sam mu i pamet da u mudrosti spozna moga Sina i upozna moju volju, jer ja dijelim svekolike milosti i obdarujem s puno očinske ljubavi. Dadoh mu i volju da ljubi te ima udjela na blagosti Duha Svetoga, da tako uzmogne ljubiti ono što je um spoznao i vidio.
To je slatka moja providnost učinila kako bi on mogao jedini spoznati i okusiti mene s najvećom radosti u vječnom gledanju mene. I kao što sam ti i druge stvari iznio, nebo bijaše zatvoreno zbog neposlušnosti vašega praroditelja Adama. Konačno, iz te neposlušnosti po svem svijetu iziđoše sva zla.
A da smrt koja je došla zbog te neposlušnosti odstranim od čovjeka, dobrostivo sam se pobrinuo i dao vam svoga jedinorođenoga Sina da zadovolji vašim potrebama. Naložio sam mu veliku poslušnost, da ljudski rod oslobodi otrova što je neposlušnošću vašega praroditelja izliven bio u svijet. Stoga je njega ljubav oduševila i poslušnošću obuzela te je vrlo spremno pošao u susret gorkoj i sramotnoj smrti na križu i po svojoj presvetoj smrti udijelio vam život ne snagom svoga čovještva, već božanstva.«
OTPJEV Ps 17, 8. 7
R. Čuvaj nas, Gospodine, kao zjenicu oka, * sakrij nas u sjenu krila svojih.
O. Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji spasavaš one što se u te uzdaju. * Sakrij nas.
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.
Blagoslivljajmo Gospodina.Bogu hvala.